SAKRAMENTALNA NARAV CRKVE - Sjaj istine, don Josip Mužić

CJELONOĆNO KLANJANJE UOČI SVETKOVINE DUHA SVETOGA

 

SV. FILIP NERI Split - Propovijed - don Josip Mužić

Pregled dana - Predstavljanje knjige “Zlatna Kraljica: Ukazanja Majke Bo...

LITURGIJA, djelo Krista i Crkve - Don Josip Mužić

LITURGIJA - Don Josip Mužić

ŽIVOT U LAŽI - Sjaj istine, don Josip Mužić

OBITELJSKI SUSRET NA VISU - 14.-16.4.2023.

 I ove godine je bio Obiteljski susret (na Visu) 14. - 16.4.2023. -

/Bude više od 250 sudionika, od čega više od 100 djece... /
Evo jedna fotografija od nekog ranijeg susreta. Išlo se na hodočašće Gospi od Velog sela.
Raspelo koje je nošeno na početku kolone, KOMUNISTI nakon drugog svjetskog rata izvadili iz jedne crkve i KORISTILI ZA VJEŽBANJE GAĐANJA, pa su 'rane Isusove' na corpusu još vidljive! ....
Izvor: Paula Tomić - https://web.facebook.com/photo/?fbid=10225863463233834&set=pcb.10225863463993853&locale=hr_HR

(foto iz arhive HKM; 22.-24.10.2021)

Uskrsni intervju, prof. dr. sc. don Josip Mužić

Komu smeta klečanje i MOLITVA KRUNICE, a ne smeta koncert u Kutini koji poziva na mržnju?

 Na stranici Wojownicy Maryi Split možete naći video javne molitve krunice u Splitu.

Sve je očitija borba između Svjetla i Tame. Duhovni boj. Dok jednu kleče i mole, dotle drugi negdje u Lijepoj našoj organiziraju koncert kojim se poziva na mržnju i nasilje (Kutina, HERETICS FEAST). 

Dok jednu medijima i mnogima u javnosti smetaju, drugi im ne smetaju. 

A koji im smetaju? U katoličkoj smo zemlji, navodno, ali ne smetaju oni koji šire nasilje, nego oni koji mole. 

OTVORENO PISMO GRADSKOJ VLASTI KUTINE I JAVNOSTI (23.3.2023.)

OTVORENO PISMO GRADSKOJ VLASTI KUTINE I JAVNOSTI (23.3.2023.)– s obzirom na najavu održavanja “glazbenog” događaja mladih sa 8. na 9. travnja 2023. godine u Kutini,

a nakon pozorne analize, slobodni smo zaključiti sljedeće.

Podržavamo mlade u njihovim kreativnim inicijativama i djelatnostima kao i slobodi izražavanja što je temeljno pravo svakoga čovjeka. Apsolutne slobode nema za bilo koga, pa ni za mlade (inače ne bi bili potrebni zakoni ni bilo kakve norme ponašanja).

Predviđeni glazbeni događaj u Kutini, pod krinkom tobožnje slobode, demokracije i sekularnosti države i društva, potiče na diskriminaciju drugih i drugačijih, mržnju, ubijanje, smrt, ponižavanje vjernika kao većinskih građana Republike Hrvatske i građana Moslavine i grada Kutine. Uz to “glazbeni” događaj je predviđen (da li slučajno?!) na Veliku subotu i sam Uskrs. To po sebi ne bi ništa bilo sporno da se u svjetonazoru organizatora (ili onih koji iza njih stoje) ne kriju tekstovi u kojima je riječ o govoru mržnje ne samo prema većini vjernika i građana županije, grada i cijele države, nego i prema svakom čovjeku.

