Ostati Božji - unatoč silama zla (Podzemna Crkva... 2. dio)

 I Isus je u ilegali 30 godina. On živi skrovitim životom. Skriva se da ga ne ubiju.

Ako su ga već nakon rođenja htjeli ubit (Herod) ; da se pokazao prije i počeo javno djelovat samo bi gledali kako će ga smaknit. Kad je javno počeo djelovati vidjeli smo da ima više pokušaja ubojstva na njega; od Nazareta kad su ga htjeli strmoglavit, kad su ga htjeli kamenovat više puta, i on svaki svaki put to izbjegne jer – nije došao njegov čas. Ali on bira to da čeka 30 godina, svoje vrijeme kad može djelovat, kad je došlo vrijeme da javno djeluje, a do tad djeluje u skrovitosti – nitko za njega ne zna. Skriva se. Kao što su se kod nas skrivali hajduci. Šta su hajduci radili? Skrivali su se. Šta su radili škripari? Križari nakon Drugog svjetskog rata. Skrivali se da spase život. I kod nas je rat završio 1952. jer su tada bili zarobljeni i pogubljeni zadnji škripari – pripadnici oružanih snaga Hrvatske ili pripadnici srpskih snaga ili pripadnici svi oni koji su prozreli da je komunizam diktatura i da spase život pobigli su u brda, u planine. I evo, rat je onda završio 7 godina nakon onog službenog završetka. Tek se sad piše o tome. Nije bilo drugog načina da spase život. Kad je biskup Bjanković obilazio on je bio Makarski biskup i njegovoj biskupiji je pripadao i dio Hercegovine, onda je odlazio u biskupske pohode da dijeli krizmu, odlazio je preko granice, pa je obilazio Vinicu, Roško polje, Livanjski kraj i odlazio sve do Mostara. On kaže da je u brdu našao ljude koji su pobjegli u brdo koji su živjeli u divljini samo zato da sačuvaju vjeru. Da ne budu pod Turskim zulumom koji će im nametati svoja pravila i zabranjivat im da žive vjeru. I tu su se organizirali, živjeli kao pustinjaci, zajedno molili, u špiljama – i sačuvali vjeru. Šta su jeli? Jeli su ono što su mogli nać u prirodi. Šta čovjek sa 85 godina može nać? Nema više snage da on tamo radi dvorac. Tu se jednostavno zna da je vjera najvažnija, podređuje se sve tome i onda živi tako.

Podzemna Crkva - u vrijeme kralja Heroda i danas (1. dio)

Ovo je razmatranje o prikazanju u hramu. /I.dio/ 

Kako se Josip osjeća nakon Isusova rođenja i nakon prvih događaja. Sad je prošlo 8 dana. Isus se podlaže zakonu i obrezuju ga. To je prvi obred, prvi put mu je prolivena krv. Josip mu tada kao zakonski otac daje ime koje je anđeo odredio. Josip se pomalo privikava na novo stanje. Istina, imao je posjet pastira, to je bilo pomalo neuobičajeno, poremetilo je  i razbilo rutinu života, a sad život ide svojim svakodnevnim redom. Ponavljaju se stvari svakodnevice: Marija doji Isusa, Josip obavlja poslove, Isus je u centru njihova života, al kako vidimo njihov život je sasvim običan. Ništa posebno. Već je Josip kod samog rođenja doživio šok kad je shvatio da ne samo da mu neće dati poseban tretman ovdje na zemlji, nego da će ga tretirat kao najzadnjega od ljudi i to se obistinilo – kad nije našao gdje će biti primljen sa Marijom i kad se Isus rodio u štali. Danas, nama danas kad smo u toplome, napravimo štalicu ispod bora, djeluje toplo, romantično, ali nije to tako bilo u stvarnosti. Špilja je bila vlažna, šporka, neprilagođena za život ljudi, posebno neprilagođena za rođenje djeteta i život mlade obitelji.  

