Kaosvjedočanstvo nekadašnje plodne vjerena zapadu ostaju jošbrojne crkve i crkvicekoje se sve manje koriste ili su jednostavno zatvorene. Ove sad puste građevine često su proglašene spomenicima kulture ivapiju za materijalnom obnovom
Kriza je prilika kada padaju maske i otkrivaju se namisli srdaca (Lk 2,35). Ne može se više sjediti na dvije stolice, nego je nužno opredijeliti se i raskinuti s podvojenošću i mlakošću. Tada se vidi pravo stanje stvari i može u punini zaživjeti Isusova riječ: „upoznat ćete istinu i istina će vas osloboditi” (Iv 8,32). U pozadini sadašnje krize u Crkvi je diktatura relativizma koja je dovela do slabljenja i gubitka vjere u božanstvo Krista jedinoga Spasitelja.
Vjerojatno najbolniji izazov svećenicima danas je pražnjenje crkava od vjernika. Ovo je zoran pokazatelj tihe eutanazije kršćanstva koja je na djelu. Dovoljno je pogledati na takozvane razvijene europske zemlje za vidjeti što nas čeka. U većini europskih zemalja pohađanje nedjeljne mise spustilo se ispod 10 %, a u Francuskoj na 3 – 4 %.1 U Nizozemskoj, nekad poznatoj misionarskoj zemlji, 2006. godine je samo 1,6 % katolika pohađalo crkvu, a danas se taj broj spustio ispod jedan posto.2 Ako se ovaj trend nastavi, već do 2028. mogla bi posve nestati njihova najveća nadbiskupija Utrecht.3 Dodatno zabrinjava što su mladi većinom skloni ateizmu i neprakticiranju vjere. U Europi, kako kaže poznati politolog Olivier Roy: „Vjerska praksa izgleda danas kao nešto čudnovato, čak fanatično. Nije samo vjerska praksa koja se smanjuje nego kršćanska kultura nestaje.”4
Prijatelji crkve sv. Filipa Nerija, među kojima mnogi bolesnici te njihovi asistenti i volonteri, na sv. Misi, u crkvi sv. MIHOVILA ARKANĐELA u Dugopolju, 7.1.
Jedna je djevojčica stavila na košulju naljepnicu: MIR KUĆI OVOJ (onakvu kakve obično dobivamo kad je blagoslov kuća), … kao da podsjeća da je i svatko od njih (tj. i od nas) KUĆA BOŽJA.
Neka sveti arkanđeo Mihael bude u pomoći svojoj putujućoj Crkvi.
Don Josip Mužić predvodio je duhovnu obnovu o temi predbračne i bračne čistoće u župnoj crkvi sv. Petra apostola u predjelu Ploče u Zadru u subotu, 12. studenoga, na poziv pločanskog župnika don Damira Šehića.
Za vrijeme susreta don Josip je održao prigodni nagovor, potom su mnogi pristupili sakramentu ispovijedi za koje vrijeme je puk molio krunicu, a onda je don Josip predvodio misno slavlje.
„Čistoća je sredstvo postizanja svetosti, ona je dio poziva na svetost. Spolnost je izvorno dobra, stvorio ju je Bog, no bitno je da čovjek gospodari spolnošću. Suprotnost čistoći je bludnost čije je širenje brzi način da se uništi vjera i čistoća. Čistoća je krepost, a svaka krepost označava snagu i čovjeku daje snagu da može činiti više“ rekao je don Josip, istaknuvši da krepost čistoće obuhvaća i krepost umjerenosti.
„Čistoću treba živjeti radosno, iz uvjerenja, ne kao frustraciju; ne je doživljavati kao opterećenje vjernosti, nego kao pomoć da osoba još više razvija ljubav. Čistoća živi od ljubavi i za ljubav“ rekao je don Josip, potaknuvši na izbjegavanje dviju krajnosti: skrupuloznosti koja vidi grijeh u svemu, i gdje ga nema te opsesivnosti koja vidi samo vlastiti užitak i može voditi u ovisnost.