U pjesmama prevladavaju teme tame, bolesti, truleži, perverzije, incesta, veličanje sexa s majkom), koprofagije (veličanje konzumacije vlastitog izmeta), rata, klanja, krvi, mržnje, smrti, propasti te svakog drugog oblika nemorala, izrazito nasilnog protukršćanskog, ali prvenstveno protučovječnog djelovanja, mržnja prema Židovima (antisemitizam).
Zar ovaj najavljeni događaj nema obilježja sotonizma? (“Drevnog Zmaja služimo, Prijestolje je njegovo”). Za ilustraciju samo još nekoliko primjera: mržnje prema vjernicima i najava njihova istrebljenja (“Smrt trojstva” kao refren pjesme: “Nek’ pod tvojim kopitima gmiže stado raspuštano”; “Mrzitelji svega svetog Protivnici razapetog razapetog. Zgazimo Jahvino stado, “Ugasimo vječno svjetlo”; “Izdignut je Pogan nož ispod vrata Kristovog”; Pastir vaš je kastiran, Na oltar je zakovan, Žrtvovan je Princu Tame, Uskrsnuću nema nade”, Antikrist nas krvlju krsti, Crnim žigom Zla i Mržnje. Betlehemska kurva plače Rajska vrata pred Kultom past će”), mržnja prema svemu narodu (Navješten je pokolj puka uz vladara crnoga protiv boga robova”; Krv će teći ulicama Vašeg svetog grada”), te mržnja prema Židovima (Izdignut je Pogan nož ispod vrata židovskog”; Skinut ćemo zlatnu krunu s glave boga propetoga Stolara iz Nazareta Impotentnog Židova”; “Nečastivi Gospodar Utjelovljen iz Ognja Nabija na kolac Židovskoga boga”)

Očekivali bismo da se mladi ljudi raduju životu, miru, prosperitetu, blagostanju, slobodi, ljubavi, no oni zastupaju ideje smrti, rata, nemira, mržnje, uništenja. S obzirom da je navedeni sadržaj potpuno nespojiv s mentalitetom i osnovnim uvjerenjima naroda Moslavine, Kutine, hrvatskog naroda i građana Hrvatske, smatramo da je njegovo održavanje diskriminirajuće i vrijeđanje svih koji misle drugačije. One koji ukazuju na štetnost ovakvoga skupa naziva se svakakvim pogrdnim imenima i to sve u ime nekakve tobožnje slobode. Ako je ovaj događaj vaša vizija slobode, ljubavi, napretka i svega pozitivnoga onda mi ustrajemo na strani “zaostalih”. S obzirom na sve rečeno odbijamo insinuacije da se ovdje rado o “ratu zbog rocka”.
Radi se o zaštiti osnovnih ljudskih vrijednosti.

Apeliramo na vlast grada Kutine da otkaže ovaj događaj koji ne promiče pozitivne vrijednosti nego negativne i unosi nemir među građane ovoga grada, županije i cijele Hrvatske.

U Zagrebu, 23. ožujka 2023.

Marin Boltek, mag. inf.
Prof. dr. sc. don Josip Mužić
Prof. dr. sc. Stipe Kutleša
Mr. sc. Arna Šebalj, dipl. iur
vlč. Marijan Štingl, upravitelj župe Voloder i povjerenik za pastoral mladih Sisačke biskupije,
don Anđelko Kaćunko, svećenik, novinar i publicist
Pater Dominik K. Gerbic, OP
Danijel Markešić, dipl. kateheta
Slaven Zudenigo dr. med spec. psihijatar, subspec. bolesti ovisnosti, Damir Vuić, dr. med dent.
Mića Vulić, dr. med. spec, anesteziologije

Duhovna obnova - HKZ Ivan Krstitelj Feuerbach i KKZ Sv. Nikola Tavelić - Njemačka (nema snimke) 23.3.-26.3.2023

 

ZLATNA KRALJICA - Ukazanja Majke Božje u Roženici - don Josip Mužić

HODOČAŠĆE sv. Josipu u OBROVAC - 19.3.

O svetkovini sv. Josipa, u nedjelju, 19. ožujka, svečano misno slavlje u župnoj crkvi sv. Josipa u Obrovcu predvodio je don Josip Mužić, potom i procesiju s kipom sv. Josipa kroz grad Obrovac.