Josip tu vidi da Bog Otac nema nikakve popuste, nikakve privilegije svome sinu, da ga jednostavno tretira kao onog najzadnjeg. I on to prihvaća. Kad je dobio navještaj da je Isus Sin Božji onda… možemo zamislit što to znači: Sin Božji… koji vlada cijelim svemirom, cijelog svijeta, sve je u njegovoj moći i vlasti. Josip je mogao očekivat da ne zbog njega i Marije, ali zbog svoga sina da će Bog dat jedan poseban tretman za njega, da će mu omogućit da ne živi životom visoke klase nego životom obične klase, ali evo ovdje živi životom najniže klase. Dapače, i ona najniža klasa ima krov nad glavom. A evo on od rođenja nema ni to. Pastiri evo donose jednu novinu, a sve drugo je uobičajeno. I to je ono što život se nama uglavnom odvija po jednoj rutini svakodnevnoj. Neki kažu da je to „sivilo svakodnevnice“. U tom sivilu čovjek treba pronać ljepotu i ne izgubit smisao, ne izgubit radost. Žena koja se posvetila mužu, djeci, obitelji, kući, kad zaboravi zašto to čini onda postane frustrirana, nezadovoljna žena i to postaje pakao za sve u kući. Kako će muž biti zadovoljan ako mu je žena nesretna? Kako će djeca biti zadovoljna ako vide da su roditelji nesretni? Dakle sve kreće od toga što se tu primio virus otrova ovoga svijeta koji ne vrednuje to što žena čini u obitelji. Ne vrednuje ni što muškarac čini za obitelj. Zato jer su ukinuli obiteljsku plaću. Prije je muškarac svojom plaćom mogao uzdržavati obitelj. Tako su moćnici ovoga svijeta postigli više koristi za sebe. Rade muž i žena i onda mogu oporezivat i muža i ženu. Djecu ne mogu roditelji odgajat kao prije, prema tome ne mogu ih odgajati cijelo vrijeme, prema tome sad odgoj prelazi na državu i preko tog odgoja djecu mogu usmjeravat u drugom pravcu od onog što žele roditelji. Imaju pod kontrolom djecu, imaju pod kontrolom ženu, imaju pod kontrolom muža, i dakle raspad sistema – jer nemamo više obitelji. I reći da žena koja je kućanica da ništa ne radi, to znači da joj nitko ne daje priznanje za ono što čini. Da podiže djecu, da dočekuje muža, da ljubi i daje ljubav svakodnevno. To se prezire i obezvrijeđuje. I ako ona dopusti da se takav način razmišljanja uvuče u nju onda će ona biti nesretna. Neostvarena. „Šta sam ja sad studirala da perem suđe, mijenjam pelene, peglam i sl, ..ja moram radit u struci… Moram se usavršavat, moram pravit karijeru, moram ovo, ono,“  i di je onda obitelj. Nema onda mjesta za obitelj. Naša je nesreća to što su osakatili muškarca da su digli obiteljsku plaću koju smo imali još za vrijeme komunizma, i onda drugo što su uvjerili žene da moraju praviti karijeru, da moraju završit studij. To je najveća nesreća za ženu danas: završit studij. Jer ona ako želi biti majka, ako želi biti žena – šta će njoj studij? Ona mora podić desetero djece, odgajat djecu, činit sretnim muža, kad će ona imat vremena za tjerat karijeru. A ovo kad je upisala fakultet izgubila je 5…6 godina najboljih godina života, kad je mogla imat pet šest djece, i onda robuje tom papiru da se mora ostvarit u struci. To je, kako vidimo, potpuna glupost.

Bog nije šutio u našoj povijesti

Propovijed možete poslušati i ovdje:

Propovijed o Petrovoj vjeroispovijesti

Što mi kršćani vjerujemo o Isusu?  

Kad čujemo ovo evanđelje toliko nam je poznato da onda znamo što poručuje. A opet kad malo bolje stanemo vidimo da je to velikim dijelom neotkriveno. Jer doista, kad Isus pita svoje apostole: „Što kažu ljudi tko sam ja?“ mogao bi to pitanje uputiti i svima nama.

Evo – što kažu ljudi danas TKO JE ISUS? Neki kažu da je jedan dobar učitelj moralnog života, neki kažu da je prorok, kao što to kažu muslimani, neki da je veliki čovjek, drugi da je mirotvorac, neki pobornik zaštite okoliša – svatko prema svome svjetonazoru i svojim uvjerenjima – imaju u pravilu jedno uvažavanje prema Kristu, osim onih baš ekstremnih sotonista.

Postavlja se pitanje - ŠTO MI KRŠĆANI KAŽEMO TKO JE KRIST? Tu vidimo da je pravi problem. Jer za mnoge od nas koji imamo sve sakramente Krist je jedna pozitivna osoba, jedan mudar čovjek, uzoran čovjek moralnog života, ali za koliko je nas kršćane ISUS KRIST – BOG? To je pitanje. Veliki čovjek – može biti i za bezbošce. Moralan čovjek također. Ali Bog je samo za nas. Samo mi vjerujemo da je ISUS KRIST BOG. Muslimani vjeruju da je prorok. Židovi da odbacuju da je lažni Mesija. Bezbošci ga drže za velikog čovjeka, ali samo mi vjerujemo da je on BOG. Da se jedino po Njemu možemo spasit.

Kriza vjere unutar Crkve

Problem je kad unutar nas, unutar Crkve vjera počne dolazit u pitanje. Doista to vidimo posebno kod mladih naraštaja da su zbunjeni, da više ne znaju tko je Krist. Kad su radili istraživanje prije par godina u Italiji vidjeli su da 85 % katolika u Italiji, onih praktičnih vjernika ne vjeruje da je Isus stvarno prisutan u Euharistiji. To je pokazatelj do čega smo došli. ZAŠTO SE TI LJUDI PRIČEŠĆUJU? Dolaze na Pričest, a ne vjeruju da je tu stvarno Krist. Onda mogu ići na protestantski obred Posljednje večere gdje nema Pretvorbe, gdje se blaguje kruh kao uspomena na Posljednju večeru. Dakle, ne mogu pristupat Pričesti u Katoličkoj Crkvi  - jer ne vjeruju, a onaj tko ne vjeruje da je Krist tu stvarno nazočan ne može primat Pričest. Jednostavno, potrebna je vjera za to.

I vidimo što idemo zapadnije to tužnije. Ljudi mahom koji dolaze na misu idu na Pričest. Primaju Pričest svakako, svakako odjeveni i ispovjedaonice nisu u funkciji, zatvorene su. Ne ispovijedaju se. Možemo s pravom zaključit da se tu redom radi o svetogrdnim Pričestima,  da te pričesti, to blagovanje Tijela Kristova, nije za njihovo spasenje, za njihovo dobro, nego za njihovu propast. I to je onda problem na problem. Zato se s tim svetinjama ne možemo igrat. „Sa svetim treba postupat sveto“ – kaže latinska izreka. I zato je uvijek u pozadini pitanje vjere: U što ja vjerujem? Ako doista vjerujem da je Isus Bog onda primam Njegove riječi kao Božje riječi, onda su te riječi svjetlo za moj život, te riječi su vodilja za moj život, jer Isus je uzor, Onaj od kojeg očekujem sve ono što mi je za život potrebno. 

