ponedjeljak, 29. studenoga 2021.
subota, 20. studenoga 2021.
subota, 13. studenoga 2021.
Zajedno pružimo OTPOR bezakonju i moralnom silovanju - Prosvjed u Splitu, 10.11.2021.
HVALJEN ISUS I MARIJA – svim vjernicima! Srdačan pozdrav svim ostalim istinoljubivim i slobodoljubivim ljudima koji su ovdje s nama.
Svi smo zajedno u ovoj nevolji. Moj se stav nije promijenio od zadnjeg govora u kolovozu kad sam rekao da se neću cijepit. To je moj konačni stav. Ove su ga mjere samo učvrstile. I ja od njega ne mislim odstupat. Ono što sad promalimo – prolazim i ja s vama jer sam zaposlenik na fakultetu i najverojatnije ću izgubit posao kao i vi … Nakon toga će mi zatvorit crkvu (ne damo!….)
To je sada jedno moralno silovanje u tijeku. Kao što se događalo u Vukovaru, za vrijeme rata, i po cijeloj našoj Domovini, ovo je stvarno jedno moralno silovanje i na to ne mogu pristat.
Zašto su oni išli postupno s ovim mjerama? Išli su zato da nas zavade i da nas skuhaju kao žabu. Bojali su se da ako odmah nastupe sa cijelom ovom agendom da će narod pobunit. Oni se boje naroda jer imaju nečistu savjest. To su sotonska posla. Na nama je da mi djelujemo obrnuto, da budemo zajedno jer je u zajedništvu snaga. Ne dopustimo da nas dijele na cijepljene, necijepljene, testirane i netestirane. ... (Plenkoviću odlazi!…)
Naše zajedništvo smeta i zato je važno da ga držimo. U tome nas nitko ne može pokolebat.
Ovo je tek početak borbe. Borba je tek pred nama, ali nije potrebno da se sad svatko snalazi za sebe. To samo vodi do toga da nas je sve manje. Moramo biti skupa, moramo se skupa borit za svoja prava – protiv ovoga bezakonja. (U boj za narod svoj!)
Što činiti? Ovo je sada situacija koja je jedna izvanredna prilika da se vratimo svome osnovnom pozivu da budemo ljudi prije svega, a onda da budemo vjernici.
Oni koji su vjernici pozvani su na obraćenje, na molitvu i pokoru.
A svi mi zajedno smo pozvani da pružimo otpor.
Bog nas nije ostavio ni kad nam je bilo najteže. Bog nas neće ostaviti ni danas, ali očekuje od nas da surađujemo i da se borimo. Amen.
(U boj za narod svoj!)
subota, 6. studenoga 2021.
Papa i savjest - 6.11.2021.
Pobornici cijepljenja protiv koronavirusa u Crkvi, a i izvan nje najčešće koriste kao krunski argument za uvjeravanje vjernika da se i papa Franjo cijepio i podržao cijepljenje. To nitko ne može niti želi osporiti no to nikako ne znači da su se vjernici zbog toga dužni primiti eksperimentalna protukovid cjepiva od kojih su mnoga, a trenutno dostupna u Hrvatskoj sva, okaljana povezanošću s pobačajem.
Naime on je tu izrazio svoje osobno mišljenje, a službeni stav donosi dokument Kongregacije za nauk vjere kojeg je on potpisao gdje izrijekom stoji da „praktični razum čini očitim to da cijepljenje u pravilu nije moralna obveza i da zato mora biti dobrovoljno“.[1] Ovim dokumentom – u povezanosti s prijašnjima koji govore o cjepivima okaljanim pobačajem – Učiteljstvo Crkve upozorava na njihovu problematičnost. Uz to, ne ulazeći u prosudbu o njihovoj sigurnosti i učinkovitosti, navodi važne uvjete koji moraju biti ispunjeni da bi se ona iz moralnog vida, čak i izvanredno i privremeno, mogla uzeti u obzir u borbi protiv bolesti. Bez tih uvjeta moralno okaljana cjepiva ne samo da ne smiju biti obvezna, nego nisu ni dopustiva, o čemu je prethodno već bilo govora. U skladu s tim je činjenica da papa nikada i nigdje nije rekao da cijepljenje mora biti obvezatno. Ne poštuje se stoga papu ako ga se nepotpuno ili iskrivljeno navodi nego zloupotrebljava.
U pozadini papinog zastupanja dobrovoljnosti pri cijepljenju stoji i svijest o važnosti ključne uloge koju tu treba imati savjest.
Kardinal Newman je, analizirajući slučaj (hipotetski, jasno) da papa naloži nešto što ne spada u nauk vjere i morala, istakao da ako treba nazdraviti da će prvo nazdraviti savjesti a tek onda papi.[2]
Jedan je Bog i on nas sve poziva na svetost. Ne na relativizam.
… Pozvani smo biti djeca Božja, sinovi i kćeri Kraljevi, a to je nešto neusporedivo s onim što može ponuditi ovaj svijet.
Bog nikad ne zakazuje, On ispunja svoja obećanja, a mi smo oni koji postavljamo granice.
Kad gledamo pitanje svetosti – Svi imamo poziv na svetost i to ne da smo pozvani biti sveti u raju – nego već za života! Mi bi htjeli da je „to za neke druge, za zatvorene samostane i sl., a za mene je dovoljno da da završim u čistilištu, pa ću preko čist doći do svetosti. Poštedi ti me ne svetosti!“
Postavljajući takve granice dovodimo u pitanje spasenje svoje duše, jer kad idemo s minimumom i stavljamo sve niže granice onog što je potrebno da živimo po Božjem, onda naš život postane nikakav. Uvijek se možemo tješit da smo bolji nego pogani, nego oni koji žive u javnom grijehu. Sigurno da je, ali ako je tebi Bog više dao onda od tebe više i traži.
