Da bi muž ispunio svoje poslanje prema ženi potrebno mu je vrijeme, zauzetost, razmišljanje te poznavanje nauka i zapovjedi Božjih. Kako se neprestano mijenjamo, to je zadaća cijeloga života u kojem treba biti angažirano srce
***
Muževi, ljubite svoje žene (Ef 5,25). Lijepo je čuti ove Pavlove riječi, ali se preko njih lako prelazi kao preko nečega što se podrazumijeva jer uostalom zašto bi se netko ženio ako ne iz ljubavi? No shvaćanje ljubavi danas je puno zabluda koji je svode na osjećaj, romantiku, strast ili nešto slično. Zaboravlja se da ljubav treba biti ljudska što znači da treba uključivati prvenstveno sposobnosti vlastite čovjeku, a to razum i volja.
Naravna ljubav
U naravi žene je da se ona spontano dariva svojoj obitelji do kraja dolazeći tako preko ispravnoga življenja do ispravnoga shvaćanja ljubavi. Kod muškarca je redoslijed drukčiji jer je težište na ispravnoj spoznaji ljubavi iz koje onda proizlazi ispravno djelovanje. Zato je zadaća muža da prednjači u razumijevanju istinske ljubavi, dovodi osjećaje u red i s uvjerenjem se velikodušno dariva svojoj ženi nadilazeći sebeljublje.
Muževi služe ženi i djeci uglavnom radeći izvan kuće te djelima pokazuju i potvrđuju ljubav. Što im onda nedostaje? Manjka im pokazivanje osjećaja i pažnje koje ženama tako puno znače. To je dobrodošlo i potrebno, ali ipak je samo dio veće zbilje. Muževima je potrebno aktivno čuvati i aktualizirati ljubav prema svojoj ženi jer je on više izložen utjecaju svijeta pa se zbog ljudske slabosti to lako može zaboraviti. Kad nema budnosti polagano i neprimjetno se preokrenu prioriteti pa ispred žene dođe posao, uspjeh, bogaćenje, slava, društvo pa čak i sport. Kako je u naše vrijeme i žena prisiljena raditi izvan kuće te kako je svijet preko ekrana ušao u obitelj i nju snalazi ista muka da se treba boriti za nepodijeljeno srce.
Za muškarce je važan i ispravan način u postupanju sa svojom suprugom. Ljubav je nešto uzvišeno što traži obazrivost i finoća u ophođenju. Zato Pavao, drugom zgodom, veli: Muževi, ljubite svoje žene i ne budite osorni prema njima?" (Kol 3,19), U teškim trenucima muž je u napasti da bude pasivan ili grub. Žena treba od njega jakost koja se hrabro suočava s poteškoćama i ujedno je blaga. Apostol Petar dodaje: Tako i vi, muževi, obazrivo živite sa svojim ženama, kao sa slabijim spolom, te im iskazujte čast kao subaštinicima milosti Života da ne spriječite svojih molitava." (1 Pt 3,7). Obazrivost je drugo ime za nježnost, a iskazivanje časti svojoj ženi je oblikovanje i razvijanje viteškoga duha muškarca. Žena se tada osjeća kao princeza koja je pažena, cijenjena, vrednovana.
Krist i Crkva
Pavao nastavlja u obraćanju Efežanima: kao što je Krist ljubio Crkvu te sebe predao za nju da je posveti, očistivši kupelji vode uz riječ te sebi predvede Crkvu slavnu, bez ljage i nabora ili čega takva, nego da bude sveta i bez mane. (Ef 5.25-27). Ne ostaje se na ljubavi koja se može dokučiti naravnim putem, nego apostol diže ljestvicu zahtjevnosti za muževe kao što je prethodno učinio za žene u skladu s Isusovim pozivom: Budite savršeni kao što je savršen Otac vaš nebeski." (Mt 5,48). Osim naravne ljubavi od kršćana se očekuje i ona nadnaravna. U braku na poseban način vrijedi Isusov nalog: Ljubite jedni druge kao što sam ja vas ljubio!" (Iv 13,34).