Petrova ispovijest vjere   

Zato je ovo drugo pitanje: A vi, što vi kažete tko sam ja? – zbunilo apostole, a samo je Petar dao pravi odgovor. 

Memorijalni centar GROBLJE MIRA - da se ne zaborave žrtve hrvatskog naroda

Memorijalni centar - Groblje mira je projekt započet 2013. godine, kada su franjevci krenuli u potragu za posmrtnim ostacima pobijenih svećenika, a pritom pronašli i kosti civila. 

Otvorilo se pitanje kako im iskazati poštovanje i očuvati njihovu uspomenu. Došlo se na ideju da se napravi zajedničko spomen-područje. U inicijativu su se uključile općine, posebno iz Zapadne Hercegovine, a za lokaciju je izabrano upravo ovo tiho mjesto.
 Danas je ovdje postavljeno oko 11.000 križeva, a planirano je oko 50.000.

Tolerancija koja razara & Zaboravljene žrtve hrvatskog naroda (propovijed na Groblju mira)

...Ogromna većina pohađa vjeronauk – 90% Hrvata je poučeno o osnovama vjere. Znaju deset zapovijedi, znaju o čemu se radi. 
S druge strane, znaju i što znači reći: "Ja sam katolik, Hrvat katolik." Puno imamo onih koji su samo "papirnati katolici", formalni katolici, a u biti - ne trude se živjeti u skladu s Božjim zapovijedima. I onda to nam kaže da su to praktični bezbošci.

Tih praktičnih bezbožaca imamo sve više, i to postaje problem, to je jedan sraz koji se događa u cijelom narodu, pa smo podijeljeni na one manjinu koja ima minimalnu vjersku praksu da ide nedjeljom na misu i većinu koja ne ide na misu. I znači tu je već podjela na 1) 25% Hrvata ide nedjeljom na misu, a 2) ostali ne idu. 

Onda, unutar onih koji idu, koji prakticiraju makar to da nedjeljom idu na misu, opet imamo podjelu na 1.1) one koji se žele držati zapovijedi Božjih, koji to poštuju i na 1.2) one koji to ne poštuju. 

Pričao mi je nedavno prijatelj – da je bio na jednoj muškoj fešti. Dobro su jeli, igrali na balote. I onda je jedan opsovao Boga. On ga je opomenuo, I kad je opsovao drugi put - ovaj digao i rekao: "Ja ne mobu bit u ovakvom društvu!" - i otišao ća. Jasno, to je svima izgledalo otkačeno i na neki način previše radikalno, ali dogodilo se da taj čovjek koji je tada opsovao Boga da je došao, kad su se sreli na ulici, i ispričao se. Znači, ipak to nešto djeluje. 

 Mi ne znamo kada i kako će djelovat. A ako mi šutimo, ako se povlačimo se, onda to druga strana shvaća kao odobravanje, i osjeća se ohrabreno da nastavi dalje. 

Imam i primjer - jedan mi je pričao da je bio pozvan na svadbu, na pir, pozvao ga je prijatelj da dođe, došao je sa ženom, i onda se digao nakon sat vremena sa pira i rekao ovom koji ga je pozvao: Čuješ, ja nisam došao ovdje na pir da gledam tvoju ženu kako je razgolićena nego sam došao radi tebe kao prijatelja. Prema tome, ja ovdje nemam šta tražit i idem kući. Sasvim normalno. 

KADA KRISTU OKRENEMO LEĐA - don Josip Mužić, propovijed

ZAŠTO BOG DOPUŠTA RAZARANJE CRKVE - Don Josip Mužić, Sjaj istine

Kad sve ljudsko zakaže u Crkvi, od udruga do institucija, od župnika do biskupa, kad nam obeščaste i oduzmu mjesta bogoslužja, te iskrive i ukinu sakramente najvažnije nam neće moći oduzeti. Isus je doista svojima obećao: „I evo, ja sam s vama u sve dane – do svršetka svijeta” (Mt 28,20)

Zlo je vrlo glasno i na svaki način sebi pravi promidžbu bilo samohvalom ili pokudom. Zato je potrebno ukazivati na dobro i tražiti rješenja. Stanje Crkve je porazno kao nikad do sada u povijesti i to je jasno svakome tko je imalo informiran. Rušenje se događa združenim napadima izvana i iznutra a nadasve sa samoga vrha. I ovo je zadnje jedinstvena pojava u povijesti Crkve odnosno da mnogi kardinali i biskupi, koji imaju najveću odgovornost za povjereno im stado, aktivno rade protiv svoga poslanja čuvanja pologa vjere. I to tako da jedan dio promiče svakovrsne hereze dok ogromna većina njihove subraće to šutke promatra.

Zašto se to događa? Bog doista nije uzrok zla, nego čovjek i đavao, no On je jedini svemoguć i ništa se ne zbiva bez Njega. Stoga, zbog čega Bog to dopušta? U traženju rješenja, treba krenuti od Pavlove tvrdnje: „onima, koji ljube Boga, sve okreće Bog na dobro” (Rim 8,28). Pravo pitanje je koje se dobro krije u ovoj tragediji za one koji hoće ostati katolici? Više je mogućih odgovora.

