Nadbiskup Želimir Puljić, a ni njegov brat fra Ilija nigdje do sada nisu javno spomenuli da je njihova sestra bila vidjelica i da je njihov župnik zbog toga završio na robiji i okončao svoj vijek kao mučenik ukazanja u Kamenoj, fra Honorije, umro je u 40. godini, svega nekoliko mjeseci nakon izlaska iz zatvora u kojem je proveo tri godine zbog optužbe da je kao župnik u Blagaju Tereziju Puljić nagovorio da moli i posti kako bi imala ukazanje Gospe.
Za Svijetlo riječi don Josip Mužić
Osuđenici
Skupa s fra Honorijem osuđeni su bili braća Ivan i Jozo Puljić pok. Stjepana kao njegovi pomagači i širitelji vijesti medu narodom o Gospinu ukazanju
Oni su dobili uvjetnu osudu na tri godi ne. Ivan i Jozo Puljić su otac i stric nadbiskupa mons. Želimira.
No, iste godine Ivan Puljić biva ponovno izveden na sud jer je nahranio četvoricu škripara i jer nije glasovao za komuniste. Nalog za privođenje i lišenje slobode" nosi nadnevak 15. prosinca 1947. god. Na saslušanju su mu rekli da znaju da nije glasovao za vlast jer kad je ubacio kuglicu u Kamenoj, čuli su jeku u Nevesinju.
Naime postojale su samo dvije glasačke kutije i ona koja nije bila za partiju bila je tako napravljena da bi se čulo kad bi se ubacila kuglica. Pred kućom koja je bila glasačko mjesto, stajala je žena zadužena da čuje jeku i dojavljuje tko nije glasovao za komuniste.
U Optužnici br. 732/47 Okružnoga
javnog tužilaštva u Mostaru od 29. prosinca 1947. godine tereti se Ivana Puljića da se neutvrđenih dana u decembru 1946. godine na mjestu zvanom Rudina sastao (se) s četvoricom ustaških odmetnika kojima je dao hrane, a sem toga tri dana ih sakrivao u svojoj štali. Po kratkom postupku protiv Ivana
Okružni sud u Mostaru donosi presudu (br. K: 16/48) 26. siječnja 1948. Optuženik je osuđen na kaznu lišenja slobode s prinudnim radom od četiri godine s obrazloženjem da je krivično djelo počinio svjesno i da je društveno opasan u višoj mjeri Ana Puljić, Ivanova supruga, nakon dvije godine odslužene kazne upućuje molbu (Referat br. K: 16/48) da joj se mužu kazna oprosti ili djelomično skrati jer se sama brine za četvero malodobne djece i osuđenikovu majku.
Uprava Kazneno-popravnog doma u Stocu odgovorila je (7. 5. 1949.) kako Ivan 'svojim vladanjem i ponašanjem ne zadovoljava, politički se ističe kao idejni neprijatelj, te kako se primjećuje da kazna na imenovanog nije popravno djelovala.
Kažnjenik je iz Stoca prebačen u Zenicu te je neko vrijeme radio u logoru u Vogošći kraj Sarajeva.
Nakon toga je premješten u Beograd" Svoju kaznu je odslužio do kraja sve četiri godine.
Obitelj Puljić se 1967. preselila iz Kamene u Požegu.
Odjeci
Nadbiskup Želimir sjeća se da su Terezija i majka hodočastili do Roškog Polja Radi se o udaljenosti od nekih devedeset kilometara za što treba barem dva dana u jednom pravcu, a jednako tako i za povratak.
Vjerojatno se išlo u vrijeme ljeta kada se moglo prespavati na otvorenom. To je zahtjevan put za koji je trebalo imati jaku motivaciju, a u ovom slučaju to je bila vjera.
Jedini razlog bila su tamošnja ukazanja koja su počela ranije i nastavila se još nekih godinu dana nakon ukazanja u Kamenoj. Najvjerojatnije je to bilo nakon zatvaranja župnika i oca, u proljeće ili ljeto 1948. kada je obitelji bilo najteže i kada im je bila posebno potrebna pomoć s neba.
Terezija se udala za Peru Anđelića iz Konjica, živjela je u Križevcima sa suprugom i imala četvero djece. Za života je radosno i postojano svjedočila vjeru, a u starosti strpljivo prihvaća poteškoće i bolest. Bila je uravnotežena i resila ju je jaka vjera koja se iskušavala i u svakodnevnom pohađanju sv. mise. Preminula je 23. rujna 2021. u 84. godini života.