S tim dolazi i drugi problem – mi koji smo pozvani biti sveti to ne ispunjavamo i tako onemogućavamo Božji plan koji on ima s nama.
ŠTO NAM JE ČINITI – ako se zaniječe pravo na slobodu necijepljenja? (Don Josip Mužić)
1. Prepoznati znakove vremena
Imamo već godinu dana iskustva ovog izvanrednog stanja i na temelju toga već možemo izvući neke poučke za sadašnjost i budućnost.
Ako se držimo službenih brojki ova kriza je u svijetu kroz godinu i dva mjeseca, od 31.12. 2019. do 25. II. 2021., uzrokovala dva i pol milijuna mrtvih.[1] To je bez razlikovanja jesu li su umrli od korone ili s koronom. Paralelno se računa da preko 73 milijuna mrtvih godišnje bude od pobačaja u svijetu, odnosno na dvoje rođenih jedno dijete biva ubijeno.[2] To je neusporedivo veća kriza jer nosi preko trideset puta više žrtava. Za tu trenutačno najstrašniju krizu postoje rješenja jer se ne radi ni o kakvoj bolesti, nego o hotimičnim ubojstvima koja se mogu zabraniti, a neželjenu djecu dati na udomljenje ili usvajanje onima koji ne mogu imati djecu.
Brzo zaboravljamo. Zar nas ništa nije naučila ptičja i svinjska gripa koju su provodili uglavnom isti ljudi i nisu odgovarali za pogrešne procjene, propuste i krive odluke? Važno je pamtiti kako bismo mogli učiti na svojim i tuđim pogreškama, inače ćemo ih i dalje ponavljati u sve gorem obliku.
U ovoj situaciji takozvane pandemije ustrajavalo se samo na strahu od bolesti i smrti, s podrazumijevanom porukom da je to ono najvrjednije što imamo. Nigdje spomena o zagrobnom životu, već, štoviše, preko raznih protubogoštovnih mjera njegovo nijekanje. Tipično đavolsko oponašanje bogobojaznosti, odnosno njezino izokretanje. Sve je postalo uzdrmano i nesigurno u što su se do sada ljudi pouzdavali u svom svjetovnom životu. I kad je to tako, ljudi upadaju u tjeskobu i paniku i spremni su učiniti puno toga da se izbave iz nevolje. Odnosno, spremni su raditi sve veće ustupke jer očekuju da će se tako sve vratiti na staro.
To je čista iluzija.
četvrtak, 7. listopada 2021.
subota, 4. rujna 2021.
nedjelja, 13. lipnja 2021.
Moguća GREŠNOST cijepljenja - 24.4.2021.
Uvod
Zasićeni smo više govorom o virusu, mjerama i cjepivu, no na žalost potrebno je nastaviti govoriti jer je izvanredno stanje i dalje na djelu i ne vidi se još kraj. Neki kažu da će kao i svaki veliki rat i ovaj, koji bi mogli nazvati biološkim, potrajat pet godina. Sad je prošla tek godina i pol i po mišljenju nekih ušli smo u „istinsku društvenu agoniju“.[1] Na nama je da se ne umorimo i borimo do kraja, prvenstveno istinom, a ishod je u Božjim rukama. Ljudski gledano mi ne znamo čeka li nas pobjeda ili poraz, no gledano vjernički znamo da Bog ima zadnju riječ i da sve, pa i najveće protivštine, okreće na dobro onima koji ga ljube.
1. Glavni razlozi moralne nedopuštenosti cijepljenja
Toliko se znalački pravi promidžba cijepljenja protiv Covida-19 da ispada nepojmljivo uopće ga dovoditi u pitanje. Stječe se dojam da je to samo po sebi jasno i da je cijepljenje prihvaćeno jednoglasno i da se tu nema više što misliti. No ako pogledamo s motrišta eventualnih neželjenih posljedica, onda se vidi kako je odgovornost samo osobna jer nitko drugi ne želi preuzeti odgovornost. To jasno pokazuje da svatko pojedinačno mora donijeti odluku za samog sebe a nekad i za druge kao u slučaju roditelja za djecu. Zato je važno odvagnuti argumente, za i protiv, jer svaki izbor ima svoje moralne implikacije. Nas ovdje zanima sagledavanje problema pod etičkim i kršćanskim vidom. Argumenti o moralnosti cijepljenja su naširoko poznati i popularizirani pa se oni neće obrađivati. Usredotočit ćemo se jedino na pitanje postoje li razlozi i koji su zbog kojih ovo cijepljenje može biti moralno nedopušteno, odnosno grešno.
Po svemu sudeći izgleda da postoji nekoliko glavnih razloga u tom smislu. Najpoznatiji razlog jest okaljanost cjepiva hotimičnim pobačajima i o tome je bilo govora.[2] Tu postoje prijepori u Crkvi, no ono oko čega se svi nedvojbeno slažu jest da je ubojstvo nerođenog djeteta u sebi zlo te da treba tražiti omogućavanje cjepiva neokaljanog pobačajima i kad bude postojao izbor uzeti jedino takvo cjepivo ne surađujući s kulturom smrti. No u sjeni ovoga pitanja ostala su barem druga dva razloga koja su također važna i koje vrijedi podrobnije izložiti.