HODOČAŠĆE sv. Josipu u OBROVAC - 19.3.

O svetkovini sv. Josipa, u nedjelju, 19. ožujka, svečano misno slavlje u župnoj crkvi sv. Josipa u Obrovcu predvodio je don Josip Mužić, potom i procesiju s kipom sv. Josipa kroz grad Obrovac.

 Propovjednik je rekao kako je sv. Josip bio nepoznat u svojoj sredini, a dugo vremena nije bio posebno štovan ni u Crkvi. Pobožnost prema sv. Josipu osobito je zaživjela zadnjih nekoliko stoljeća kad je Crkva sve više produbljivala otajstvo sv. Josipa. 

 „To je važno osobito za naše vrijeme, jer sv. Josip svojim primjerom pokazuje da je moguć drugačiji život od onoga na kojega smo mi naviknuli i u kojemu živimo. 

Mi živimo u poganskom okruženju i načinu razmišljanja gdje je jedan od glavnih idola spolnost. U tom području ljudi masovno griješe“ upozorio je don Josip, navodeći pritom samoblud, varanje supružnika, predbračne odnose, milijunske pobačaje u svijetu. Po službenim statistikama, godišnje se ubije 73 milijuna djece pobačajem. Kada se tome pribroje i neslužbeno evidentirani učinjeni pobačaji, to prelazi sto milijuna učinjenih pobačaja godišnje. „Sto milijuna djece u jednoj godini, to je više žrtava nego u dva svjetska rata sveukupno, koji se smatraju najvećim krvoprolićima u suvremenoj povijesti. I još, to se smatra civilizacijskom tekovinom, država to financira. To je kolektivni grijeh za kojega ćemo morati odgovarati pred Bogom. To ne može proći bez posljedica, bez kazne. 

To je veliki grijeh koji vapi u nebo“ upozorio je don Josip. Istaknuo je da su mnogi ljudi pod velikim pritiskom da se povuku, da popuste u svojoj vjeri. 

Hrvatskom narodu to nije novost, budući da smo stoljećima u osvajačkim pohodima neprijatelja ratovali s raznim tuđincima koji su imali pretenzije na našu zemlju: Talijanima, Mađarima, Nijemcima, Austrijancima, Osmanlijama. Onda smo doživjeli Domovinski rat koji nas je također pogodio kao narod. 

 „Ta stoljeća ratova i patnje čine da bilo gdje da zakopate, naći ćemo tragove mučeništva, krvi žrtava. Hrvatsko tlo natopljeno je krvlju mučenika koji su polagali svoj život iz bogoljublja i domoljublja. 

PRENOŠENJE VJERE U OBITELJI - don Josip Mužić, Dugi Rat

KAKO I ZAŠTO SE ISPOVIJEDATI, don Josip Mužić

KUŠNJE U PUSTINJI - Propovijed, don Josip Mužić

POKORA - Sjaj istine, don Josip Mužić

Tema emisije je POKORA. To je ono što se uklapa u korizmeno vrijeme što se uklapao korizmeno vrijeme ali inače možemo reći da je to nešto što bi trebalo bit stalno zastupljeno u našem vjerničkom životu. No, događa se, kao i kod toliko drugih stvari, da smo mi bogatstvo koje imamo,  pa tako i bogatstvo pokore jednostavno zanemarili i zaboravili tako da je za suvremene kršćane na Zapadu pokora ostala jedna čista apstrakcija bez stvarnog sadržaja. To je ono što mi znamo kao pojam ali iza tog pojma u životu nema ničega. Zna se dogoditi da se na sam spomen reagira negativno sa mješavinom odbojnosti, često iracionalne iz straha od tobožnje ugroze zdravlja. Mi danas čujemo kako se ljudi zgražaju kako to da su se prije ljudi bičevali u procesijama ili u svom samostanskom životu, kao to je: “Nešto prestrašno, kako se  može tako raditi atentat na vlastito tijelo”. Ne bi oni tu svoje tijelo unakazili, bičevi su najčešće bili od konopa i ostale bi vjerojatno modrice, ne bi bilo ni krvarenja ni ničeg. Bilo je i onih koji su se bičevali i sa drugim bičevima koji su izazivali rane, ali mi u biti ne vidimo što je bilo iza toga i zato nam je to besmisleno i ludo.