 Propovjednik je rekao kako je sv. Josip bio nepoznat u svojoj sredini, a dugo vremena nije bio posebno štovan ni u Crkvi. Pobožnost prema sv. Josipu osobito je zaživjela zadnjih nekoliko stoljeća kad je Crkva sve više produbljivala otajstvo sv. Josipa. 

 „To je važno osobito za naše vrijeme, jer sv. Josip svojim primjerom pokazuje da je moguć drugačiji život od onoga na kojega smo mi naviknuli i u kojemu živimo. 

Mi živimo u poganskom okruženju i načinu razmišljanja gdje je jedan od glavnih idola spolnost. U tom području ljudi masovno griješe“ upozorio je don Josip, navodeći pritom samoblud, varanje supružnika, predbračne odnose, milijunske pobačaje u svijetu. Po službenim statistikama, godišnje se ubije 73 milijuna djece pobačajem. Kada se tome pribroje i neslužbeno evidentirani učinjeni pobačaji, to prelazi sto milijuna učinjenih pobačaja godišnje. „Sto milijuna djece u jednoj godini, to je više žrtava nego u dva svjetska rata sveukupno, koji se smatraju najvećim krvoprolićima u suvremenoj povijesti. I još, to se smatra civilizacijskom tekovinom, država to financira. To je kolektivni grijeh za kojega ćemo morati odgovarati pred Bogom. To ne može proći bez posljedica, bez kazne. 

To je veliki grijeh koji vapi u nebo“ upozorio je don Josip. Istaknuo je da su mnogi ljudi pod velikim pritiskom da se povuku, da popuste u svojoj vjeri. 

Hrvatskom narodu to nije novost, budući da smo stoljećima u osvajačkim pohodima neprijatelja ratovali s raznim tuđincima koji su imali pretenzije na našu zemlju: Talijanima, Mađarima, Nijemcima, Austrijancima, Osmanlijama. Onda smo doživjeli Domovinski rat koji nas je također pogodio kao narod. 

 „Ta stoljeća ratova i patnje čine da bilo gdje da zakopate, naći ćemo tragove mučeništva, krvi žrtava. Hrvatsko tlo natopljeno je krvlju mučenika koji su polagali svoj život iz bogoljublja i domoljublja. 

PRENOŠENJE VJERE U OBITELJI - don Josip Mužić, Dugi Rat

KAKO I ZAŠTO SE ISPOVIJEDATI, don Josip Mužić

KUŠNJE U PUSTINJI - Propovijed, don Josip Mužić

POKORA - Sjaj istine, don Josip Mužić

Tema emisije je POKORA. To je ono što se uklapa u korizmeno vrijeme što se uklapao korizmeno vrijeme ali inače možemo reći da je to nešto što bi trebalo bit stalno zastupljeno u našem vjerničkom životu. No, događa se, kao i kod toliko drugih stvari, da smo mi bogatstvo koje imamo,  pa tako i bogatstvo pokore jednostavno zanemarili i zaboravili tako da je za suvremene kršćane na Zapadu pokora ostala jedna čista apstrakcija bez stvarnog sadržaja. To je ono što mi znamo kao pojam ali iza tog pojma u životu nema ničega. Zna se dogoditi da se na sam spomen reagira negativno sa mješavinom odbojnosti, često iracionalne iz straha od tobožnje ugroze zdravlja. Mi danas čujemo kako se ljudi zgražaju kako to da su se prije ljudi bičevali u procesijama ili u svom samostanskom životu, kao to je: “Nešto prestrašno, kako se  može tako raditi atentat na vlastito tijelo”. Ne bi oni tu svoje tijelo unakazili, bičevi su najčešće bili od konopa i ostale bi vjerojatno modrice, ne bi bilo ni krvarenja ni ničeg. Bilo je i onih koji su se bičevali i sa drugim bičevima koji su izazivali rane, ali mi u biti ne vidimo što je bilo iza toga i zato nam je to besmisleno i ludo.