Opredjeljenje

U prvom redu da se očituje tko kamo pripada. Proroštvo Šimuna bogonosca o Isusu vrijedi i danas: „Ovaj je evo postavljen (…) za znak osporavan (…) da se razotkriju namisli mnogih srdaca!” (Lk 2,34-35). Mržnja na Krista sve više raste pa smo svjedoci svih mogućih pogrda, blasfemija, izrugivanja, svetogrđa i istodobnoga veličanja okultnoga, magije i samoga sotone. Osnivači raznih religija i sekti se toleriraju ili blagonaklono gledaju dok se samo Isusa ne podnosi. Ovo je prilika za da se iziđe iz obmana i jasno razlikuje prijatelje i neprijatelje Kristove. Jednako vrijedi i unutar Crkve gdje treba razlučivati žito od kukolja. Svi oni koji kritiziraju, osporavaju ili čak i napadaju Krista, teoretski i praktično, očitovali su se kao njegovi neprijatelji i njih treba kao takve prepoznati i protiv njih ustati. Ovo je novina jer u Crkvi je uvijek bilo grešnika, ali sada su mnogi od njih iznevjerili svoje poslanje branitelja vjere i postali otvoreni zagovaratelji hereze. Za shvatiti o čemu se radi ne treba biti teolog. Dovoljno je koristiti zdrav razum i znati osnovne vjerske istine. Najjednostavniji i najučinkovitiji pokazatelji pravovjerja su euharistija i štovanje Bogorodice koje vjerni puk danas nanovo otkriva.

Razaranje Crkve služi i tome da se neopredijeljeni opredijele. Zlo je toliko ojačalo, i brojčano i ustrojbeno, da je postalo arogantno i nema se potrebu više kriti pa nastupa otvoreno. Vjerni ostatak ostataka koji nije podlegao poganstvu sada se želi ukloniti izravno silom bezbožnih zakona, represije i cenzure. Nitko više neće moći sjediti na dvije stolice i služiti dvojici gospodara, već će se morati svrstati na jednu stranu i zauzeti stav. Ovo se stanje preslikava i unutar Crkve gdje su pravovjerni postali manjina koju se sve više progoni. Svatko mora izabrati između širokoga puta koji vodi u propast i uskoga koji vodi u nebo. Jasno, velika većina će se prikloniti trenutnim zemaljskim pobjednicima, kao što se to uvijek događalo u povijesti. No jedan, istina manji, dio, spoznavši drskost đavla, posve će raskrstiti sa zlom i opredijeliti se za dobro. To znači prekinuti kontakt sa svećenicima koji rovare i istupaju protiv Krista i izolirati ih koliko je moguće. Ovdje se doista radi o smrtonosnoj zaraznoj bolesti koja je najopasnija moguća jer dovodi u pitanje sam vječni život i zato zaražene treba staviti u karantenu dok ne ozdrave. Oslonac treba tražiti u osobnom odnosu s Kristom, vjernim katolicima i u pravovjernim svećenicima bez obzira na to što su u drugoj župi, mjestu, pokrajini pa čak i državi.

Ovo je također izuzetna prilika da se Crkva očisti od unutarnjih neprijatelja koji rade na njezinu uništenju. Nisu upitni grešnici jer njih će uvijek biti nego heretici i jude koji gledaju kako će unovčiti izdaju našega Gospodina. Oni sada izlaze masovno „iz ormara” i natječu se tko će veću izopačenost naučavati ili napraviti, a svijet ih bodri i odobrava. Trenutno su zvijezde dana i kada obave svoju prljavu zadaću do kraja, a to je za njih uništenje one mjesne Crkve koja im je povjerena, postat će beskorisni. Već sada žele proglasiti bankrot Crkve i što više zaraditi kao stečajni upravitelji. Nedavno je njemački biskup Franz-Josef Overbeck iz Essena, jedan od trojice njemačkih delegata na Sinodi, konstatirao da je u trinaest godina svoje službe zaredio samo 13 svećenika dok mu je tijekom toga vremena 300 svećenika umrlo, a da sad nema nijedno zvanje. On i takvi kao rješenje vide ređenje žena i blagoslov istospolnih zajednica misleći time odgoditi neizbježnu propast. No kad se više ne bude moglo ništa prodavati i zarađivati i kada ostanu bez vjernika koji će ih izdržavati, samovoljno će napustiti Crkvu i ponuditi svoje usluge drugdje.

Buđenje

Daljnji razlog zašto Bog dopušta razaranje Crkve jest da se vjerni probude i postanu revni. Vjerojatno je to i glavni cilj jer nas mlakost ubija. Grijeh treba pobijediti prvo u sebi i izgarati iz ljubavi prema Bogu. Obraćenje je neprestani proces u kojem uvijek možemo dati više. Sad je stanje takvo da moramo dati sve od sebe ako mislimo opstati u vjeri. Po uzoru na katolike u Kini, koji su progonjeni od građanskih i crkvenih vlasti, katolici moraju biti spremni živjeti danas kao podzemna Crkva koja nema nikakvu zaštitu u zakonu niti sigurnost materijalnih dobara i sve svoje pouzdanje stavlja u Boga. Naravni život jednostavno nije više moguć bez nadnaravnoga. Čuda se događaju redovito i što stanje bude gore to će biti i veće Božje intervencije. Kao što su Židovi primali manu u pustinji četrdeset godina, dobivali vodu, odjeća im se nije trošila tako i mi danas moramo vjerovati i živjeti od Providnosti. Svetost je prava revolucija za osobu i svijet.