Nepovjerenje prema pokori je rašireno i u redovničkim sredinama gdje su prije prednjačili u pokori i tu se često stvari onda pravdaju i teološkim putevima. U nekim slučajevima se jednostavno pokora reinterpretira pa ispada da sve ono što živimo u životu pokora. Mi možemo život doživljavat kao pokoru, ali to nije ova pokora koja se od nas traži. Na kraju, iako je suvremeni život zahvaljujući tehnološkom napretku daleko lakši nego što je bio prije, imamo manje pokore nego prije, kad je život bio teži. Do  Drugog Vatikanskog koncila mi smo imali korizmenu pokoru sasvim drugačiju od one koju imamo danas, a ona se događala skoro 15 stoljeća, na način da je kroz korizmu se ne bi mrsilo, ne bi se jelo meso, ali ni sve one prerađevine od mesa. To mi sad činimo, zapovjedni nemrs, dva puta godišnje. Na veliki Petak i Čistu srijedu, i preporuča se preko godine petkom. Dakle, tada je to bilo cijelu korizmu i plus toga, jelo se samo jedanput, jedan obrok dnevno, bez mesa, bez mlijeka, bez sira. Jedan obrok dnevno, zamislite kako je to izgledalo. To je daleko zahtjevnije nego što mi to danas imamo na Čistu srijedu ili na Veliki petak. I ljudi su tada radili težačke poslove jer su bili zemljoradnici. I svejedno nije bio problem da tako prožive cijelu korizmu. Nama je to, kako vidimo, jednostavno neshvatljivo. U mojoj obitelji su pričali da su moja prababa i pradjed, tako obdržavali korizmu i to se danas čudimo, kako je to moguće, a opet to su bili ljudi kao i mi. Ono što je bilo dostupno njima, dostupno je i nama. Međutim, promijenio se način našeg razmišljanja, oslabila je volja, ohladila se ljubav, i često puta je upitna i vjera - što je ostalo od vjere.

KORIZMENO HODOČAŠĆE - MARJANSKI ZAVJET SPLIT - DON JOSIP MUŽIĆ ...

Razmatranje o sedam kreposti; pravednost... 

SOL I SVJETLO u svijetu – Propovijed, don Josip Mužić, Berlin, 4.2.2023.

 

Današnje evanđelje govori o onome što bi mi morali biti: sol zemlje i svjetlo svijeta.

ULOGA SOLI

Sol ima različitu primjenu. Koristi se kao začin jelu, koriste se za konzerviranje mesa, za posipanje cesta da bi se zaštitili u prometu.  Isto tako, koliko je količinski mala ona ima jednu veliku ulogu u onom što čini.

Isus na drugom mjestu kaže da smo mi stado malo. Dakle, pozvani smo da budemo – manjina. Ali da ta manjina bude osviještena i ponosna.

Jedino tada ona može imati funkciju soli, može čuvati od pokvarenosti i može čuvati duše da upadnu u vječnu propast.

ULOGA SVJETLA – kršćani u svijetu zabluda

Druga je slika svjetla svijeta. Mi znamo kako to izgleda kad nema svjetla i kad čovjek treba hodati u mraku. Riskira da jednostavno nastrada.

I zato je svjetlo nužno. Bez svijetla ovaj svijet jednostavno ne bi mogao postojat, zamrznuli bi se, jednostavno bi presušio život na zemlji.

Na duhovnom planu ovaj svijet živi u zabludama, krivim učenjima i krivovjerjima. Zato je Isus za sebe rekao da je on Istina. On je došao donijeti svjetlo na ovaj svijet i  nas je zadužio da mi budemo također nositelji svjetla, da pokažemo ljudima pravi put kako doći do Boga. Zato je važno da mi budemo u ispravnoj vjeru, da budemo poučeni u vjeri, da budemo ponosni na svoju vjeru.

Ne možemo imati komplekse u ovome svijetu – ako smo svjesni da smo sol i svjetlo.  Mnogi kršćani koji su izgubili tu svijest i kojima je oslabila vjera onda – biraju neki drugi put. Biraju put kompromisa onda se radi ustupke svijetu, onda se jednostavno prilagođavaju svijetu i gubi se sve više svoj identitet.

NEMA MJESTA KOMPROMISU

Što se više povlačimo, što smo više spremni na kompromise, što se više odričemo svoga identiteta. To više svijet od nas traži potpunu kapitulaciju.