Nepovjerenje prema pokori je rašireno i u redovničkim sredinama gdje su prije prednjačili u pokori i tu se često stvari onda pravdaju i teološkim putevima. U nekim slučajevima se jednostavno pokora reinterpretira pa ispada da sve ono što živimo u životu pokora. Mi možemo život doživljavat kao pokoru, ali to nije ova pokora koja se od nas traži. Na kraju, iako je suvremeni život zahvaljujući tehnološkom napretku daleko lakši nego što je bio prije, imamo manje pokore nego prije, kad je život bio teži. Do  Drugog Vatikanskog koncila mi smo imali korizmenu pokoru sasvim drugačiju od one koju imamo danas, a ona se događala skoro 15 stoljeća, na način da je kroz korizmu se ne bi mrsilo, ne bi se jelo meso, ali ni sve one prerađevine od mesa. To mi sad činimo, zapovjedni nemrs, dva puta godišnje. Na veliki Petak i Čistu srijedu, i preporuča se preko godine petkom. Dakle, tada je to bilo cijelu korizmu i plus toga, jelo se samo jedanput, jedan obrok dnevno, bez mesa, bez mlijeka, bez sira. Jedan obrok dnevno, zamislite kako je to izgledalo. To je daleko zahtjevnije nego što mi to danas imamo na Čistu srijedu ili na Veliki petak. I ljudi su tada radili težačke poslove jer su bili zemljoradnici. I svejedno nije bio problem da tako prožive cijelu korizmu. Nama je to, kako vidimo, jednostavno neshvatljivo. U mojoj obitelji su pričali da su moja prababa i pradjed, tako obdržavali korizmu i to se danas čudimo, kako je to moguće, a opet to su bili ljudi kao i mi. Ono što je bilo dostupno njima, dostupno je i nama. Međutim, promijenio se način našeg razmišljanja, oslabila je volja, ohladila se ljubav, i često puta je upitna i vjera - što je ostalo od vjere.

KORIZMENO HODOČAŠĆE - MARJANSKI ZAVJET SPLIT - DON JOSIP MUŽIĆ ...

Razmatranje o sedam kreposti; pravednost... 

SOL I SVJETLO u svijetu – Propovijed, don Josip Mužić, Berlin, 4.2.2023.

 

Današnje evanđelje govori o onome što bi mi morali biti: sol zemlje i svjetlo svijeta.

ULOGA SOLI

Sol ima različitu primjenu. Koristi se kao začin jelu, koriste se za konzerviranje mesa, za posipanje cesta da bi se zaštitili u prometu.  Isto tako, koliko je količinski mala ona ima jednu veliku ulogu u onom što čini.

Isus na drugom mjestu kaže da smo mi stado malo. Dakle, pozvani smo da budemo – manjina. Ali da ta manjina bude osviještena i ponosna.

Jedino tada ona može imati funkciju soli, može čuvati od pokvarenosti i može čuvati duše da upadnu u vječnu propast.

ULOGA SVJETLA – kršćani u svijetu zabluda

Druga je slika svjetla svijeta. Mi znamo kako to izgleda kad nema svjetla i kad čovjek treba hodati u mraku. Riskira da jednostavno nastrada.

I zato je svjetlo nužno. Bez svijetla ovaj svijet jednostavno ne bi mogao postojat, zamrznuli bi se, jednostavno bi presušio život na zemlji.

Na duhovnom planu ovaj svijet živi u zabludama, krivim učenjima i krivovjerjima. Zato je Isus za sebe rekao da je on Istina. On je došao donijeti svjetlo na ovaj svijet i  nas je zadužio da mi budemo također nositelji svjetla, da pokažemo ljudima pravi put kako doći do Boga. Zato je važno da mi budemo u ispravnoj vjeru, da budemo poučeni u vjeri, da budemo ponosni na svoju vjeru.

