Propovijed - don Josip Mužić - 22.5.2022.; Pokupsko

U današnjem evanđelju vidimo kako Isus odmah na početku ovog govora učenicima vezuje ljubav prema Njemu sa čuvanjem Njegove Riječi. 

Rekli bi: što je tu sad posebno - čuvat Njegovu riječ? Kad gledamo kako smo dobili evanđelje, kako smo dobili Novi zavjet, - dobili smo radi toga jer je netko sačuvao Isusove riječi. 

Kad gledamo odakle je to počelo, onda vidimo da je već Blažena Djevica Marija, piše Luka Evanđelist: Pohranjivaše i prebiraše u svom srcu sve te događaje. Ona je bila ona koja je prva čuvala (Njegovu Riječ). I ona je prenijela sve to Luki i po uzoru na nju su prvi apostoli čuvali ono što je Isus naučavao i prvo naviještanje Evanđelja je bilo na temelju onoga što su ljudi pamtili.  I to im se bilo duboko urezalo u sjećanje i u srce i na temelju toga su nastali ovi pisali zapisi, od kojih je Crkva proglasila da možemo imati potpuno povjerenje, i da je iza toga Duh Sveti. Dakle, iza izvještaja četiriju evanđelista, i ovih drugih Djela apostolskih i poslanica koji su ušli u Kanon Novoga zavjeta.

Dakle, to je čuvanje koje znači zapamtiti, memorirati, pohraniti u memoriji, ali čuvanje znači i nešto drugo. Znači NE PROMIJENITI BOŽJU RIJEČ. I to je ono, kad gledamo vrijeme u kojem živimo na Zapadu, koje papa Benedikt XVI  nazvao "diktaturom relativizma". Vidimo to u modama koje se događaju, da se mode brzo mijenjaju, tako imamo mode uređivanja kuća, uređivanje namještaja, kuhinja i slično, i sve se to brzo mijenja. I mi smo se navikli na te brze promjene i onda smo došli do onoga što je on nazvao "diktaturom relativizma". Znači, da "nema ništa što se ne može promijeniti", da je sve promjenjivo. Jedino što nije promjenjivo jest ta promjenjivost. To je ona diktatura relativizma. I pod utjecajem duha vremena mi možemo upast u napast da onda mijenjamo i evanđelje.

Zato su neki pripadnici tzv. "teologije feminizma" rekli da Bibliju treba ponovo prevest i da svaki put kad se bog spominje u muškom licu da treba onda da to treba staviti ili u neutralno lice i jednaki broj puta muški i ženski rod. da se tako zastupa jednakost. A onda su došli ovi iz udruga LGBT koji su tražili da se iz Svetog Pisma izbaci i sve ono što njima ne odgovora ono gdje Bog osuđuje muškoložništvo, grijehe bluda, grijehe protiv šeste i devete zapovijedi, da se sve to makne jer to nije u skladu sa njihovim uvjerenjima. Znači tu smo pod pritiskom svijeta, sve više se pritišće na Bibliju, da se Biblija promijeni. I mnogi svećenici na Zapadu upadaju u napast - ne to da će mijenjat Bibliju - ali da će neke nezgodne stvari prešutjeti. Kad ste čuli o psalmima, koji su maknuti iz upotrebe, a imamo i psalme proklinjanja u Starom zavjetu. To zvuči nekako strašno u naše vrijeme. da netko nekoga može prokleti. A proklinjanje imamo i u Novome zavjetu, kad je Pavao onoga koji je griješio sa svojom maćehom, predao ga je đavlu, da se na taj način obrati preko toga, da ga đavao muči u tijelu pa da dođe pameti u duši. Znači, to je bila ona kazna koju mu je namijenio Pavao da ga spasi za vječnost, da ga sačuva od vječne kazne. 

 Svatko je i od nas u napasti, zavisno od vremena, i svog života, da neke stvari makne sa strane i prepravi kako mu tada odgovara. Kad je mlad da makne sa strane stvari koje se tiču spolnog morala, kad je stariji da makne stvari koje se tiču krađe, laži i sl. kojima se danas oni koji su na moći, na vlasti, često služe i to im je najnormalnije. da će lagat, da će krast, da će uzimat mito, i tu opet Božju Riječ prilagode sebi, ako su i bili vjernici. I kroz život stalno tako, i dođe na kraju kraj.

I na kraju će Bog pitat: "Jesi li čuvao moju Riječ?" i kako si je čuvao? 

Jer je i to pokazatelj da li si Isusa ljubio. Znači, da u zgodno i nezgodno vrijeme držiš se onoga što kaže Evanđelje, kad ti se to sviđa, kad ti odgovara, kad ti ne odgovara, da jednostavno živiš u skladu s tim.  