Kako vidimo to sa homoseksualcima – vidimo da je ta njihova agenda stalno traži više.

Traže od Crkve, ne samo da prihvaća grešnike, nego traži od Crkve da prihvaća grijeh. (!)

Traže da blagoslivljamo njihove veze, a onda će nakon toga tražiti da mogu sklapati brakove u Crkvi,  a onda će tražiti druge stvari pa treće pa četvrte itd.

A onda će biti i drugi koji će tražiti ono što se njima sviđa: feministkinje, komunisti, desničari itd.

Što će onda ostati od baštine vjere i od crkve? Ništa.

Možemo tada jednostavno zatvoriti i zaključati sve crkve.

I to je u konačnici njihov cilj: jer svijet u kojemu vlada mrak želi UGASITI SVJETLO.

I zato mi ne možemo ulaziti u nikakve kompromise. Obavezuje nas objava koju nam je Krist ostavio.

Naši su preci i polagali svoje živote za tu cjelovitu objavu. Dakle, nema tolerancije grijeha, nema ustupaka, nema kompromisa.

Danas je više nego ikad prije u povijesti potrebna sveta nepopustljivost.

O tomu je na svoj način progovorio papa Benedikt XVI.

Kad je govorio o diktaturi relativizma i dao dijagnozu stanja u kojem se mi nalazimo onda je dao i lijek – kako se boriti protiv te diktature.

Progovorio je tada o principima o kojima se pregovara.

Dakle, to je prije svega poručio političarima koji predstavljaju katolike.

Rekao im je da postoje moralni principi oko kojih se ne može pregovarati, oko kojih ne može biti nikakvih kompromisa.

To su svega 3 principa.

1.Prvi je obrana života od začeća do smrti.

2.Drugo je obrana obitelji kao zajednice muškarca i žene.

3.Treće je pravo roditelja da odgajaju svoju djecu slobodno.

Propovijed - don Josip Mužić, Berlin, 4.2.2023, Sol i svjetlo

SVEĆENIK U VRTLOGU APOSTAZIJE - (Svjetlo riječi, 19.1.2023)

 Kao svjedočanstvo nekadašnje plodne vjere na zapadu ostaju još brojne crkve i crkvice koje se sve manje koriste ili su jednostavno zatvorene. Ove sad puste građevine često su proglašene spomenicima kulture i vapiju za materijalnom obnovom

Kriza je prilika kada padaju maske i otkrivaju se namisli srdaca (Lk 2,35). Ne može se više sjediti na dvije stolice, nego je nužno opredijeliti se i raskinuti s podvojenošću i mlakošću. Tada se vidi pravo stanje stvari i može u punini zaživjeti Isusova riječ: „upoznat ćete istinu i istina će vas osloboditi” (Iv 8,32). U pozadini sadašnje krize u Crkvi je diktatura relativizma koja je dovela do slabljenja i gubitka vjere u božanstvo Krista jedinoga Spasitelja.

Vjerojatno najbolniji izazov svećenicima danas je pražnjenje crkava od vjernika. Ovo je zoran pokazatelj tihe eutanazije kršćanstva koja je na djelu. Dovoljno je pogledati na takozvane razvijene europske zemlje za vidjeti što nas čeka. U većini europskih zemalja pohađanje nedjeljne mise spustilo se ispod 10 %, a u Francuskoj na 3 – 4 %.1 U Nizozemskoj, nekad poznatoj misionarskoj zemlji, 2006. godine je samo 1,6 % katolika pohađalo crkvu, a danas se taj broj spustio ispod jedan posto.2 Ako se ovaj trend nastavi, već do 2028. mogla bi posve nestati njihova najveća nadbiskupija Utrecht.3 Dodatno zabrinjava što su mladi većinom skloni ateizmu i neprakticiranju vjere. U Europi, kako kaže poznati politolog Olivier Roy: „Vjerska praksa izgleda danas kao nešto čudnovato, čak fanatično. Nije samo vjerska praksa koja se smanjuje nego kršćanska kultura nestaje.”4

Split - Dugopolje & Sv. Mihael Arkanđel

 Prijatelji crkve sv. Filipa Nerija, među kojima mnogi bolesnici te njihovi asistenti i volonteri, na sv. Misi, u crkvi sv. MIHOVILA ARKANĐELA u Dugopolju, 7.1.

