Rat protiv čovjeka i kršćanski odgovor (predavanje u Metkoviću, srpanj 2026)

Hvaljen Isus i Marija. Evo večeras ću koristiti ovaj nagovor da se osvrnem na temu knjige RAT PROTIV ČOVJEKA i na temu ove druge knjige BEZKOMPROMISNA POLITIKA KATOLIKA. 

To su dvije knjige koje se međusobno dopunjuju. Znači, u knjizi Rat protiv čovjeka postavljeno je pitanje temeljno, kakva je situacija s djecom danas u svijetu? Što se događa s djecom? Je li njihov odnos bolji, je li njihov položaj bolji u odnosu na prošla vremena ili gori? 

Kad mi razmišljamo o prošlim vremenima, onda ih smatramo barbarskim vremenima, primitivnim vremenima, kada su se prinosile ljudske žrtve, kao evo u Latinskoj Americi, ili kad su se prinosile žrtve djece, kao što je to bilo na Bliskom Istoku i u drugim zemljama.
Pa čak, evo, u Rimu su imali pravo, otac je imao pravo da raspolaže sa životom svoga djeteta sve do osme godine (!) Znači, ako ga je htio pogubiti do osme godine, ne bi zato odgovarao pred nikim su ovim građanskim sudom.
I onda kod tog pitanja sam pokušao proći, evo, što sve prolaze djeca danas u svijetu, i našao sam na to da je zaključak sa više strana taj - da djeca nikad nisu više patila (i to na različite načine) nego što pate U DANAŠNJEM "civiliziranom" svijetu.

Evo, najeklatantniji primjer je pitanje pobačaja. 
Pitanje pobačaja doživjelo je masovne razmjere. 

Opasna ravnodušnost prema grijehu - propovijed, don Josip Mužić, Metković, 18.7.

(ČITANJA , PETAK, 18.7. )

(...) Evo vi svi ovdje koji ste okupljeni, vi ste praktični vjernici i često se nama svećenicima dogodi da praktičnim vjernicima prigovaramo za ono
što rade oni koji ne prakticiraju uopće vjeru.

Ali kad mi promatramo sami sebe, evo, mi svećenici sebe i praktični vjernici sebe, svoj život,

onda vidimo koliko tu ima grijeha koji se toleriraju, o kojima se ne govori,
o kojima se šutimo,

o paklu, o vječnoj kazni, o čistilištu, o Božjem sudu,
šutimo zbog toga jer se ne usuđujemo imenovati grije svojim imenom.

I kada imenujemo svojim imenom, onda vidimo da je to katastrofa.

Zašto se događa da se naši mladi ne žene iz vjerničkih obitelji, da se događa u vjerničkim obiteljima pobačaj, da se u vjerničkih obiteljima nema djece, da dolazi do rastave braka, da dolazi do priležništva, da dolazi do varanja muža ili žene, da dolazi do trošenja pornografije, masturbacije i sl. I to se događa masovno. I nikome ništa. Kao da ti grijeha nema. Mi svi zatvaramo oči i uši. (...)

.........................................