Prepoznajemo li znakove vremena?
Gospodin Isus nas poziva da znamo prepoznavati znakove vremena. Ne radi se samo o tome da budemo informirani, nego da razumijemo vrijeme u kojem živimo:
što je dobro, što je zlo, a što nebitno – i da se znamo organizirati unutar toga.
To nije ništa drugo nego poziv na rasuđivanje.
Isus jasno ukazuje da imamo razum – darovan nam stvaranjem – i očekuje da ga koristimo. Nismo bez sredstava, ne možemo se opravdavati da nismo znali što se događa.
Zato nas poziva da upotrijebimo razum i volju, da ljubimo Boga svim svojim silama, i da – pomoću razuma – znamo razlikovati dobro od zla.
Sud o čovjeku pripada Bogu – ali o djelima moramo suditi
Često se pogrešno tumače riječi pape: „Tko sam ja da sudim?“
To ne znači da ne možemo suditi što je moralno ispravno, nego da nitko ne može suditi ljudsko srce, jer konačni sud o čovjeku pripada samo Bogu.
Ali: djela moramo prosuđivati.
Ako ne znamo razlikovati što je grijeh, a što krepost – onda smo dezorijentirani.
Moramo znati da postoji bludni grijeh, grijeh homoseksualnosti, da to jest zlo – i tu nema mjesta za dvoznačnost.
Isus upozorava na licemjerje
Kada Isus govori: „Licemjeri!“, ukazuje upravo na tu ljudsku sklonost da se pravimo neupućeni:
„Nisam znao, nisam razumio, nisam prepoznao da je to grijeh…“
I onda – na kraju – čak pokušamo krivnju prebaciti na Boga:
„Bog mi nije dao dovoljno razuma da se obranim od grijeha.“
Ali Isus nas poziva – osobno i nedvosmisleno: „Sami sudite!“
Moramo, dakle, suditi društvene pojave, događaje i ponašanja, i to činiti u svjetlu Božje istine.
Odgovornost je na svakom od nas:
Jesmo li razmišljali o svojim djelima? Jesmo li razmišljali o postupcima drugih? Jesmo li propustili djelovati i time dopustili da se sagriješi?
Čuvati dušu kao što čuvamo tijelo
Kao što brižno pazimo na djecu da ne padnu i ne udare se, tako moramo biti pažljivi i na moralnom planu – da ne padnemo u grijeh, i da druge ne gurnemo u grijeh.
Kao što je važno čuvati tijelo, još je važnije čuvati dušu.
Znakovi vremena – i priprema na posljednja vremena
Isus, u Matejevu evanđelju, govori o smokvi:
„Kad počne pupati, znate da dolazi ljeto.“
Tako i mi trebamo prepoznavati znakove vremena i znati kad dolazi ono najveće što povijest pamti – posljednja vremena.
Ali na drugom mjestu Isus kaže:
„Ne brinite se tjeskobno…“
To ne znači pasivnost, nego da činimo ono što možemo sada, korak po korak, s mirom.
U teškim vremenima, poput kuge koja je pokosila pola Europe, ili ratnih vremena – ne odustajemo, nego racionalno pristupamo svakom problemu.
Ako treba, postimo kao prorok Ilija – i živimo od kruha i vode. Bog će dati ono što je potrebno.
Isus nas ne zastrašuje – priprema nas
Kad Isus najavljuje svoju muku i smrt, to ne čini da prestraši učenike, nego da ne budu zavedeni uspjesima i da budu spremni.
Ali isto tako ih priprema na uskrsnuće – jer zlo nema zadnju riječ.
Bog ima zadnju riječ.
Kako to primijeniti danas?
Živimo u posebnim, izvanrednim vremenima.
Pozvani smo ne samo da preživimo, nego da živimo s vjerom, razborom i hrabrošću.
Ne smijemo zatvarati oči pred stvarnošću, ali ne smijemo ni očajavati.
Bog traži da gledamo istini u oči –
da rasuđujemo,
da sudimo djelima,
da prepoznajemo znakove,
i da ostanemo vjerni.
Više na:
.png)