Bog u svojoj Providnosti dopušta sadašnji trijumf zla da se tako što više ljudi spasi. Toliko smo se udaljili od Njega da nas jedino kušanje krajnjih posljedica otpada i grijeha mogu dovesti pameti. Golgota nije kraj nego novi početak, a u posebno izazovnim vremenima Bog daje i posebne milosti. Treba ostati postojan za vrijeme muke da bi se dočekalo uskrsnuće. Kad sve ljudsko zakaže u Crkvi, od udruga do institucija, od župnika do biskupa, kad nam obeščaste i oduzmu mjesta bogoslužja, te iskrive i ukinu sakramente najvažnije nam neće moći oduzeti. Isus je doista svojima obećao: „I evo, ja sam s vama u sve dane – do svršetka svijeta” (Mt 28,20). I što su teža vremena to je on svojima više oslonac. Zato treba živjeti u svjesnosti njegove prisutnosti i brižne ljubavi. Odnosno, kako kaže Pavao: „Radujte se u Gospodinu uvijek!” (Fil 4,4).

Pobjeda dobra

Zadnji mogući razlog ovoga žalosnog stanja je što Bog hoće tako pripraviti duše na konačnu pobjedu dobra. Isus je svojim uskrsnućem porazio zlo i zato kaže: „U svijetu imate muku, ali hrabri budite – ja sam pobijedio svijet!” (Iv 16,33). To vrijedi kako za one vanjske neprijatelje tako i za one koji su se uvukli u Crkvu. I to je potkrijepio još dodatnim obećanjem za Crkvu: „I vrata paklena neće je nadvladati!” (Mt 16,18). Uz to znamo da onda kada bude najgore dolazi sam Krist ponovno na zemlju u slavi da konačno porazi zlo. Stoga pred poplavom bezboštva u Crkvi treba se ispuniti se nadom. „Kad se ovi događaji počnu događati, uspravite se i podignite glavu, jer vaše je oslobođenje blizu!” (Lk 21,28). „Uspravite se” je poziv na zahvalni ponos, a „podignite glave” znači budite hrabri i srčani, svjesni da će Bog uskoro „otrti svaku suzu s očiju” (Otk 21,4) i kazniti zločince.

Izvor:

https://www.svjetlorijeci.ba/zasto-bog-dopusta-razaranje-crkve/

STEPINČEVA CRKVA - Don Josip Mužić, Sjaj istine, 24.2.2024.

Katolička Crkva je svudgje KRISTOVA CRKVA - on je Glava i Utemeljitelj i za nju je prolio svoju krv paralelno s tim Crkvu u Hrvata se zna nazivati i STEPINČEVA CRKVA - Između izraza "Kristova Crkva" i "Stepinčeva Crkva" nema proturječja jer je Stepinac umro za Krista ... Jednom kad je stavljen za uzor ima posebnu vrijednost za naše vrijeme... Kardinal Kuharić... "Živio je za Crkvu... trpio za Nju, Postao je simbol Crkve koja trpi... Crkva iza željezne zavjese koja je progonjena... Umro je radi trovanja i za nj vrijede one riječi Isusove: NItko nema veće ljubavi od ove - da tko život svoj položi za svoje prijatelje... Najveći oblik ljubavi je dati svoj život Stepinčeva Crkva... stradalnici poslije II svjetskog rata... progonjeni... nepokopani... oklevetani... smaknuti bez suđenja... Proživio je sve sve oblike totalitarizma: komunizam, fašizam, komunizam... nije se dao zastrašiti... Njegov je život bio u Božjim rukama... Nije izabrao uzeti kardinalski beret u Rimu da ga ne bi spriječili da se vrati natrag.... Kad su hrvatski intelektualci bili progonjeni, likvidirani.. .Crkva je našla svoj oslonac u Stepincu koji je bio simbol nepokolebljivosti i slobode koja je bila oduzeta... Bivši komunisti se NIKADA NISU POKAJALI... Totalitarna vlada i danas - pod vidom demokracije... Sličnost pape Benedikta XVI i Stepinca - ...

GRIJEH se ne smije BLAGOSLOVITI! Rat protiv čovjeka na djelu! Rješenje ...

SAKRAMENTALNA NARAV CRKVE - Sjaj istine, don Josip Mužić

SVEĆENIK U VRTLOGU APOSTAZIJE - (Svjetlo riječi, 19.1.2023)

 Kao svjedočanstvo nekadašnje plodne vjere na zapadu ostaju još brojne crkve i crkvice koje se sve manje koriste ili su jednostavno zatvorene. Ove sad puste građevine često su proglašene spomenicima kulture i vapiju za materijalnom obnovom

Kriza je prilika kada padaju maske i otkrivaju se namisli srdaca (Lk 2,35). Ne može se više sjediti na dvije stolice, nego je nužno opredijeliti se i raskinuti s podvojenošću i mlakošću. Tada se vidi pravo stanje stvari i može u punini zaživjeti Isusova riječ: „upoznat ćete istinu i istina će vas osloboditi” (Iv 8,32). U pozadini sadašnje krize u Crkvi je diktatura relativizma koja je dovela do slabljenja i gubitka vjere u božanstvo Krista jedinoga Spasitelja.

