Čudo je događaj izvan i mimo prirodnih zakona ili uzroka
koji je moguć samo Bogu kao stvoritelju i svemogućem držitelju
svega. Đavao ne može stvarno učiniti čudo, nego ga mole samo
oponašati, što i čini s ciljem da čovjeka prevari. Kako posjeduje veću
inteligenciju i znanje nego ljudi, može prikazati kao čudo ono što naša znanost
još nije otkrila. Đavao također može i stvoriti privid čuda slično kao što to
čine mađioničari. Bog je prvi uzrok čuda, no time nije
isključena mogućnost sudjelovanja čudotvorca, koji radi kao
suradnik Božji. Primjer je Jošua koji je svojom moli tvom dobio od Boga
produžetak dana kako bi mogao poraziti neprijatelje (Jš 10,12-14) i
zaustavljanje Jordana kako bi narod na suhu mogao uči u Obećanu zemlja
(143).
Nevjernici isključuju mogućnost čuda kao
takvoga, dok vjernici prihvaćaju stvarnost čuda, ali se razlikuju u pristupu
istom. Općenito uzevši u naše vrijeme, pod utjecajem sekularizacije, među
vjernicima se pristup nadnaravnom bitno promijenio. Ako su vjernici bili skloni
lakovjernosti i brzom proglašavanju nečega čudom, danas su im čuda često
nepoželjna i to se očituje u raznim stavovima koji se po našem mišljenju, mogu
svesti na tri glavna.
Ignoriranje
Vjernici racionalisti ne usuđuju se izričito tvrditi
da se čuda ne događaju, ali se ponašaju kao da ne postoje. No
tako upadaju u nerazumnost jer praktično niječu očite
činjenice koje svjedoče milijuni ljudi u svim vremenima. Razumijevanje
nije uvijek nužan uvjet za znanje pa tako možemo nešto znati što ne znamo
objasniti kao u slučaju nadnaravnoga događaja. Ignoriranje nadnaravnoga, pa i protiv dokazanoga
iskustva, dovodi do hotimične sljepoće. Takvi stoga ne primjećuju
čuda koja se događaju pred njihovim očima niti ih ona zanimaju.
Primjerice sveti oganj se čudesno pali svake godine na
Kristovu grobu u Jeruzalemu i prolazi nezapaženo. Ne pridaje se
važnost ni onome što je znanost proglasila čudima kao Torinsko
platno koje svjedoči lsusovu muku i uskrsnuće, nerukotvorena slika
Gospe Guadalupske u čijim zjenicama je trinaest ljudskih likova, Lanciano gdje
i nakon trinaest stoljeća imamo sačuvano meso i krv nastalih od hostije i
vina... Posljedica ovakvoga shvaćanja jest današnje rašireno
prešućivanje čuda u Crkvi iako, zahvaljujući modernim medijima i
prijevoznim sredstvima, nikad nisu bila dostupnija. Tako se
više u našim svetištima ne prikuplja dokumentacija o čudesnim
uslišanjima molitava. Iznimke su tek Lurd i Medugorje dok
je prije praktički svako veće svetište to imalo. Ne izlažu se više zavjetni
darovi ili svjedočanstva o primljenim milostima kao što su štake,
slike, makete brodova i slično. To obeshrabruje ljude da se obraćaju
Bogu u svojim potrebama za čudesna uslišanja kojih onda i ima
sve manje. Ubrzano se gube sjećanja na čuda iz prošlosti, relikvije i
na Božje ugodnike po kojima su se događala. Povezano s time sve se teže
prepoznaju čuda iz sadašnjosti. Bog se nije promijenio, ali mi
jesmo jer se naša vjera smanjila.
Reinterpretacija
Moderni bezvjerci sa sa svojim idejama o kršćanstvu utjecali
na brojne protestantske, a onda i katoličke teologe koji se u ime
prilagođavanja svijetu odriču nadnaravnoga. Čuda su za njih samo
prividno takva, a u biti iza njih stoji neznanje, lakovjernost i prirodno
objašnjenje. Tako je u Bibliji razdvajanje Crvenoga mora bilo
oseka, gorući grm koji ne sagorijeva zapaljena nafta, opsjednutost padavica
ili psihička bolest... Slično prolaze i čudesa svetih tijekom
povijesti. Ispada kao da su ovi egzegeti razvodnjene vjere otkrili toplu vodu,
a sva ta tumačenja su bila poznata i tadašnjim suvremenicima i nisu za njima
posegnuli. No ipak puke pretpostavke se nude kao dokazi. Pobožna varijanta reinterpretacije čuda je da
se Bog poslužio nekom prirodnom pojavom kako bi pomogao
potrebnima. Primjerice kod opsade Sinja Bog je pripustio Turcima dizenteriju
kako bi ih natjerao da se povuku. Pri tome se prešutno zaobilazi
ukazanje Gospe kao da se nije dogodilo odnosno da je plod mašte. Tako
se prividno zadovoljava senzibilitet vjernika, a u biti se maksimalno
podilazi ateističkom tumačenju koje onda prevlada. Završno je
tumačenje, koje okončava svaku raspravu, da čuda spadaju u mitologiju.