„Širenje bludnosti je i način kako se kreativne energije ljudi koje mogu pozitivno pokrenuti svijet usmjeravaju u krivo, s dubokim posljedicama na život. Čistoću nalažu vjera i razum, ona ima naravni i nadnaravni cilj. Bog traži od čovjeka da živi čisto kroz vjernost i nerazrješivost braka, u ljubavi prema bračnom drugu“ rekao je don Josip, upozorivši kako iskustva ljudi koji često mijenjaju partnere pokazuju da se ti ljudi osjećaju zapravo prazni.
„Hodanje je ozbiljna stvarnost tijekom koje se čovjek raščišćava je li to prava osoba za brak za dotičnu osobu. Ako netko iz ljubavi prema osobi s kojom hoda živi čistoću, time pokazuje da osobu istinski voli i pomoći će joj da se prije odluči na brak“ rekao je predavač.
Glede čistoće u području spolnosti i emocija, don Josip je rekao da osobu može privući izvanjski izgled, osobito muškarca, pri čemu postoji opasnost da se drugoga, ženu, gleda kao objekt požude. Upozorio je na iskrivljeni pogled na spolnost, samoblud koji se događa kada osoba izgubi spolnu čistoću, kao i pornografiju s djecom, čak i životinjama.
Govoreći o tjelesnoj i emocionalnoj čistoći, don Josip je rekao kako su žene osobito osjetljive u području osjećaja, koje muškarac može iskoristiti i njima manipulirati da ostvari spolni odnos.
Predavač je poručio da treba izbjegavati prigode koje mogu stvoriti emocionalnu bliskost osoba koje nisu u braku, pa se dogodi da bračni partneri više vremena provode s kolegom/-icom na radnom mjestu, nego sa supružnikom u obitelji. Ako osobe i ne sagriješe bludno, stvori se povezanost u području emocija više s kolegom nego sa suprugom, pa treba paziti na takve situacije kako bismo zaštitili svoje srce.
Glede čistoće u braku, predavač je rekao da bračni čin treba biti usmjeren prenošenju ljudskog života. „Imati otvorenost životu uvećava ljubav bračnih partnera i sagorijeva egoizam. Otvorenost životu nadilazi naše snage jer živimo u kulturi smrti“ rekao je don Josip, podsjetivši na Božju zapovijed čovjeku Plodite se i množite i napučite zemlju.
U propovijedi misnog slavlja, tragom navještenog Evanđelja, don Josip je istaknuo potrebu upornosti u molitvi, ustrajnost u odnosu s Bogom, što donosi plod u životu.
Na početku možemo čuti nešto o don Josipu, koji je sa 16 godina otišao studirati u Rim, o susretanju raznih svećenika, o molitvenoj zajednici u Splitu i pozivu na svećeništvo, o prvotnom studiranju filozofije i promatranju svećeničkog poziva sa strane, o prvim koracima na putu ka svećeništvu, o slavlju jedne Nove godine na kojoj se točno u ponoć molila krunica, te nešto o crkvi za mlade u kojoj djeluje trideset godina kao upravitelj.
ULTRA U SPLITU
U nastavku emisije govori o ULTRI u Splitu te je mišljenja da se treba borit da se to ukine. Govori o svojim susretanjima narkomana u splitskom getu koji su svojim dilanjem sustavno uništavali ljude. Kao razlog se navode novci, ali što čovjeku vrijedi više novaca, ako nema blagoslova? (… u videu kasnije opet nešto na tu temu: Pohvalno je da ljudi žele evangelizirati, ali to je krivi pristup; tu se može izmijeniti s njima 2-3 rečenice i to je to, a oni računaju i s nama da ćemo im još davati besplatnu vodu koju će na drugom mjestu platiti 20-30 kn… )
NALAZIMO SE U DUHOVNOM RATU
Ljudi često ne shvaćaju da se nalazimo u duhovnom ratu. Imamo sakramente koji se primaju čisto radi forme. Umjesto da ih se krizma 100%, zašto ih ne bi krizmali 20% pa da i riskiramo 10%, ali krizmati ih sve pa riskirati 90% nema smisla.
Događa se UBRZANA APOSTAZIJA, otpad od vjere. Potrebno je drugačije postaviti stvari. Postoji razni izazovi za mlade: droga, pornografija, okultno, a ne odgovara se adekvatno. Gdje o tome možemo čuti danas?
Živi se u krivom uvjerenju da smo u demokraciji. To nije kršćanska demokracija. Sustavno se radi na tome da kršćanstva ne bude. Kako se braniti od toga?
