Najveći dokaz demokracije su i dalje izbori i zato su oni okruženi svečarskim ugođajem, koji je pojačan neradnim danom i medijskom pozornošću. To je izgleda zadnje što je ostalo od demokracije kao što se zorno može vidjeti u Hrvatskoj
Zloupotrebe
Sama pravila glasovanja napravljena su tako da se uvjetuje ishod. Dijaspora od 4 milijuna ima pravo na 3 zastupnika, a manjine, kojih je sveukupno 240 079, imaju 8 zastupnika. D’Hondtovom metodom obračuna glasova po kojem se treba proći prag od 5 posto birača po- goduje se većinskim strankama i nečasnim koalicijama. Izborne jedinice prekrajaju se prema procjenama vladajuće stranke. Tolerira se sumnjivo i interesno financiranje političkih stranaka i njihovih kampanja, posebno iz inozemstva kao u slučaju stranke Možemo. Ovo su konstitutivne nepravde koje dovode u pitanje smisao ovakvih izbora.
Kod mnogih glasača je upitna sloboda izbora jer su egzistencijalno uvjetovani od određene stranke. Neki poslodavci čak traže i slikanje vlastitoga glasačkog listića kao dokaz da se glasovalo po njihovoj želji. Određenim nacionalnim manjinama plaća se autobus i daje dnevnica da bi došli na glasovanje iz drugih država. Tako imamo primjerice općine, poput Kistanja, gdje su Hrvati stvarno većina ali su Srbi većina nominalno jer su prijavljeni iako tu ne žive i kao takvi drže vlast.
Da ništa ne bi bilo prepušteno slučaju, izbori se mogu namještati, prema potrebi, u većoj ili manjoj mjeri. Već se odavno zna da „nije važno tko glasa nego tko broji glasove”. Ako navedena izjava i nije Staljinova, ipak je istinita. Hrvatska ima tako pola milijuna fan- tomskih glasova i po tome je jedinstvena država na svijetu. To je izuzetno pogodna okolnost koja se znalački koristi za utjecaj na ishod glasovanja. Uz to idu još i uobičajene nepravilnosti kod biračkih odbora i izbornih povjerenstava te mogućnosti informatičkih zloupotre- ba kod prebrojavanja. Kada su razlike u ishodima glasovanja malene i neznatne, manipulacije su presudne.
No ako ustreba, nema problema da se organizira i velika prevara kao u slučaju izbora 2020. u SAD-u kad je bilo toliko brojnih nepravilnosti da mnogi drže da je Trump bio pokraden. Ako se to događa u zemlji koja cijeli svijet uči demokraciji, daleko je lakše ostvarivo u drugim zemljama. Kod nas se dovoljno prisjetiti dva poništena referenduma gdje se otvoreno izigrala i prezrela volja naroda.
Na koncu, ako sagledamo stvari s motrišta ponuđenih političkih stranaka, onda je jasno da je istinska politička alternativa skoro nemoguća misija. Tako u Hrvatskoj prava domoljubna opcija ne može nikako doći na vlast pokraj sluganskih medija, banaka i tajnih službi.
Sadržajno nema bitnih razlika između glavnih stranaka jer sve one imaju iste „vrijednosti” (protukršćanstvo, pobačaj, rodna ideologija, zelena agenda..) i promiču globalizam. Prava moć je već unaprijed raspodijeljena i grešne strukture javno i tajno kontroliraju uglavnom sve. Jedan političar, čak i kao predsjednik vlade, stvarno može vrlo malo jer je uvjetovan na razne načine.
Ako ustane u obranu konstitutivnih interesa svoga naroda, što je izuzetno rijedak slučaj jer zato treba imati karakter, može biti preko noći ocrnjen medijima, a ako zatreba, Bruxelles može zemlji obustaviti dotok novca, bojkotirati turizam, uvesti sankcije i sl.
Održavanje privida
Zašto je vladajućima stalo da se izbori održavaju ako već sve kontroliraju?