Pavao sada to još više konkretizira ukazujući da se od muža traži da bude svet nasljedujući Krista u njegovoj ljubavi prema Crkvi, Za razliku od Krista koji je svet već došao medu nas jer je Bog, muž to treba postati i to upravo preko ispravnoga odnosa prema ženi. Novina je što se žena poistovjećuje s Crkvom. I tu sada imamo u malom cijelu povijest spasenja. Radi Crkve se Krist unizio postavši čovjekom i za nju se predao cijelim svojim bićem u radu, molitvi, djelovanju i na koncu smrću na križu. Muževi su pozvani da nasljeduju Krista ponizujući se kroz služenje obitelji i stavljajući svoju su-prugu odmah iza Boga. To uključuje spremnost položiti život za nju u izvanrednim situacijama ali i svakodnevno umiranje za nju. Krist je nas grešnike otkupio posve nezasluženo i omogućio nam da se ponovno rodimo u kupelji krštenja. Bog, kako vidimo u Starom zavjetu, svojom vjernom, milosrdnom i dobrohotnom ljubavlju stalno iznova spašava nevjernoga Izraela. Tako i muž treba prihvatiti svoju ženu kao slabu i grešnu, ne tražeći da ona zavrijedi njegovu ljubav, nego upravo suprotno čineći je vrijednom svojom ljubavlju.
Muž treba čeznuti da njegova žena bude oslobođena od svega što nagrđuje njezin istinski identitet žene i kršćanke i još uz to da bude sveta. Kojem je mužu danas do toga istinski stalo? Od svoje žene traži da dobro izgleda, da dobro zarađuje, da bude dobra domaćica ili da ga poštuje i sluša. Ali da ona bude sveta to kao da mu nije privlačno, štoviše mnogima izgleda odbojno i dosadno što pokazuje koliko su kršćani usvojili poganski način razmišljanja.
Cilj braka pak nije u prvom redu naravni kao što je izgradnja međusobnoga odnosa i sreće koju to donosi nego osvajanje raja. Muž je pozvan da skrbi za ženu i tjelesno i duhovno, No, kako i on sam treba rasti, u tome se ne smije postavljati s visoka, već svjestan da bez pomoći Božje ne može ništa postići. Vršenjem svoga poziva glave, dajući primjer i izgarajući osobno za ljubljenu osobu muž posvećuje i sebe i svoju ženu. Suobličavanje Kristu oba supružnika odvija se zajedno preko suradnje s milosti koja se prima odozgo i zato je brak sakrament koji ne ide za tim da nam učini život lakšim nego boljim.
Vlastito tijelo
Ta nitko ne mrzi tijela, nego ga hrani i njeguje kao i Krist Crkvu (Ef 5.28). Kad netko mrzi svoje tijelo u tome prepoznajemo bolest koju treba liječiti. Slično se događa i u odnosu muža prema ženi u braku što, nažalost, vidimo u tolikim razvodima u kojima se ljubav pretvorila u mržnju. Narodna poslovica kaže: Bolje spriječiti nego liječiti! Kada se o tijelu ne vodi brigu brzo dođe do problema, a jednako tako i u braku kada se nema vremena jedno za drugo i zajedničku molitvu.
Svatko skrbi za svoje tijelo prepoznajući i odgovarajući na njegove potrebe, izbjegavajući ono što mu može naškoditi i strpljivo ga liječeći u bolesti. Krist je to činio prema Crkvi za vrijeme svoga zemaljskog života i čini i danas preko sakramenata i raznih milosti po kojima drži i razvija nadnaravni život u njoj. Da bi se muž tako mogao ophoditi sa svojom ženom ne može improvizirati, nego je treba istinski poznavati. Treba biti u tijeku s njezinim razmišljanjima, osjećajima i potrebama kao i s duhovnim stanjem. Samo tako joj može pomoći da se ostvaruje kao žena i raste u Kristu.
Sveti Jeronim tumači: Budući da su muž i žena jedno tijelo, onda se za žene treba pobrinuti u našim tijelima. Nitko, naime, svoje tijelo ne ljubi sramotno, ili da sebe samoga ljubi zbog općenja, nego svoje tijelo hrani i njeguje kao posudu svoje duše, kako se ne bi, pošto se posuda razbije, sadržaj izlio i razbacao.
Da bi muž ispunio svoje poslanje prema ženi potrebno mu je vrijeme, zauzetost, razmišljanje te poznavanje nauka i zapovjedi Božjih. Kako se neprestano mijenjamo, to je zadaća cijeloga života u kojem treba biti angažirano srce. Svaki dan valja imati određeno vrijeme za supružnički razgovor kada djeca neće smetati već će davati potporu svjesni da je to od velike važnosti za cijelu obitelj. Žena sa svoje strane čezne za tim da bude posebna i jedinstvena osoba za svoga muža, za koju će se on brinuti kao zа prvu i najvažniju.