Ljudi onda odlaze u druge zemlje gdje je još veći otpad od vjere. Ne pitaju se hoće li djeca tamo biti vjernici? Na kakvu će zajednicu naići? Na kakve svećenike? Na kakvu župu?
IDE SE ZA MATERIJALNIM, i u tome se uspijeva ali se ne misli da se MOŽE IZGUBITI DUŠU. I svoju i duše svoje djece.
Mi imamo državu ali u njoj postoje snage koje se bore protiv domoljublja. MEDIJI DJELUJU NEPRIJATELJSKI. Što možete naći dobrog na HRT, što ti dobrog donose takvi mediji? (…) To treba tretirati kao pornografiju i ne podržavati ih svojim novcem. To je toliko protiv čovjeka. Ima već i djece koja se susreću s pornografijom (dječak od 5 godina pita za savjet…)
Ono s čim se djeca i mladi stalno mogu susretati jesu pornografija, okultne prakse kao prizivanje duhova i sl. a to je na TV non-stop, to je na crtanim filmovima, a neke crtane serije imaju 500-600 epizoda i onda se gledajući to dobije kriva slika svijeta i ne kršćanski način razmišljanja.
Hrvatski tjednik, 15.9.2022.; audio na: Vjerni Bogu
Svijet u svom negativnom izdanju mrzi kršćane i obitelj
kao što pokazuje i nedavni slučaj u Zagrebu. Protubošci su umreženi u “grešne strukture” imaju za poslodavca samoga sotonu i rade sustavno na našem istrebljenju. Nikakvo dodvoravanje ili kompromisi s naše strane ne mogu to promijeniti. Mrzitelje moramo ljubiti, moliti za njihovo obraćenje, ali i znati se braniti i boriti protiv zla kojeg čine.
Specijalni rat protiv Crkve ide za njezinim uništenjem i izgradnjom jedne svjetske nadreligije.
Koriste se homoseksualci kako bi se postigla promjena u crkvenom nauku. Ozakonjenje homoseksualne zajednice znači legalizaciju sodomije i ugrozu obitelji
i ide protiv Objave koju ni jedan biskup, kardinal ili papa ne smije mijenjati.
O legalizaciji sodomije
Trenutno se koristi homoseksualce da bi se postigla promjena u crkvenom nauku. Samo po sebi to nije moguće jer je SODOMIJA OSUĐENA KAO GRIJEH U SVETOM PISMU I BOG JE ZBOG NJEGA UNIŠTIO SODOMU I GOMORU. Stoga, promjena koja se traži promijenila bi samu Objavu koja nam je dana od Boga i koju nitko ne može mijenjati – bio on biskup, kardinal ili papa. Ako bi se dogodilo radilo bi se o KRIVOVJERJU…
O slučaju dviju lezbijki u Rijeci koje su tražile krštenje za dijete, no svećenik Zeba ih je odbio
U Ličkom Osiku od 19.- 21.kolovoza 2022. održana je konferencija pod nazivom “1. međunarodna konferencija u Hrvatskoj za obustavu Agende 2030 „Ujedinjeni za čovjeka“.
Od 19. do 21. kolovoza 2022. održan je vrlo zanimljiv skup pod nazivom „1. međunarodna konferencija u Hrvatskoj za obustavu Agende 2030“ “UJEDINJENI ZA ČOVJEKA”. Skup se održao u pastoralnom centru župe sv. Josipa u Ličkom Osiku i bio je zatvorenog tipa na kojem se moglo sudjelovati samo uz pozivnicu.
Cilj ove konferencije: “proizlazi iz našeg čvrstog uvjerenja da se pod plaštom općenitih, eufemistički i idealistički proklamiranih ciljeva Agende 2030 skrivaju potpuno drugi ciljevi – totalna digitalizacija društva i transhumanizam te uspostava neizabrane i netransparentne, centralizirane, totalitarne i tiranske „jedne svjetske vlasti“ pod strogom kontrolom nadnacionalnih organizacija i velikih korporacija.