I možemo reći da je uzor te jedne svete nepopustljivosti bio sveti Pavao o kojemu govori prvo čitanje, u Djelima apostolskim. Sukob je nastao u Prvoj Crkvi, koji nije bio malen ni beznačajan, nego je imao dalekosežne posljedice za cijelo kasnije djelovanje Crkve: da li oni koji se na temelju propovijedanja apostola, koji se obraćaju (pogani) - moraju li biti obrezani ili ne? Da se tada odlučilo da moraju biti obrezani, da moraju biti obrezani, evanđelje bi se vrlo sporo širilo po svijetu i ne bi nikad pokrilo cijeli svijet, osim da Bog učini neka posebna čuda da se i to dogodi. No Bog je objavio Petru da prihvate da pogani koji se obrate ne moraju obrezati. Do toga je sam Pavao došao bez Božje objave. Petar i Pavao su se složili, sve je bilo razjašnjeno - da je to tako - da se od pogana neće tražit obrezanje. Međutim kad se Petar našao u situaciji da je bio okružen bivšim farizejima, i Židovima koji su upirali na to da sačuvaju to tumačenje da se svi novo-obraćenici s poganstva moraju obrezat, a to su činili jer su na taj način mogli širiti ŽIDOVSTVO, židovski narod u cijeli svijet, ne širiti kršćanstvo. 

To je slično onom što rade naši Istočni susjedi, preko tzv. svetosavlja. Njima nije stalo da se širi PRAVOSLAVLJE, jer inače bi imali pravoslavnu Crkvu u Hrvatskoj, u Sloveniji, u Makedoniji, u Crnoj Gori, i svugdje tamo gdje ima dovoljno pravoslavaca. Njihov je princip da se ustroje prema nacionalnom ključu i da imaju nacionalne crkve, pravoslavne. 

Oni kad inzistiraju, i dan danas, da ne bude Hrvatske pravoslavne crkve, da ne bude makedonske pravoslavne crkve, i crnogorske oni u biti inzistiraju na tome da bude samo Srpska pravoslavna Crkva i da svi oni pravoslavci koji žive na tom na tom području, postanu preko toga Srbi. Oni preko vjere tjeraju svoj nacionalni interes. I to je jedan uskogrudni pristup koji jasno koči evangelizaciju, koči širenje Evanđelja. I to se dogodilo kako vidimo već u ovom sukobu, u Prvoj Crkvi. 

I Petar je pod uplivom tih farizeja i svojih sunarodnjaka bio je sklon odstupit od onoga što mu je Bog objavio. Na neki način povuče se. I onda, jasno, stradalo bi Evanđelje. 

Petar, koji je bio srčan, pokazao je da je sklon da se pod pritiskom povuče, kao što se povukao pred onom služavkom pa zatajio Isusa tri puta, da je sklon i pred drugim pritiscima da se povuče i da napravi kompromis, I to bi bilo pogubno za Evanđelje. Tu je onda presudnu ulogu odigrao sveti Pavao koji se nije libio da Petra dovede u red, da mu ukaže: Bog traži nešto drugo. Ne možeš ti sad ljudski mijenjat Božju riječ i prešućivat ono što je Bog tražio od tebe i što je tražio od svih nas. 

Petar je tada bio, ne zaboravimo, bio glava Crkve. Nije bilo Isusa, kao prije s njima, u tijelu. Isus je uskrsnuo, otišao je k Ocu, ostao je Petar. kao Njegov namjesnik na zemlji. On je znači bio vrhovni autoritet u Crkvi, papa tadašnji, kao što je naš papa Franjo. I njega ispravlja sveti Pavao. I da nije bilo te nepopustljivosti svete svetog Pavla koji je branio ljubomorno Božju riječ: Bog je tražio tako i tako mora bit, nema tu popuštanja, stradalo bi Evanđelje, širenje Božje Riječi po svijetu i toliko bi duša završilo u propast. 

Prema tome mi moramo iz milosrđa pokazivat ljubav prema grešnicima, moramo tražit prikladan način da im se pristupi i slično, da im se pomogne, ali također mi moramo čuvati Božju Riječ na jedan sveti, nepopustljiv način. Tu nema nikakvog kompromisa. Ono što je Bog odredio ne može bit drugačije nego onako kako je Bog odredio. Nema tu nikakve diskusije. Može se samo ta istina vjere produbljivat. Mi kad kažemo "tajna vjere" nakon Pretvorbe - mi ispovijedamo vjeru da se tu dogodila pretvorba, da tu sad imamo pravo tijelo i pravu Krv našeg Gospodina. To je istina vjere koju mi ne možemo zanijekat, dovesti u pitanje. Možemo je jedino pokušati bolje razumjet. Nema tu popuštanja i to je našem ljudskom razumu koji to nikad neće do kraja dokučiti, to je uvijek jedan napor, jedan izazov, ali i jedan poziv. I tu smo na neki način stavljeni pred to da jednostavno s punim povjerenjem i s punom vjerom, da ono što dolazi od Boga, Bog zna zašto nam je to dao, On zna ako nam je to i teško prihvatit da je to za naše dobro, da je to jedini put, da to onda takvo i prihvaćamo. 

