Uvijek je tijekom povijesti bilo odstupanja od pravovjerja i to slabom vjerom, krivom vjerom i nevjerom. U suvremenim procesima brze uspostave novoga poganstva pogođeno je i kršćanstvo. Ruski patrijarh Kiril je opomenuo: „Danas se suočavamo s globalnom herezom u kojoj se klanja čovjeku, novim idolopoklonstvom koje uklanja Boga iz ljudskoga života… Ništa slično nije se nikad prije dogodilo na globalnoj razini.”[1]
Promicanje kršćanskih vrijednosti - Katolički nauk - Obrana Crkve i obitelji - Za kulturu života - Za normalnost
ponedjeljak, 30. svibnja 2022.
petak, 27. svibnja 2022.
Propovijed - don Josip Mužić - 22.5.2022.; Pokupsko
U današnjem evanđelju vidimo kako Isus odmah na početku ovog govora učenicima vezuje ljubav prema Njemu sa čuvanjem Njegove Riječi.
Rekli bi: što je tu sad posebno - čuvat Njegovu riječ? Kad gledamo kako smo dobili evanđelje, kako smo dobili Novi zavjet, - dobili smo radi toga jer je netko sačuvao Isusove riječi.
Kad gledamo odakle je to počelo, onda vidimo da je već Blažena Djevica Marija, piše Luka Evanđelist: Pohranjivaše i prebiraše u svom srcu sve te događaje. Ona je bila ona koja je prva čuvala (Njegovu Riječ). I ona je prenijela sve to Luki i po uzoru na nju su prvi apostoli čuvali ono što je Isus naučavao i prvo naviještanje Evanđelja je bilo na temelju onoga što su ljudi pamtili. I to im se bilo duboko urezalo u sjećanje i u srce i na temelju toga su nastali ovi pisali zapisi, od kojih je Crkva proglasila da možemo imati potpuno povjerenje, i da je iza toga Duh Sveti. Dakle, iza izvještaja četiriju evanđelista, i ovih drugih Djela apostolskih i poslanica koji su ušli u Kanon Novoga zavjeta.
Dakle, to je čuvanje koje znači zapamtiti, memorirati, pohraniti u memoriji, ali čuvanje znači i nešto drugo. Znači NE PROMIJENITI BOŽJU RIJEČ. I to je ono, kad gledamo vrijeme u kojem živimo na Zapadu, koje papa Benedikt XVI nazvao "diktaturom relativizma". Vidimo to u modama koje se događaju, da se mode brzo mijenjaju, tako imamo mode uređivanja kuća, uređivanje namještaja, kuhinja i slično, i sve se to brzo mijenja. I mi smo se navikli na te brze promjene i onda smo došli do onoga što je on nazvao "diktaturom relativizma". Znači, da "nema ništa što se ne može promijeniti", da je sve promjenjivo. Jedino što nije promjenjivo jest ta promjenjivost. To je ona diktatura relativizma. I pod utjecajem duha vremena mi možemo upast u napast da onda mijenjamo i evanđelje.