Ciljevi Agende ne samo da nisu na dobrobit čovjeka niti imaju cilj stvaranje harmoničnog i humanog svijeta stvorenog od čovjeka i za čovjeka, već upravo suprotno imaju za svrhu poništenje dostojanstva čovjeka i nepovredivosti njegovog fizičkog i psihičkog integriteta, pri čemu smo se već mogli uvjeriti da se nositelji Agende 2030 ne libe gaženja i ograničenja temeljnih ljudskih prava, cenzure i korištenja drugih totalitarnih, nedemokratskih i neljudskih metoda” – poručili su iz organizacijskog odbora udruge “Slobodni ZAjedno”.
Konferenciji su prisustvovali brojni znanstvenici, liječnici, teolozi, profesori, udruge, inicijative, sindikati, istaknuti aktivisti i neovisni mediji raspoređeni u nekoliko tematskih okruglih stolova te kao samostalni predavači.
Petak 19. kolovoza bio je posvećen nezavisnim medijima gdje se održao okrugli stol pod nazivom “Nezavisni mediji – kako doskočiti dogmatskoj cenzuri? ” u namjeri da se nezavisni mediji čvršće povezuju međusobno, ali i sa znanstvenicima i organizacijama koje dijele zajedničke vrijednosti.
U subotu 20. kolovoza održana je serija tematskih okruglih stolova koji su bili podijeljeni u 5 panela:
Zadnji je čas da se probudimo jer je zlo na vrhuncu svoje moći i u završnoj fazi uspostave protubožje svjetske diktature
***
Iskustvo Crkve u Hrvata je bogato i može poslužiti kao polazište za jedan pokušaj razumijevanja sadašnjega trenutka s motrišta vjere imajući na umu uz katoličanstvo jednako pravoslavlje i islam koji su prisutni na našim prostorima.
Stanje propadanja
Svim Hrvatima, koji misle svojom glavom, jasno je da ubrzano gubimo narod, državnost, obitelj i vjeru. Masovno se iseljavamo, starimo i demografski nestajemo. Sluge staroga komunističkog režima skupa s novim sluganima prodale su se bjelosvjetskim gospodarima i nastavljaju istu rabotu uništavanja vlastitoga naroda. Ekonomska suverenost je sustavno pustošena i sada smo je kao država izgubili. Privatna sredstva javnoga priopćavanja su u vlasništvu odnarođenih moćnika ili tuđina a državna su od istih okupirana. I jedni i drugi se natječu tko će više nauditi vjeri i moralu. Politički narodu je ostavljeno da se rukovodi logikom manjega zla birajući između sporoga i brzoga puta u propast. Zorni pokazatelji duboke krize vjere i morala su višestruki pad broja djece u obiteljima kao i opadanje vjerske prakse. Nakon dvije godine korona-krize stanje se dodatno pogoršalo. Naravni i nadnaravni temelji Crkve u Hrvata su uzdrmani i upitni. Slično je, ako ne i gore, po svim ovim pitanjima i kod nama susjednih naroda.
Ne treba doprinositi defetizmu, kojega imamo na izvoz, nego je važno dati ispravnu dijagnozu stanja kako bi se sve bolesno, uz pomoć Božju, moglo izliječiti. Obvezuje nas uvijek pa i danas neprolazna Isusova riječ: „Istina će vas osloboditi” (Iv 8,32). Sukladno tome štetan je lažni optimizam koji zavarava sebe i druge ne želeći se suočiti sa zbiljom, nego po svaku cijenu usvaja prosvjetiteljski mit o napretku držeći da sami protok vremena donosi boljitak. Istina je pak da je suvremeno moralno nazadovanje, oslonjeno na tehnološki napredak, postalo ogromna prijetnja osnovnim ljudskim pravima i samom opstanku čovječanstva.
Propusti vjerskih vođa
Stanje kod pastira je odraz stanja među pukom i obrnuto. Naime većina nominalnih vjernika, kako katolika i pravoslavaca tako i muslimana, praktično žive kao pogani a to onda pogađa i vodstvo. Vjerske vođe na području bivše Jugoslavije u pravilu najviše zakazuju grijehom propusta koji se očituje u gromoglasnoj šutnji o svemu bitnom. Svjetovna sredstva priopćavanja određuju što je podobno a što nepodobno vjerovati. Iz straha od medijskoga linča rijetki su im se spremni zamjeriti, a mnogi prilagođavaju svoj govor samo da budu zapaženi. Praktično i teoretsko bezboštvo zatrovalo je vjernike na svim razinama.