Ne možemo imati komplekse u ovome svijetu – ako smo svjesni da smo sol i svjetlo.  Mnogi kršćani koji su izgubili tu svijest i kojima je oslabila vjera onda – biraju neki drugi put. Biraju put kompromisa onda se radi ustupke svijetu, onda se jednostavno prilagođavaju svijetu i gubi se sve više svoj identitet.

NEMA MJESTA KOMPROMISU

Što se više povlačimo, što smo više spremni na kompromise, što se više odričemo svoga identiteta. To više svijet od nas traži potpunu kapitulaciju.

Kako vidimo to sa homoseksualcima – vidimo da je ta njihova agenda stalno traži više.

Traže od Crkve, ne samo da prihvaća grešnike, nego traži od Crkve da prihvaća grijeh. (!)

Traže da blagoslivljamo njihove veze, a onda će nakon toga tražiti da mogu sklapati brakove u Crkvi,  a onda će tražiti druge stvari pa treće pa četvrte itd.

A onda će biti i drugi koji će tražiti ono što se njima sviđa: feministkinje, komunisti, desničari itd.

Što će onda ostati od baštine vjere i od crkve? Ništa.

Možemo tada jednostavno zatvoriti i zaključati sve crkve.

I to je u konačnici njihov cilj: jer svijet u kojemu vlada mrak želi UGASITI SVJETLO.

I zato mi ne možemo ulaziti u nikakve kompromise. Obavezuje nas objava koju nam je Krist ostavio.

Naši su preci i polagali svoje živote za tu cjelovitu objavu. Dakle, nema tolerancije grijeha, nema ustupaka, nema kompromisa.

Danas je više nego ikad prije u povijesti potrebna sveta nepopustljivost.

O tomu je na svoj način progovorio papa Benedikt XVI.

Kad je govorio o diktaturi relativizma i dao dijagnozu stanja u kojem se mi nalazimo onda je dao i lijek – kako se boriti protiv te diktature.

Progovorio je tada o principima o kojima se pregovara.

Dakle, to je prije svega poručio političarima koji predstavljaju katolike.

Rekao im je da postoje moralni principi oko kojih se ne može pregovarati, oko kojih ne može biti nikakvih kompromisa.

To su svega 3 principa.

1.Prvi je obrana života od začeća do smrti.

2.Drugo je obrana obitelji kao zajednice muškarca i žene.

3.Treće je pravo roditelja da odgajaju svoju djecu slobodno.

Propovijed - don Josip Mužić, Berlin, 4.2.2023, Sol i svjetlo

SVEĆENIK U VRTLOGU APOSTAZIJE - (Svjetlo riječi, 19.1.2023)

 Kao svjedočanstvo nekadašnje plodne vjere na zapadu ostaju još brojne crkve i crkvice koje se sve manje koriste ili su jednostavno zatvorene. Ove sad puste građevine često su proglašene spomenicima kulture i vapiju za materijalnom obnovom

Kriza je prilika kada padaju maske i otkrivaju se namisli srdaca (Lk 2,35). Ne može se više sjediti na dvije stolice, nego je nužno opredijeliti se i raskinuti s podvojenošću i mlakošću. Tada se vidi pravo stanje stvari i može u punini zaživjeti Isusova riječ: „upoznat ćete istinu i istina će vas osloboditi” (Iv 8,32). U pozadini sadašnje krize u Crkvi je diktatura relativizma koja je dovela do slabljenja i gubitka vjere u božanstvo Krista jedinoga Spasitelja.