Vjerojatno najbolniji izazov svećenicima danas je pražnjenje crkava od vjernika. Ovo je zoran pokazatelj tihe eutanazije kršćanstva koja je na djelu. Dovoljno je pogledati na takozvane razvijene europske zemlje za vidjeti što nas čeka. U većini europskih zemalja pohađanje nedjeljne mise spustilo se ispod 10 %, a u Francuskoj na 3 – 4 %.1 U Nizozemskoj, nekad poznatoj misionarskoj zemlji, 2006. godine je samo 1,6 % katolika pohađalo crkvu, a danas se taj broj spustio ispod jedan posto.2 Ako se ovaj trend nastavi, već do 2028. mogla bi posve nestati njihova najveća nadbiskupija Utrecht.3 Dodatno zabrinjava što su mladi većinom skloni ateizmu i neprakticiranju vjere. U Europi, kako kaže poznati politolog Olivier Roy: „Vjerska praksa izgleda danas kao nešto čudnovato, čak fanatično. Nije samo vjerska praksa koja se smanjuje nego kršćanska kultura nestaje.”4

Emisija - Život, što je to?

 SVEĆENIČKI POZIV

Na početku možemo čuti nešto o don Josipu, koji je sa 16 godina otišao studirati u Rim, o susretanju raznih svećenika, o molitvenoj zajednici u Splitu i pozivu na svećeništvo, o prvotnom studiranju filozofije i promatranju svećeničkog poziva sa strane, o prvim koracima na putu ka svećeništvu, o slavlju jedne Nove godine na kojoj se točno u ponoć molila krunica, te nešto o crkvi za mlade u kojoj djeluje trideset godina kao upravitelj.

ULTRA U SPLITU

U nastavku emisije govori o ULTRI u Splitu te je mišljenja da se treba borit da se to ukine. Govori o svojim susretanjima narkomana u splitskom getu koji su svojim dilanjem sustavno uništavali ljude. Kao razlog se navode novci, ali što čovjeku vrijedi više novaca, ako nema blagoslova? (… u videu kasnije opet nešto na tu temu: Pohvalno je da ljudi žele evangelizirati, ali to je krivi pristup; tu se može izmijeniti s njima 2-3 rečenice i to je to, a oni računaju i s nama da ćemo im još davati besplatnu vodu koju će na drugom mjestu platiti 20-30 kn… )

NALAZIMO SE U DUHOVNOM RATU

Ljudi često ne shvaćaju da se nalazimo u duhovnom ratu. Imamo sakramente koji se primaju čisto radi forme. Umjesto da ih se krizma 100%, zašto ih ne bi krizmali 20% pa da i riskiramo 10%, ali krizmati ih sve pa riskirati 90% nema smisla.

Događa se UBRZANA APOSTAZIJA, otpad od vjere.  Potrebno je drugačije postaviti stvari. Postoji razni izazovi za mlade: droga, pornografija, okultno, a ne odgovara se adekvatno. Gdje o tome možemo čuti danas?

Živi se u krivom uvjerenju da smo u demokraciji. To nije kršćanska demokracija. Sustavno se radi na tome da kršćanstva ne bude. Kako se braniti od toga?

Ljudi onda odlaze u druge zemlje gdje je još veći otpad od vjere. Ne pitaju se hoće li djeca tamo biti vjernici? Na kakvu će zajednicu naići? Na kakve svećenike? Na kakvu župu?

IDE SE ZA MATERIJALNIM, i u tome se uspijeva ali se ne misli da se MOŽE IZGUBITI DUŠU. I svoju i duše svoje djece.

Mi imamo državu ali u njoj postoje snage koje se bore protiv domoljublja. MEDIJI DJELUJU NEPRIJATELJSKI. Što možete naći dobrog na HRT, što ti dobrog donose takvi mediji? (…) To treba tretirati kao pornografiju i ne podržavati ih svojim novcem. To je toliko protiv čovjeka. Ima već i djece koja se susreću s pornografijom (dječak od 5 godina pita za savjet…)

Ono s čim se djeca i mladi stalno mogu susretati jesu pornografija, okultne prakse kao prizivanje duhova i sl. a to je na TV non-stop, to je na crtanim filmovima, a neke crtane serije imaju 500-600 epizoda i onda se gledajući to dobije kriva slika svijeta i ne kršćanski način razmišljanja.

Kriza u Crkvi - predavanje - Župa Sv. Mati slobode, Jarun, Zagreb - don Josip Mužić

 

(Nemamo nikakvu snimku s ovog predavanja)