14. 06. 1992. don Josip Mužić je zaređen za svećenika, od strane svetog pape Ivana Pavla II. Bila je tada nedjelja, svetkovina Presvetoga Trojstva. Dok je 25.-u godišnjicu proslavio u župi sv. Jure, na Radošiću, napominjući kako je važnije slaviti obljetnice nego početak puta. (Vidi cijelu propovijed (2017.), ove godine nas je okupio u crkvici sv. Ilije, u Ercegovcima, župa sv. Ivana Krstitelja, Krušvar. Na svetoj misi je koncelebrirao don Josip Delaš
Sigurno se sjećate don Josipa Delaša?Javnosti je poznat po suprotstavljanju novinarima koji su upadali u crkvu i snimali u vrijeme kad je biskup zabranio mise s narodom. A što je veći grijeh: ukidati treću Božju zapovijed (!) ili u afektu izgovoriti nešto neprimjereno onima koji te napadaju? Don Josip D. je tada ispao negativac, a zapravo je želio zaštiti prava vjernika na sakramente.
Možemo zahvaliti Bogu da je bilo i onih koji su (kao ova dva svećenika) ustali u obranu prava vjernika dok je većina tiho pristala na zatvaranja i mise pred ekranom, a moglo se daleko više boriti za slobodu, makar se okupljali i naokolo crkava, na otvorenom…
A zašto opet slaviti obljetnicu? Rekao je kako je vjerojatno da nas na jesen čekaju zatvaranja, pa onda bolje da se sastajemo dok možemo. A drugo: Bogu nikada ne možemo dovoljno zahvaliti na svim milostima.
Budući da su nedjeljom po župama sv. Pričesti i Krizme proslava je bila 11.6., na blagdan sv. Barnabe, a don Jozo ističe:
Barnaba nije kukao nad teškom situacijom nakon Isusova odlaska i vidio je da treba surađivati sa Božjom milošću i počinje svoje misijsko djelovanje. Misijsko djelovanje je neodvojivo od našeg kršćanskog poziva.
Možemo vidjeti da osim evangelizacije postoji i protu-evangelizacijski zamah i da je sve veći.
(O evangelizaciji i anti-evangelizaciji je govorio i nedavno na duhovnoj obnovi – vidi video 1, i video 2 )
Što činiti u takvoj situaciji? Nasljedovati Prvu Crkvu, koja se nije zamarala odnosima snaga i koja zna da Bogu nije ništa nerješivo. S dobrom je pobjeđivala zlo, a to je i na nama.
Došli smo do toga da trebamo poučavati o osnovnim istinama vjere o Isusu, Jedinog Bogu preko koga se jedino može spasit… I danas je puno izdaja, pa okupiti u jednoj kapeli ovolike katolike – to je već uspjeh, jer je danas ugroženo i domoljublje i bogoljublje, te imamo i lažne domoljube i lažne bogoljube.
Moramo se truditi kao sveti Pavao koji je rekao na kraju: Dobar boj sam bio, vjeru sačuvao, kako bi mogli to reći Gospodinu kad jednom dođemo pred Njega.
Prorok Ilija je također primjer čovjeka koji se borio na svom putu vjere. Noa je gradio korablju sto godina i nije se zamarao s tim koliko ih propada, davao je svjedočanstvo, govorio je, tko je poslušao poslušao je, tko nije nije, stradao je.
Dar je da smo došli do ovih godina i sačuvali vjeru. To je dar kojeg moramo čuvat kako bismo mogli doći pred Gospodina i reći: Evo, Gospodine, sačuvao sam vjeru.
Danas su napadnuti brakovi, obitelji… i veliko je svjedočanstvo danas sačuvati brak, to je moralno čudo i svjedočanstvo svijetu. Želim odati zahvalnost svima vama na vjernosti Bogu i ustrajnosti.
Nekad se čini da se to ne isplati i lako se možemo predat malodušnosti, ali ne gledajmo u ljude, političare, televiziju, nego gledajmo u Boga!
Neka naša vjernost Bogu bude sve veća i neka nas u tome prati zagovor Majke Božje! – zaključio je don Jozo, a cijelu propovijed (sa fotografijama proslave) možete pronaći na: VJERNI BOGU II
.jpg)
.png)
.png)
.png)
.png)