Vjerojatno najbolniji izazov svećenicima danas je pražnjenje crkava od vjernika. Ovo je zoran pokazatelj tihe eutanazije kršćanstva koja je na djelu. Dovoljno je pogledati na takozvane razvijene europske zemlje za vidjeti što nas čeka. U većini europskih zemalja pohađanje nedjeljne mise spustilo se ispod 10 %, a u Francuskoj na 3 – 4 %.1 U Nizozemskoj, nekad poznatoj misionarskoj zemlji, 2006. godine je samo 1,6 % katolika pohađalo crkvu, a danas se taj broj spustio ispod jedan posto.2 Ako se ovaj trend nastavi, već do 2028. mogla bi posve nestati njihova najveća nadbiskupija Utrecht.3 Dodatno zabrinjava što su mladi većinom skloni ateizmu i neprakticiranju vjere. U Europi, kako kaže poznati politolog Olivier Roy: „Vjerska praksa izgleda danas kao nešto čudnovato, čak fanatično. Nije samo vjerska praksa koja se smanjuje nego kršćanska kultura nestaje.”4

Split - Dugopolje & Sv. Mihael Arkanđel

 Prijatelji crkve sv. Filipa Nerija, među kojima mnogi bolesnici te njihovi asistenti i volonteri, na sv. Misi, u crkvi sv. MIHOVILA ARKANĐELA u Dugopolju, 7.1.

Jedna je djevojčica stavila na košulju naljepnicu: MIR KUĆI OVOJ (onakvu kakve obično dobivamo kad je blagoslov kuća), … kao da podsjeća da je i svatko od njih (tj. i od nas) KUĆA BOŽJA.

Neka sveti arkanđeo Mihael bude u pomoći svojoj putujućoj Crkvi.

JAVNA KRUNICA

 

Ova molitva je svjedočanstvo svima koji su se umorili, ravnodušnima i malovjernima da ne budu zaslijepljeni zemaljskom moći i da se ne daju zastrašiti. Da bi bili dostojni svog Otkupitelja, katolici se ne smiju povlačiti i biti zarobljeni strahom. To je od presudne važnosti za njihovo spasenje.

U materijaliziranom svijetu u kojem živimo zaboravilo se na molitvu i mnogi drže da je ona neumitno osuđena na nestanak. No Bog uvijek iznova iznenađuje i onda kada sve izgleda izgubljeno, napravi preokret.

Fenomen

Tijekom protekle godine na više mjesta i od različitih pojedinaca ili skupina pokrenuta je javna molitva krunice. Sve je započelo još prošle godine, u raznim gradovima, kao zahvala hrvatskim biskupima što su poduprli pravo na slobodu izbora cijepljenja. Zadar se pokazao najustrajniji jer se u njemu od tada stalno moli svaku večer. U sličnom duhu, nevezano za koronu, u drugim gradovima moli se svake prve subote u mjesecu. Prvo je krenulo početkom godine u Dubrovniku na inicijativu Stijepe Gleđa Markosa gdje se okupljaju Marijini sinovi.[1] Potom u Zagrebu u lipnju na inicijativu Muževni budite (Krunoslav Puškar) i Vitezova Bezgrešnog Srca Marijina (Leon Hrženjak).[2] U Splitu od rujna gdje su se organizirali Marijini ratnici (Mile Jurić). Sve više novih gradova se pridružuje (Vinkovci, Slavonski Brod).[3] U isto vrijeme Hrvati su na drugom kraju svijeta okupljeni kao Vitezovi Predragocjene Krvi Kristove počeli moliti u Sydneyu odjeveni u majice na kojima piše Bog i Hrvati i Za vječni Dom spremni. Ubrzo su im se pridružile hrvatske zajednice u Melbournu, Perthu i Brisbaneu, a od lipnja ove godine i šest zemalja iz Južne Amerike. Duh Božji puše kako hoće i usklađeno otvara nove putove djelovanja i svjedočenja.

Razlozi

Koji su razlozi ove molitve koji bi se mogli razaznati? Prije svega ona je jedan znak vremena, i to pozitivan, da su laici spremni i kadri, bez ikakvih kompleksa, preuzeti odgovornost u borbi za svoja prava i slobode. U tome očekuju punu i iskrenu podršku svojih pastira koja će se i javno očitovati.

S predstavljanja knjige don Anđelka Kaćunka, ST