Evangelizacija i anti-evangelizacija - don Josip Mužić

Duhovna obnova 1. dio - 5.6.2022. Kao što se radi na evangelizaciji tako se radi i na anti-evangelizaciji anti-evangelizacija je jača i prisutnija Primjer nedavno u Zagrebu: organiziranje koncerta duhovne glazbe 50 000 ljudi, a onda s druge strane i 2 koncerta Iron-Maiden i grupe Kiss - s drugim ljudima i drugim nakanama Kako se radi na evangelizaciji, radi se i na ovom drugom Ivan Pavao II: "Neprestano raste broj onih koji Krista ne poznaju i nisu dio Crkve, taj dio se udvostručio... hitno treba misiju... (1991/92) prije 30 godina... Što bi se danas reklo Nekad je broj redovnika i redovnica bio daleko veći... Što se može učiniti? Velika većina ljudi su otpali od vjere, taj proces se nastavlja pandemija je to ubrzala, župe su doživjele značajno smanjivanje broja vjernika ŠTO MOŽE JEDAN SVEĆENIK? Može čekat da dođe vrijeme za umirovljenje, pazit da se nikom ne zamjeri, provuć se do mirovine - Nikom se ne zamjerit - čovjek se već predao - ima miran život, ima krov nad glavom, ... Ili će ići protiv struje - sv. Pavao: "jao meni ako EVANĐELJE NE NAVJEŠĆUJEM..." Neodvojivo od njegove vječne sudbine... Promašio je svoje poslanje, zakopao talente i za to će odgovarat, za propust, za lijenost, ... To može biti i teški grijeh zbog kojeg možeš izgubit dušu ŠTO MOGU LAICI UČINITI? U pravilu se drži da evangelizacija ne spada na njih, a upravo laici mogu doći do velikog broja vjernika Prije nego sam postao svećenik imao sam više uspjeha s mladima nego što sam postigao kao svećenik Kad se laik ozbiljno bavi apostolatom može puno... Koliko je jedna obična redovnica - MAJKA ANGELIKA - učinila sa svojom običnom katoličkom televizijom, krenula je bez ikakvih novaca,... Koliko jedna obična žena može učiniti na planu naviještanja evanđelja da može nadmašiti kardinale, svećenike, --- i uloga laika može biti veća nego uloga samih svećenika II Vat sabor - ističe njihov udio u poslanju laik au Crkvu - proizlazi iz samog njihova poziva, po tome što je kršten, veće je po tome apostol... (...) Vjera je mnogima postala beznačajna i iskrivljena Koliko ih prihvaća sve što vjerujemo: (postojanje đavla, čistilišta... posljednjeg suda) "Bog je milosrdan, svi će se spasit" - i onda se ne moraš ništa ni trudit... igraj igrice, ne moraš ništa radit, spasit ćeš se, Bog je ljubav i kako će on pustit da ti propadneš... potpuna apatija... Vjerovanje u sudbinu... i sl. (...) Radi se na tome da se uspostavi GLOBALNA VLADA, VEĆA KONTROLA NAD LJUDIMA, NE SAMO IZVANJSKO KRETANJE - NEGO I KONTROLA LJUDSKOG TIJELA - PREKO NOVIH MOGUĆNOSTI - da čovjek bude potpuno pod kontrolom Takva jedna vlada koja ima nečuvena sredstva nad ljudima - može postati TIRANIJA najveća u ljudskoj povijesti - i to je ono što jednostavno ne možemo ne vidjeti to se događa oko nas LGBT - ti moš proć mimo toga, a kako će tvoja djeca koja će se s tim susretat u životu, u vrtiću, itd.. Danas imamo djecu koja su odrasla u istospolnim zajednicama i bore se da se čuje i njihov glas da im je potrebno dva roditelja: oca i majku, ne dva oca i dvije majke... Svaki mjesec novi izazovi... Pavo VI - evangelizacija - temeljna zadaća i poslanje Crkve Crkva postoji za to da bi navještala evanđelje Evanđelje znači Radosna vijest; ona je naš Otkupitelj i Spasitelj... Nije nas Krist izabrao slučajno Stalno se događa rat za duše ANTE GABRIĆ - ljudi su molili i on je učinio tamo velike stvari - Ljudi koji nisu mogli ići u misije to su doživljavali kao nešto svoje, solidarizirali se - gledali kako bi im pomogli, da je to važno što mi danas imamo od toga - Ništa . kao da je Ante Gabrić prošlost, Majka Tereza također ... Laici su prema mogućnostima i darovima pozvani navještati i RIJEČIMA - da ih pouče ... vIDIMO DA GOVORE da SVJEDOČE SVOJIM ŽIVOTOM I DA NE MORAJU NIŠTA GOVORITI RIJEČJU Jasno da je potreban dosljedan život, ali potreban je da bi se njegova riječ mogla shvatit ozbiljno (To je kao da se oženiš i ne želiš govorit sa ženom ni riječi Ne moraš za to završit teologiju, ali moraš biti apostol i riječju, a ne samo životom) (...) Nekad je pola svećenika odlazilo u misije, sad svaki 100ti ili i manje ANTI-EVANGELIZACIJA - vezano uz početak povijesti PROTIVNIK kao ričući lav gleda koga da proždere Svatko od nas ima anđela čuvara ali ima i jednoga đavla koji je zadužen da radi na njegovoj propasti Djelovanje đavla se odražava na djelovanje ljudi pojedinačno i kolektivno - i to skupa čini ono što se zove ANTI-EVANGELIZACIJA Intelektualne elite, pisci, umjetnici - tu bezboštvo prednjači - Umjetnička akad., to će se odrazit i na vjeru... Snage zla su stvorile svoje grešne strukture koje imaju mrežu u cijelom svijetu i koriste moć novca i medija da RADE NA TOME DA LJUDI OTPADNU OD KRISTA To možemo vidjeti i kroz zabavu - kroz film, glazbu, ne samo terorizam nego magija i sotonizam (min 22.) ... sport - odnos prema Hajduku - to nije zdrav odnos - svaki tjedan se napuni stadion...30000 ljudi cijele rijeke ljudi u naponu snage, ali neće doći na misu... (...)

Krivovjerje u Crkvi - Heresy in the Church - don Josip Mužić

Uvijek je tijekom povijesti bilo odstupanja od pravovjerja i to slabom vjerom, krivom vjerom i nevjerom. U suvremenim procesima brze uspostave novoga poganstva pogođeno je i kršćanstvo. Ruski patrijarh Kiril je opomenuo: „Danas se suočavamo s globalnom herezom u kojoj se klanja čovjeku, novim idolopoklonstvom koje uklanja Boga iz ljudskoga života… Ništa slično nije se nikad prije dogodilo na globalnoj razini.”[1]

Cjepivo da ili ne? - Na slovenskoj katoličkoj TV EXODUS - 13.2.

