CJEPIVO DA ILI NE? Zagreb, 3.12.2021. - Prof dr don Josip Mužić

 

Sve vas od srca pozdravljam, drago mi je da ste se odazvali u ovako lijepom broju što pokazuje da nas nema malo, nego da nas ima puno više nego što govore, da smo većina iako to ne izgleda - sudeći po medijima.

Ne bih imao puno toga reći na temelju ovoga što su rekli predstavljači, ali ono što bih tio spomenut i stavit naglaske je da smo danas u situaciji da danas argumenti kao da ne vrijede, kao da je potrošena svaka volja za argumentima, za razgovorom i za sučeljavanjem. Idu jednostavno silom inercije, donose odluke, o kojima zavisi puno toga – njihov život, njihova obitelj i njihova budućnost, jednostavno kao da su otupili i da se više nemaju volje borit. I to je ono što me najviše zabrinjava. Znači, sad nije više glavni problem sučeljavanje na razini argumenata i borba za istinu, nego, usudio bih se reć da je glavno kako ljude ohrabrit da slobodno donose odluke, da budu slobodni ljudi, da povrate svoje izgubljeno dostojanstvo. To mi se čini da je danas gorući problem.

BUJICA - don Josip Mužić, 19.11.2021.

ŠTO NAM JE ČINITI – ako se zaniječe pravo na slobodu necijepljenja? (Don Josip Mužić)

 

Napomena: Tekst je, ovdje uz neznatne izmjene, objavljen u obliku emisije na Radio Mariji još 27. veljače 2021. god., kada se već opravdano moglo pretpostaviti da će svi oni koji se ne žele cijepiti protiv bolesti COVID-19 biti na to prisiljavani, iako se tada u javnosti tvrdilo da se to ne može dogoditi u demokratskom društvu.

---

1. Prepoznati znakove vremena

---

Imamo već godinu dana iskustva ovog izvanrednog stanja i na temelju toga već možemo izvući neke poučke za sadašnjost i budućnost.

Ako se držimo službenih brojki ova kriza je u svijetu kroz godinu i dva mjeseca, od 31.12. 2019. do 25. II. 2021., uzrokovala dva i pol milijuna mrtvih.[1] To je bez razlikovanja jesu li su umrli od korone ili s koronom. Paralelno se računa da preko 73 milijuna mrtvih godišnje bude od pobačaja u svijetu, odnosno na dvoje rođenih jedno dijete biva ubijeno.[2] To je neusporedivo veća kriza jer nosi preko trideset puta više žrtava. Za tu trenutačno najstrašniju krizu postoje rješenja jer se ne radi ni o kakvoj bolesti, nego o hotimičnim ubojstvima koja se mogu zabraniti, a neželjenu djecu dati na udomljenje ili usvajanje onima koji ne mogu imati djecu.

Brzo zaboravljamo. Zar nas ništa nije naučila ptičja i svinjska gripa koju su provodili uglavnom isti ljudi i nisu odgovarali za pogrešne procjene, propuste i krive odluke? Važno je pamtiti kako bismo mogli učiti na svojim i tuđim pogreškama, inače ćemo ih i dalje ponavljati u sve gorem obliku.

U ovoj situaciji takozvane pandemije ustrajavalo se samo na strahu od bolesti i smrti, s podrazumijevanom porukom da je to ono najvrjednije što imamo. Nigdje spomena o zagrobnom životu, već, štoviše, preko raznih protubogoštovnih mjera njegovo nijekanje. Tipično đavolsko oponašanje bogobojaznosti, odnosno njezino izokretanje. Sve je postalo uzdrmano i nesigurno u što su se do sada ljudi pouzdavali u svom svjetovnom životu. I kad je to tako, ljudi upadaju u tjeskobu i paniku i spremni su učiniti puno toga da se izbave iz nevolje. Odnosno, spremni su raditi sve veće ustupke jer očekuju da će se tako sve vratiti na staro.

To je čista iluzija. 

"Otvorite vrata Kristu!"