Istina je nužna i neodvojiva od ljubavi, štoviše preko nje ljubav raste kako medu supružnicima tako i u njihovu odnosu s Kristom. Nego, istinujući u ljubavi da poradimo te sve uzraste u Njega, koji je Glava, Krist, od kojega sve Tijelo, usklađeno i povezano svakovrsnim zglobom zbrinjavanja po djelotvornosti primjerenoj svakomu pojedinom dijelu, promiče svoj rast na saziđivanje u ljubavi" (Ef 4,15-16). U braku istinovanje u ljubavi znači uzajamno "saziđavanje" preko borbe za isti cilj, povjerenja, iskrenoga i otvorenoga razgovora, bratske opomene i stalnoga traženia volje Božje.
Kristovo tijelo
Doista, mi smo udovi njegova Tijela! (Ef 5,29). Svi smo pripadnici Crkve i kao takvi dio Tijela Kristova, mistično Tijelo njegovo, U slučaju braka to se živi na poseban način ne samo preko tjelesnoga sjedinjenja i dijeljenja svakodnevnoga života nego poglavito preko sjedinjenja duša. Prvi kršćani su bili jedno srce i jedna duša" (Dj 4,32) pa su se pogani, kako kaže Tertulijan, zadivljeni ljubavlju koja je vladala medu njima obraćali. Zar ovo nije najdostupnije upravo kršćanskim supružnicima? Tu se krije sreća za koju nas je Bog stvorio. Ostvarenje punoga jedinstva je zahtjevno pa Pavao upozorava Podnosite jedni druge u ljubavi, trudite se sačuvati jedinstvo Duha svezom mira!" (Ef 4,3). Podnošenje nije romantično, ali je stvarno i ima široku primjenu jer je sastavni dio istinske ljubavi. Jedinstvo se gradi u Bogu i čuva preko vjernosti njemu, a mir je plod golgotske ljubavi koja uvijek pobjeđuje.
Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu, dvoje njih bit će jedno tijelo (Ef 5,30). Novo tijelo kao takvo drugi trebaju poštovati i pomagati, a svako negativno miješanje je neprihvatljivo. U braku treba proći porođajne boli uzajamnoga prilagođavanja u kojem će „mi" nadomjestiti "ja" Otajstvo je to velike! Ja smjeram na Krista i na Crkvu (Elf 5,31-32).
Ne smijese dopustiti svijetu i neprijatelju da banalizira i relativizira brak. Božji naum treba upoznavati, prihvatiti i živjeti kao otajstvo neiscrpno u svom bogatstvu i ljepoti. Bračna ljubav je stvarnost koja neizmjerno nadilazi narav i uvodi nas u vječnu ljubav.
Muževi i žene su pozvani da se uzajamno pomažu u tome. Costanza Miriano lijepo zaključuje: Mi žene gotovo uvijek želimo ispraviti, oblikovati i formatirati muškarce: "Dovoljno si dobar za mene, uzet ću te, ali ću te onda poboljšati." Vjerujem da muškarcu ništa ne smeta više od osjećaja sputanosti i ugroženosti njegove slobode. Ako postoji način da ga pozovemo na herojstvo koje toliko želimo od njega, to je samo tako da ga pustimo da trči za našom ljepotom, bez previše govora, traženja, prekoravanja, usmjeravanja i ispravljanja, već tako da mu otvorimo put svojim primjerom, 'probudivši ga', kako kaže Papa, najraskošnijom ljepotom za koju su naše geste sposobne. Samo na taj način možemo tražiti od njega, nijemo, da bude autoritativan, hrabar, pošten, odan, velikodušan. Velikodušnost je, naime, muškarčeva slaba točka, zbog čega ga sveti Pavao poziva da umre, dok žena mora poraditi na svojoj želji za kontrolom i manipulacijom, kako jasno kaže apostol u Poslanici Efežanima.
(Isticanje teksta: admin. stranice)
1Stanko Josip Skonca, Nal Jorenim, Naklada v Antuna. Zadar Zagreb 2020, 172. 2Costanza Miriano Sposala e maori per lei if libeo il blog di Castano Ariana becostanzamiriano.com/spoula-m -per-le--libeo-3 (5 veljače 2025)
svjetlerijeci.ba
Nema komentara:
Objavi komentar