Jedna je djevojčica stavila na košulju naljepnicu: MIR KUĆI OVOJ (onakvu kakve obično dobivamo kad je blagoslov kuća), … kao da podsjeća da je i svatko od njih (tj. i od nas) KUĆA BOŽJA.

Neka sveti arkanđeo Mihael bude u pomoći svojoj putujućoj Crkvi.

JAVNA KRUNICA

 

Ova molitva je svjedočanstvo svima koji su se umorili, ravnodušnima i malovjernima da ne budu zaslijepljeni zemaljskom moći i da se ne daju zastrašiti. Da bi bili dostojni svog Otkupitelja, katolici se ne smiju povlačiti i biti zarobljeni strahom. To je od presudne važnosti za njihovo spasenje.

U materijaliziranom svijetu u kojem živimo zaboravilo se na molitvu i mnogi drže da je ona neumitno osuđena na nestanak. No Bog uvijek iznova iznenađuje i onda kada sve izgleda izgubljeno, napravi preokret.

Fenomen

Tijekom protekle godine na više mjesta i od različitih pojedinaca ili skupina pokrenuta je javna molitva krunice. Sve je započelo još prošle godine, u raznim gradovima, kao zahvala hrvatskim biskupima što su poduprli pravo na slobodu izbora cijepljenja. Zadar se pokazao najustrajniji jer se u njemu od tada stalno moli svaku večer. U sličnom duhu, nevezano za koronu, u drugim gradovima moli se svake prve subote u mjesecu. Prvo je krenulo početkom godine u Dubrovniku na inicijativu Stijepe Gleđa Markosa gdje se okupljaju Marijini sinovi.[1] Potom u Zagrebu u lipnju na inicijativu Muževni budite (Krunoslav Puškar) i Vitezova Bezgrešnog Srca Marijina (Leon Hrženjak).[2] U Splitu od rujna gdje su se organizirali Marijini ratnici (Mile Jurić). Sve više novih gradova se pridružuje (Vinkovci, Slavonski Brod).[3] U isto vrijeme Hrvati su na drugom kraju svijeta okupljeni kao Vitezovi Predragocjene Krvi Kristove počeli moliti u Sydneyu odjeveni u majice na kojima piše Bog i Hrvati i Za vječni Dom spremni. Ubrzo su im se pridružile hrvatske zajednice u Melbournu, Perthu i Brisbaneu, a od lipnja ove godine i šest zemalja iz Južne Amerike. Duh Božji puše kako hoće i usklađeno otvara nove putove djelovanja i svjedočenja.

Razlozi

Koji su razlozi ove molitve koji bi se mogli razaznati? Prije svega ona je jedan znak vremena, i to pozitivan, da su laici spremni i kadri, bez ikakvih kompleksa, preuzeti odgovornost u borbi za svoja prava i slobode. U tome očekuju punu i iskrenu podršku svojih pastira koja će se i javno očitovati.

S predstavljanja knjige don Anđelka Kaćunka, ST

ADVENTSKI INTERVJU - Prof. dr. don Josip Mužić

1. nedjelja došašća, don Josip Mužić, propovijed

Bračna ČISTOĆA, don Josip Mužić

Predbračna ČISTOĆA, Don Josip Mužić

JAVNA KRUNICA - Sjaj istine, don Josip Mužić

Predbračna i bračna čistoća - Zadar, 12.11.

 

(foto sa: fb Župa sv. Petra, Zadar (Ploča); u crkvi su bile i relikvije sv. pape Ivana Pavla II)

Don Josip Mužić predvodio je duhovnu obnovu o temi predbračne i bračne čistoće u župnoj crkvi sv. Petra apostola u predjelu Ploče u Zadru u subotu, 12. studenoga, na poziv pločanskog župnika don Damira Šehića.

Za vrijeme susreta don Josip je održao prigodni nagovor, potom su mnogi pristupili sakramentu ispovijedi za koje vrijeme je puk molio krunicu, a onda je don Josip predvodio misno slavlje.

„Čistoća je sredstvo postizanja svetosti, ona je dio poziva na svetost. Spolnost je izvorno dobra, stvorio ju je Bog, no bitno je da čovjek gospodari spolnošću. Suprotnost čistoći je bludnost čije je širenje brzi način da se uništi vjera i čistoća. Čistoća je krepost, a svaka krepost označava snagu i čovjeku daje snagu da može činiti više“ rekao je don Josip, istaknuvši da krepost čistoće obuhvaća i krepost umjerenosti. 