 

O posljedicama uzimanja moralno okaljanih cjepiva

Posljedice su ogromne. Organi od kojih se rade stanične linije moraju biti pobačene bebe od zdravih roditelja, zdrava djeca i ne radi se o samo dva pobačaja kako se pokušalo predstavljat. Te stanične linije nisu besmrtne. (…)

Ne može se reći da je to nešto što je bilo nekad davno, to se događa i događat će se, na žalost i dalje.

Umirili su hinduiste da nisu koristili kravlje stanice, umirili su muslimane da nisu koristili svinjske stanice, ali nisu držali do kršćana jer su smatrali da će se kršćani neće borit za živote nerođenih. I vegane se više poštuje kod izrade cjepiva.

Ako ne dignemo svoj glas postajemo sukrivci onog što se događa.

O ulozi Crkve u svemu ovome

Ako Crkva želi bit vjerna Kristu važno je da zadrži neovisnost i ne podlegne manipulacijama globalnim i nacionalnim koji je žele  učiniti produženom rukom stožera, da blagoslivlja mjere stožera. Mi smo dužni slušati Boga, a svjetovnim zakonima se podlagati samo ukoliko su u skladu s Božjim zakonom. U pitanjima koja su zdravstvene naravi važno je da Crkva, ako ne govori, onda barem ostane suzdržana.

O stvaranju jedne vlade i jedne religije

Crkva mora imati i svoju proročku dimenziju, da bude glas proročki u svijetu. Ako mi ugušimo tu proročku dimenziju, ne samo da ćemo izgubiti slobodu na planu zdravlja nego i na planu vjere. To se vidi na naznakama – zaključavanje Crkve.

Svjetovne vlasti će htjeti odlučivati kakva treba biti vjera. Želi se stvoriti jedna sinkretistička religija: nema jednog Spasitelja, Isus  jedan od bogova ovog svijeta. 

Crkva ne smije pristati na takvu globalizaciju. Bit će u manjini i bit će progonjena… Ne možemo izdati ono što je bitno. Ako se mi odrečemo Njega i On će se odreći nas.

ŠTO NAM JE ČINITI? Tko se još pita za Božju volju?

Intervju - Katolički tjednik - Za dostojanstvo ljudskog života; NE kulturi smrti

9.12.2021.

AUDIO NA: YT - VJERNI BOGU

CJEPIVO DA ILI NE? Zagreb, 3.12.2021. - Prof dr don Josip Mužić

 

Sve vas od srca pozdravljam, drago mi je da ste se odazvali u ovako lijepom broju što pokazuje da nas nema malo, nego da nas ima puno više nego što govore, da smo većina iako to ne izgleda - sudeći po medijima.

Ne bih imao puno toga reći na temelju ovoga što su rekli predstavljači, ali ono što bih tio spomenut i stavit naglaske je da smo danas u situaciji da danas argumenti kao da ne vrijede, kao da je potrošena svaka volja za argumentima, za razgovorom i za sučeljavanjem. Idu jednostavno silom inercije, donose odluke, o kojima zavisi puno toga – njihov život, njihova obitelj i njihova budućnost, jednostavno kao da su otupili i da se više nemaju volje borit. I to je ono što me najviše zabrinjava. Znači, sad nije više glavni problem sučeljavanje na razini argumenata i borba za istinu, nego, usudio bih se reć da je glavno kako ljude ohrabrit da slobodno donose odluke, da budu slobodni ljudi, da povrate svoje izgubljeno dostojanstvo. To mi se čini da je danas gorući problem.

Vojujuća Crkva u vrijeme krize (don Josip Mužić - izlaganje na konferenciji u Zagrebu, 20.11.2021.)

 

Uvod
Nakon Drugog vatikanskog sabora više se ne govori o vojujućoj Crkvi nego o putujućoj Crkvi, ali kako su istine vjere nepromjenjive to je samo drugi način za izreći istu istinu kojoj odgovara slika kršćanskog viteza koji je stalno u pokretu i bori se za „krst časni i slobodu zlatnu“.

1. Kriza
Kriza je uvijek bilo nekad više a nekad manje ali sada imamo razloga za misliti da smo u posebnom vremenu kada kriza dolazi do kulminacije. Znakovi u prilog tog zaključka su: obnova države Izrael nakon skoro 2000 godina, masovni nikad zabilježeni otpad od vjere, nastajanje novog svjetskog poretka i globalne vlade, evanđelje rašireno po cijelom svijetu. Nismo još u posljednjim vremenima jer se nije pojavio Antikrist ali lako je moguće da smo u pretposljednjim vremenima. Ova korona-kriza može biti presudna jer je izuzetno ubrzala nametanje globalne diktature u kojoj se želi potpuni nadzor nad tijelom i dušom čovjeka.

Tri su modela uništavanja kršćanstva na djelu: njemački ili materijalistički gdje najbogatija Crkva u svijetu, na valu hedonizma, ubrzano i masovno gubi vjernike a u isto vrijeme širi krivovjerja kod sebe i u svijetu; kineski ili statalistički gdje komunistička partija upravlja klerom koji je prisiljen aktivno surađivati u ateizaciji naroda i američki ili podrivački gdje lobiji sodomita i tajnih organizacija vode glavnu riječ sablažnjavajući malene, diskreditirajući Crkvu moralno, razarajući je iznutra.