Zašto su komunisti držali izbore gdje se moglo glasovati za kandidate unutar samo jedne stranke, a i to su mogli po volji namještati kako im se htjelo? Sjećam se da sam jednom kad sam glasovao u Jugoslaviji, i to je bio prvi i zadnji put, dobio olovku za zaokruživanje. Logika je ista.
Što je veći totalitarizam to je i veća potreba stvaranja privida slobode izbora.
Samo se prije govorilo radničkom samoupravljanju, a danas o građanskim pravima.
Izbori služe i tome da vladajući dobiju legitimitet. Za bilo koju grešku koju počine mogu onda prebaciti odgovornost na narod kazavši:
vi ste nas izabrali nemate se što buniti.
Ljudi to većinom prihvate pa se onda razočaravaju, upadaju u malodušnost, dijele se i okrivljuju međusobno i razvijaju osjećaj manje vrijednosti. Na koncu se nametne zaključak: mi smo politički nezreo narod
i Zato je najbolje da nama vladaju tuđini.
Glasovanje je postalo obred služi za umirenje savjesti jer se tako ispunila „najvažnija građanska dužnost.” Nakon toga mogu se u miru nastaviti baviti svojim poslom i zaboraviti na bilo koju društvenu odgovornost. Čak i kod vjernika se tolerira ako idu na utakmicu na Veliku subotu, na koncert na Veliki petak, ako ne dođu ni jednom na misu preko godine, ali ako ne iziđu na izbore, posebno ako to i javno kažu, to se drži teškim grijehom. Kao da je glasovanje najveća ili jedina svetinja koja je preostala.
Za mnoge je izlazak na izbore i čin idolopoklonstva jer time iskazuju vjeru da političari određuju sudbinu naroda
ujedno i moju. Slično kao kad se u starom Rimu trebalo kaditi pred likom vladara. Tako se ispovijedala vjera da je car bog odnosno pretvaralo se čovjeka u božanstvo samo zato što ima političku vlast. Caru nije bilo dovoljno da može vladati kako hoće, nego je tražio i ovakav iskaz vjerskoga štovanja od strane svojih podanika. Otada se ništa bitno nije promijenilo pa se tako donedavno svake godine Titu u čast organizirala štafeta a danas imamo zaokruživanje na listićima svakih nekoliko godina. Svjesni da je čovjek religiozno biće, bezbošci jednostavno vjeru preusmjeruju od Boga na čovjeka. Zdrav razum ukazuje da čovjek ne može postati Bog bez obzira na to koliko bio moćan. Po vjeri pak znamo da je samo Bogočovjek Isus Krist spasitelj čovjeka. Stoga svako pobožanstvenje političara osim što je idolopoklonstvo jest i praznovjerje. Ta je vjera isprazna i bez osnove.
Otpor
Izlaznost na izbore je 2020. u Hrvatskoj bila samo 46,4 posto što znači da više od pola naroda nije glasovalo. Po tome Hrvatska ima jednu od najviših stopa apstinencije u Europi. U svim zapadnim demokracijama izlaznost na izbore je u stalnom padu što je pokazatelj „duboko ukorijenjenog nezadovoljstava demokratskim sustavom općenito” a posebno političarima. U Europskoj uniji više od pola ljudi nije zadovoljno funkcioniranjem demokracije, a u Hrvatskoj čak 71 posto. Bojkot izbora je očito, u sadašnjim okolnostima, za većinu grada- na jedina prava alternativa.
Nije riječ o lijenosti jer sam čin glasovanja oduzima najviše pola sata, a to svatko može odvojiti bez velikoga truda. Treba isključiti i apolitičnost jer su ljudi u ogromnoj većini svjesni važnosti politike. Radi se o davanju do znanja vladajućima da većina ljudi ne pristaje sudjelovati u predstavi koja od demokracije pravi parodiju. Narod nije glup, nego vrlo dobro shvaća što se događa. No političari umjesto da se zamisle i porade ná stvarnim promjenama, jednostavno nastavljaju po starom. Rimski car Kaligula je svome konju Incitatu dao vilu s robovima pokazavši time da više drži do njega nego do svojih podanika, no kad ga je nakanio proglasiti konzulom da bi ponizio senatore, bio je ubijen. To pokazuje da sve ima svoje granice te ako se preko naroda ne dogodi preokret, Bog dopusti da se oni na vlasti obračunaju međusobno.