„Čistoću treba živjeti radosno, iz uvjerenja, ne kao frustraciju; ne je doživljavati kao opterećenje vjernosti, nego kao pomoć da osoba još više razvija ljubav. Čistoća živi od ljubavi i za ljubav“ rekao je don Josip, potaknuvši na izbjegavanje dviju krajnosti: skrupuloznosti koja vidi grijeh u svemu, i gdje ga nema te opsesivnosti koja vidi samo vlastiti užitak i može voditi u ovisnost.

„Širenje bludnosti je i način kako se kreativne energije ljudi koje mogu pozitivno pokrenuti svijet usmjeravaju u krivo, s dubokim posljedicama na život. Čistoću nalažu vjera i razum, ona ima naravni i nadnaravni cilj. Bog traži od čovjeka da živi čisto kroz vjernost i nerazrješivost braka, u ljubavi prema bračnom drugu“ rekao je don Josip, upozorivši kako iskustva ljudi koji često mijenjaju partnere pokazuju da se ti ljudi osjećaju zapravo prazni.

„Hodanje je ozbiljna stvarnost tijekom koje se čovjek raščišćava je li to prava osoba za brak za dotičnu osobu. Ako netko iz ljubavi prema osobi s kojom hoda živi čistoću, time pokazuje da osobu istinski voli i pomoći će joj da se prije odluči na brak“ rekao je predavač.

Glede čistoće u području spolnosti i emocija, don Josip je rekao da osobu može privući izvanjski izgled, osobito muškarca, pri čemu postoji opasnost da se drugoga, ženu, gleda kao objekt požude. Upozorio je na iskrivljeni pogled na spolnost, samoblud koji se događa kada osoba izgubi spolnu čistoću, kao i pornografiju s djecom, čak i životinjama.

Govoreći o tjelesnoj i emocionalnoj čistoći, don Josip je rekao kako su žene osobito osjetljive u području osjećaja, koje muškarac može iskoristiti i njima manipulirati da ostvari spolni odnos.

Predavač je poručio da treba izbjegavati prigode koje mogu stvoriti emocionalnu bliskost osoba koje nisu u braku, pa se dogodi da bračni partneri više vremena provode s kolegom/-icom na radnom mjestu, nego sa supružnikom u obitelji. Ako osobe i ne sagriješe bludno, stvori se povezanost u području emocija više s kolegom nego sa suprugom, pa treba paziti na takve situacije kako bismo zaštitili svoje srce.

Glede čistoće u braku, predavač je rekao da bračni čin treba biti usmjeren prenošenju ljudskog života. „Imati otvorenost životu uvećava ljubav bračnih partnera i sagorijeva egoizam. Otvorenost životu nadilazi naše snage jer živimo u kulturi smrti“ rekao je don Josip, podsjetivši na Božju zapovijed čovjeku Plodite se i množite i napučite zemlju.   

U propovijedi misnog slavlja, tragom navještenog Evanđelja, don Josip je istaknuo potrebu upornosti u molitvi, ustrajnost u odnosu s Bogom, što donosi plod u životu.

MARIJA BISTRICA - ZRIN - GVOZDANSKO - BIHAĆ - UDBINA-Hodočašće iz Splita

MOLITVA FARIZEJA I CARINIKA, Propovijed, don Josip Mužić, Zrin, 23.10.2022.

UMJETNA GLAD - Radio emisija Sjaj istine - don Josip Mužić

Emisija - Život, što je to?

 SVEĆENIČKI POZIV

Na početku možemo čuti nešto o don Josipu, koji je sa 16 godina otišao studirati u Rim, o susretanju raznih svećenika, o molitvenoj zajednici u Splitu i pozivu na svećeništvo, o prvotnom studiranju filozofije i promatranju svećeničkog poziva sa strane, o prvim koracima na putu ka svećeništvu, o slavlju jedne Nove godine na kojoj se točno u ponoć molila krunica, te nešto o crkvi za mlade u kojoj djeluje trideset godina kao upravitelj.