Zato je danas možemo reći glavni udar na obitelji i na euharistiju. 

Da je (udar) na OBITELJ to nam je svima vidljivo jer se relativizira brak, pa onda pod najmanjim pritiskom brakovi pucaju, pa onda i roditelji često podupru razvod braka svoje djece: "Šta će se moja ćer patit, šta će se moj sin patit", i sl. "Evo primit ćemo ga kući"...  Umjesto da kažu: "Evo ti si izabrao, oženio si se, nema više povratka kući! Nema gaženja sakramenta braka. To je ono - moraš mu pomoć da nosi svoj križ i da mu jednostavno rečeš: Zatvorena su ti vrata! Ne možeš imat mogućnost povratka. Može biti teških situacija, može biti, može se dogoditi da se njih dvoje svađaju, da te svađe izlaze iz nekih normalnih okvira i može se dogoditi i zlostavljanje. Onda idemo tražiti drugi lijek, nije lijek razvod. Ajmo poslat njega u komunu, ili ajmo poslat nju u komunu. Ima tamo u Međugorju primaju i majke s djecom, u Cenacolo, ima ona za bračne parove. Pa mogu obadvoje ako su nedorasli i ako nisu uspjeli sa dvoje, troje djece sazreti u braku, ajmo ih poslat obadvoje u komunu pa nek budu dvije godine u komuni, pa ako treba nek ih financiraju njihovi roditelji da spase brak i da spase djecu. Treba krenut uvijek od toga. Ne može se se sakrament ako je valjano sklopljen dovesti u pitanje. Brak se mora braniti i štititi na svaki mogući način. 

A s druge strane vidimo da je na udaru EUHARISTIJA. Na udaru je na takav način da mi kad ne pazimo na svetost euharistije, Događa se da se jednostavno relativizira vjera u euharistiju. Mnogi koji idu možda i svake nedjelje u crkvu, pitanje je da li vjeruju da je Isus stvarno nakon pretvorbe tu nazočan u svome tijelu, svojoj Krvi, svome božanstvu, svojoj ljudskosti, ovdje na oltaru pod prilikama kruha i vina. Ako ćemo krenut od te vjere, to je jedina vjera koju moramo imat, onda su neke stvari nedopustive. Onda ne možemo dopustiti javnome grešniku da pristupi pričesti u ime bilo čega. Zato je biskup I zato je nedavno američki biskup (Salvatore Cordileone iz San Francisca) rekao svojim vjernicima i svećenicima, poslao okružnicu, da ne mogu pripustiti na pričest Nancy Pelosi, istaknutu američku političarku, praktički glavnu suradnicu američkog predsjednika Bidena, 

Evo onda je jedna od svjetskih velemoćnika, dakle, ona je svjetska sila, velesila, na vrhu pet-šest najmoćnijih ljudi u Americi, i jedan običan biskup je rekao da se njoj ne može dati pričest. 

jer jednostavno ona podupire zakone koji su protiv obitelji, protiv crkvenog nauka, koji podržavaju pobačaj, i takvoj osobi se ne smije dopustiti da se pričesti jer u protivnom ako se dopusti da se pričesti, to znači da mi podržavamo SVETOGRĐE, jer netko tko je u teškom grijehu ne može ići na pričest, znači podržavamo svetogrđe, mi sudjelujemo u tom svetogrđu - ja kao svećenik ona kao ona koja prima Gospodina svetogrdno - onda onda dodaje drugi grijeh na onaj koji je već počinila i dublje se ukopava u propast. I plus toga daje se sablazan i drugim vjernicima koji su možda u puno manjim grijesima, ali kad vide, a šta je to prema onome što čini jedna takva političarka, a zašto ja ne bi onda malo ukrao, zašto ne bi sagriješio u braku, zašto ne bi masturbirao, zašto ne bi ovo, ono, i sve to poravnamo i svatko se onda pričešćuje kao u jednoj Njemačkoj ili Francuskoj, i nitko se ne ispovijeda. A šta je to? To je jedno opće svetogrđe. Tu jednostavno treba stat. Zacrtat liniju i reć: Odavde nema više pomaka, nema pristupa onima koji nisu u stanju milosti - u javnom su grijehu, ne mogu pristupiti pričesti - moramo braniti Gospodina. On se prepustio sad u naše ruke da Ga mi sad branimo na zemlji. I tako Ga je Marija branila kao dijete i ako ga je branio sveti Josip i uspješno su ga branili, pa na svakome je od nas, na svakoj našoj župi, na svakom vjerniku je da branimo svetost euharistije. Nemojmo čekat da to učini papa, biskup ili svećenik. Svaki vjernik je na to pozvan. Prije svega da pazi kako se on osobno pričešćuje, da li je u stanju milosti ili nije, da li na dostojanstven način prima Gospodina. 

Evo zato molimo Gospodina za dar svete nepopustljivosti u onome što nam je ostavio kao polog naše vjere, da u tome budemo vjerni, da preko toga budemo svjedoci današnjem svijetu. Amen.