Na izborima 2020. pobijedio je HDZ koji je osvojio 66 mandata sa svega 16,7 posto glasova od sveukupnoga broja birača. Ta stranka je vladala četiri godine svjesna da ih ne podržava više od 80% građana. Tako bi postupila i bilo koja druga stranka na njihovu mjestu. To je pokazatelj da su političke stranke izgubile stid, da nisu spremne priznati svoje greške i da ne drže do naroda.
Neizlazak na izbore je traženje i iščekivanje političara koji su spremni i kadri časno služiti Bogu i narodu.
Kažu da između dva zla treba bira ti manje i zato se uvijek prijeti nekom lošijom varijantom. No očito je da to nije jedini mogući izbor.
Većina ljudi želi birati dobro i spremni su bojkoti izbore sve dok im se to ne ponudi.
Dosta im je kompromisa oko temeljnih vrednota jer vide da to stalno unazaduje društvo i moral. Takvi su prirodni saveznici onima koji, unatoč svemu, misle da nešto mogu promijeniti izlaskom na izbore.
Zato trebaju biti ujedinjeni oko postizanja općega dobra i spasa naroda.
Umjesto demagogije koja se svodi na laž i obmanu, ljudi neglasovanjem, svjesno ili nesvjesno, traže istinu uvjereni da ona oslobađa. Prekretnicu predstavlja prihvaćanje činjenice da se demokracija izrodila u nešto sasvim drugo, što je papa Benedikt s pravom nazvao diktaturom relativizma. Svijest da smo lišeni pravih sloboda i da nam nije dozvoljeno istinsko sudjelovanje u politici, nalaže da se traže izlazi odozdo jačanjem obitelji i međusobne solidarnosti.
S pravom se kaže da svaki narod ima vlast kakvu zaslužuje. Zato je važno shvatiti izopačenja i zloupotrebe demokracije stanje kao hitan poziv na obraćenje osobno i zajedničko.
Bog je jedini spasitelj i u ovoj situaciji bezbožnoga totalitarizma najučinkovitije jest njemu se utjecati.
Stoga, u odnosu na glasovanje, neusporedivo je korisnije izići na javnu molitvu koja traži pomoć od Boga i čuda će se dogadati.
…
Prema registru birača u lipnju 2023. u Hrvatskoj je bilo 3 645 340 birača što je 469 898 više od broja punoljetnih stanovnika. Usp.: Vedran Salvia, „Imamo 470.000 birača više nego punoljetnih ljudi. To je najveći politički problem”, Indeks.hr, 10. listopada 2023., na: https://www.index.hr/vijesti/ clanak/imamo-skoro-pola-milijuna-biraca-viska-taj-kaos-odgovara-hdzu/2500425.aspx, (27. travnja 2024.).
Na zadnjim izborima u (17. travnja 2024.) udruga Equilibrium, koja je jedina imala status promatrača u obradi glasova od strane tvrtke Apis IT d.o.o., ocijenila je da ni ovi izbori kao ni protekli „nisu bili regularni” niti vlasti išta poduzimaju da bi bili „transparentni, provjerljivi, kompa- rabilni, vjerodostojni”. Usp.: „Udruga Equilibrium nazočila obradi podataka u APIS-u: ‘Izbori za Sabor nisu bili regularni!”, PARAF, 29. travnja 2024., https://www.paraf.hr/udruga-equilibrium-nazocila-obradi…/, (2. svibnja 2024.).
Ibidem, 3.
Bartul Vuksan-Cusa i Michael Jennewein, Tko (ne) glasa u Hrvatskoj?, FES, Vienna, ožujak 2024., 2.
Ibidem, 3.
„HDZ-u 66 mandata sa samo 16,7% ukupnog broja birača”, Gong, 20. srpnja 2020., na: https://gong.hr/2020/07/20/hdz-je-osvojio-66-manda mo-167-ukupnog-broj/, (27. travnja 2024.).
Nema komentara:
Objavi komentar