ULTRA U SPLITU

U nastavku emisije govori o ULTRI u Splitu te je mišljenja da se treba borit da se to ukine. Govori o svojim susretanjima narkomana u splitskom getu koji su svojim dilanjem sustavno uništavali ljude. Kao razlog se navode novci, ali što čovjeku vrijedi više novaca, ako nema blagoslova? (… u videu kasnije opet nešto na tu temu: Pohvalno je da ljudi žele evangelizirati, ali to je krivi pristup; tu se može izmijeniti s njima 2-3 rečenice i to je to, a oni računaju i s nama da ćemo im još davati besplatnu vodu koju će na drugom mjestu platiti 20-30 kn… )

NALAZIMO SE U DUHOVNOM RATU

Ljudi često ne shvaćaju da se nalazimo u duhovnom ratu. Imamo sakramente koji se primaju čisto radi forme. Umjesto da ih se krizma 100%, zašto ih ne bi krizmali 20% pa da i riskiramo 10%, ali krizmati ih sve pa riskirati 90% nema smisla.

Događa se UBRZANA APOSTAZIJA, otpad od vjere.  Potrebno je drugačije postaviti stvari. Postoji razni izazovi za mlade: droga, pornografija, okultno, a ne odgovara se adekvatno. Gdje o tome možemo čuti danas?

Živi se u krivom uvjerenju da smo u demokraciji. To nije kršćanska demokracija. Sustavno se radi na tome da kršćanstva ne bude. Kako se braniti od toga?

Ljudi onda odlaze u druge zemlje gdje je još veći otpad od vjere. Ne pitaju se hoće li djeca tamo biti vjernici? Na kakvu će zajednicu naići? Na kakve svećenike? Na kakvu župu?

IDE SE ZA MATERIJALNIM, i u tome se uspijeva ali se ne misli da se MOŽE IZGUBITI DUŠU. I svoju i duše svoje djece.

Mi imamo državu ali u njoj postoje snage koje se bore protiv domoljublja. MEDIJI DJELUJU NEPRIJATELJSKI. Što možete naći dobrog na HRT, što ti dobrog donose takvi mediji? (…) To treba tretirati kao pornografiju i ne podržavati ih svojim novcem. To je toliko protiv čovjeka. Ima već i djece koja se susreću s pornografijom (dječak od 5 godina pita za savjet…)

Ono s čim se djeca i mladi stalno mogu susretati jesu pornografija, okultne prakse kao prizivanje duhova i sl. a to je na TV non-stop, to je na crtanim filmovima, a neke crtane serije imaju 500-600 epizoda i onda se gledajući to dobije kriva slika svijeta i ne kršćanski način razmišljanja.

Ustrajnost u molitvi - propovijed, don Josip Mužić, 16.10.2022.

15.-o bolesničko hodočašće: LORETO, ASIZ (21.9.-24.9)

 

U ratu protiv Crkve koriste se i homoseksualci – Intervju za Hrvatski tjednik

 Hrvatski tjednik, 15.9.2022.; audio na: Vjerni Bogu

Svijet u svom negativnom izdanju mrzi kršćane i obitelj

kao što pokazuje i nedavni slučaj u Zagrebu. Protubošci su umreženi u “grešne strukture” imaju za poslodavca samoga sotonu i rade sustavno na našem istrebljenju. Nikakvo dodvoravanje ili kompromisi s naše strane ne mogu to promijeniti. Mrzitelje moramo ljubiti, moliti za njihovo obraćenje, ali i znati se braniti i boriti protiv zla kojeg čine.

Specijalni rat protiv Crkve ide za njezinim uništenjem i izgradnjom jedne svjetske nadreligije.

Koriste se homoseksualci kako bi se postigla promjena u crkvenom nauku. Ozakonjenje homoseksualne zajednice znači legalizaciju sodomije i ugrozu obitelji

i ide protiv Objave koju ni jedan biskup, kardinal ili papa ne smije mijenjati.

O legalizaciji sodomije

Trenutno se koristi homoseksualce da bi se postigla promjena u crkvenom nauku. Samo po sebi to nije moguće jer je SODOMIJA OSUĐENA KAO GRIJEH U SVETOM PISMU I BOG JE ZBOG NJEGA UNIŠTIO SODOMU I GOMORU. Stoga, promjena koja se traži promijenila bi samu Objavu koja nam je dana od Boga i koju nitko ne može mijenjati – bio on biskup, kardinal ili papa. Ako bi se dogodilo radilo bi se o KRIVOVJERJU…

O slučaju dviju lezbijki u Rijeci koje su tražile krštenje za dijete, no svećenik Zeba ih je odbio

NIJE ISTINA DA NA SAKRAMENTE SVATKO IMA PRAVO.