Dakle ne radi se o stvarnim događajima, nego o pobožnim pričama za
odrasle u kojima je važna poruka. Tu poruku treba
sačuvati i ona je jedino vrijedna. Tako u slučaju uskrsnuća Kristova nije
bitno li se dogodilo stvarno, nego je važna poruka nade koja
se preko toga šalje. Na to je već Pavao odgovorio: ako Krist nije
uskrsnuo, uzalud je propovijedanje i vjera vaša (1 Kor 15,14). Po
kršćanskom nauku čudo je razumski shvatljivo i može biti dokazano da ono što se
dogodilo krši empirijske zakone. Sasvim pogrešno je nuditi tumačenja
koja se svode na nijekanje čuda jer se time osporava i razara
kršćanstvo. Čak i shvaćanje da su čuda sporedna u vjeri je
neprihvatljivo se sam Krist poziva na čuda koja imaju dokaznu snagu
prvoga reda. Bez čuda bi povijest spasenja bila velika laž, a Isus
prevarant.
Zamjena
Na koncu mnogi vjernici prihvaćaju, često i nesvjesno,
zamjenu nadnaravnoga s naravnim koje im nudi svijet. Isticanjem prirodnih
fenomena kao čudesnih slavi se prirodu umjesto
njezina Stvoritelja. Nova dostignuća znanosti, tehnike, medicine, robotike,
informatike proglašava ju se čudima. Tako se uči da autor čuda nije
više Bog nego samo čovjek. Širi se vjera u napredak koji će s vremenom
dati objašnjenja za sve što sada još neki smatraju očitovanjem nadnaravnoga.
Sve je veća ponuda lažnih čuda od znanstvene fantastike, superjunaka i
izvanzemaljaca, preko raznih tehnika New age, do ezoterije i magije.Svim ovim patvorinama, koje pokrivaju raspon od čudnovatoga
do čudovišnoga, zajednički je senzacionalizam i prodaja magle: nove
pseudoznanstvene mitologije, samodostatnosti čovjeka i njegova pobožanstvenja.
Oni koji ih usvoje smatraju se modernima, ali od vjere im ostane malo
ili ništa. Posljedica je u velikoj mjeri gubitak sposobnosti
zapažanja nadnaravnoga i tvrdokornost srca koje nije kadro
prihvatiti ni empirijski nepobitna čuda.1 Poznat mi je slučaj gospode iz Cesene
kojoj su davali još nekoliko mjeseci života. Otišla je u Međugorje i
na povratku su liječnici utvrdili ozdravljenje, no tražili su od nje da
ipak, za svaki slučaj, uzima kemoterapiju. Ona ih je poslušala, nakon
pola godine bolest se vratila i žena je umrla. Ovdje je bilo nijekanje čuda od
strane liječnika, a od strane žene nezahvalnost i izazivanje Boga.
Ishod je bio tragičan.
***
Čuda smetaju suvremenom čovjeku jer ga suočavaju
s Bogom koji mu otkriva neugodnu istinu njegove grešnosti i traži
obraćenje2, a on drži da mu je dobro ovako i ne želi ništa
promijeniti u svom životu. Navezan je na komfor, potrošnju,
blagostanje, užitke i Boga doživljava kao ugrozu pa mu onda i
čuda izazivaju nelagodu. U prošlosti su čuda izaziva- la i masovna obraćenja.
Primjerice 100 000 krivovjeraca Pavličana se u kratko vrijeme obratilo pred
čudima kopije slike Gospe Olovske u Bugarskoj.3 Danas je tako nešto teško
zamislivo jer medu vjernicima prevladava stav nelagode i zatvorenosti pred
nadnaravnim.Kad netko osobno doživi čudo, kao u slučaju iskustva
kliničke smrti, to mu u pravilu promijeni život, ali nerado o tome govori
jer se boji nerazumijevanja i osude drugih. No čuda se
događaju i u redovitim okolnostima kao primjerice u prometu
kad čovjek u zadnji trenutak izbjegne nezgodu koja je mogla biti kobna. U tome
trenutku najčešće i bude svjestan da se radilo o zahvatu odozgo pa čak i zahvali
Bogu, ali se sve brzo zaboravi, umanji i na koncu pripiše slučaju i
sreći. „Vjernički" progon čuda pokazatelj je, ali i
uzrok sve veće nevjere. Potrebno se suočiti sa zabludama i krenuti u ponovno
otkrivanje nadnaravnoga preko kojega se dolazi do Krista i
dobiva život u izobilju
....
1To je zorno prikazano u romanu Bruce Marshalla, Čudo oca
Malahije, Verbum, Split, 2023.2Jao tebi, Korozaine! Jao tebi, Betsaido! Da su se u Tiru i
Sidonu zbila čudesa koja su se dogodila u vama, odavna bi se već oni u
kostrijeti i pepelu bili obratili. Ali kažem vam: Tiru i Sidonu bit će na
Dan sudnji lakše negoli vama." (Mt 11,21-22)3Josip Mužić, Gospa i Hrvati. Pučka pobožnost, vjera Božjih
ugodnika i čula, Split, Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja - Zaklada
Vigilare. Split, 2020, 44-45.
Nema komentara:
Objavi komentar