Od vidjelice Terezije dva su brata postali svećenici. Prvi je bio fra Ilija koji ističe:
„Ja sam prvi svećenik iz ovog kraja koji sam pošao u sjemenište. Slijedilo me je 14 Puljića. Iz njegove obitelji, osim brata Želimira (nadbiskupa zadarskoga) to su Marko Puljić (Norval, Kanada), don Mihael Puljić u Engleskoj (fra Markov bratic) i fra Tomislav Puljic (daljnji rođak) u Hercegovini.
Zvanja mogu zahvaliti krvi mučenika, svjedočkoj vjeri svojih roditelja kao i dobrim dijelom ukazanjima Gospe članu svoje obitelji.
Terezijin brat nadbiskup Želimir kaže da mu sestra o tome nije nikad pričala i da mu je žao što je nije pitao dok je bila živa.
Informacije je dobio od rođaka Vida Puljića, stričevića, koji je djeci pripovijedao o tim događajima živopisno i uzbudljivo. lako u obitelji Puljić ima puno fakultetskih obrazovanih osoba i više od deset svećenika, nitko se nije potrudio da ispita svjedoke, sabere i zapiše sjećanja kako bi se sačuvao spomen i pokuša razjasniti o kakvom se fenomenu radilo.
Nadbiskup Želimir Puljić a ni njegov brat fra Ilija nigdje do sada nisu javno spomenuli da je njihova sestra bila vidjelica i da je njihov župnik zbog toga završio na robiji i okončao svoj vijek kao mučenik. To nisu, koliko mi je poznato, učinili ni drugi članovi uže i šire obitelji. Koji je tome razlog? Postoji li i dalje strah o tome govoriti? Ili se možda radi o nelagodi govoriti o nadnaravnome jer se neki pojedinci, zatrovani racionalizmom, mogu s time rugati? Sigurno igra ulogu i činjenica da ni jedan prorok nije dobro došao u svom zavičaju" (Lk 4.24) odnosno izvedeno nitko nije prorok u svojoj domovini".
To vrijedi pogotovo kod nas koji smo tako dugo bili pod tuđinima pa i nesvjesno više cijenimo tuđe nego svoje, koje
teško priznajemo, a lako omalovažavamo.
Na koncu, da bi se ozbiljno uzela ukazanja djeci, potrebno je usvojiti Isusov poziv da budemo kao djeca (Mt 18.3). To uključuje poniznost, jednostavnost, čistoću srca i otvorenost za nadnaravno.
Odraslim ljudima, posebno ako su uglednici kao što je bio papa Lav XIII., lakše se vjeruje nego djeci. Ipak Bog se upravo ovim zadnjima češće obraća u viđenjima, kao što smo
vidjeli u Lurdu i Fatimi, jer je nadnaravni zahvat kod njih očitiji, a razlučujuća vjera koja ga prizna zaslužnija.
(Molio bih sve one koji imaju neka sa znanja o ukazanjima nakon Drugoga svjetskog rata među hrvatskim naro dom i njihovim komunističkim progonima da mi jave kako bih mogao pri-rediti opsežniji rad na ovu temu. Moja e-adresa je: jozo.muzic@gmail.com)
_____________________
1 -Sudski spisi crkvenih osoba nakon Drugoga svjetskog rata
2- Želimir Puljić - Božić moga djetinjstva, 14:30-18:14.
3 - 1. Grbić, nav. dj
1. Grbić, nas dj
4 - 1. Grbić, nav. dj 1. Grbić, nas dj
5- Kazivanje nadbiskupa 2. Puljića 1. Mužiču 14. svibnja 2025.
6 - Bertović, nax di
7 - Zadarska nadbiskupija objavila: Preminula sestra nadbiskupa
Puljića. Terezija Andelić", ZNET, 24. rujna 2021, na: ZADARSKA NADBISKUPILA OBJAVILA: Preminula sestra nadbiskupa Puljića, Terezija Anđelić (24. ožujka 2025.).
8 - Kazivanje nadbiskupa 2. Puljića J. Mužiću 26. ožujka 2025.
9. - F. Bertović, nav dj.
10. - Ibidem.
Vido Puljić je živio i umro u Požegi
11. - Vido Puljić je živio i umro u Požegi
(Napomena: Isticanje teksta - admin)
Nema komentara:
Objavi komentar