Smrt pravednika & Nada u život vječni (In memoriam: Prof. dr. Ivan Zelić)

 

Umro je naš dragi prof. dr. Ivan Zelić. On živi s nama i dalje, makar na drugačiji način, jer smo jedna Crkva, oni vjerni koji odlaze i oni koji ostaju.

Ovdje su riječi don Jozine riječi sa pogreba.  

„Što reći u ovakvim trenucima – kad se čovjek oprašta od bliske osobe?“ – upitao se i don Josip, čije poznanstvo i prijateljstvo s Ivanom seže u Ivanove mlade dane, te nastavio:

Kako vidimo Ovakve smrti nas ispunjaju mirom i ovakvi rastanci nas ispunjaju  nadom u skori susret i ponovno zajedništvo života.

Zašto? Jer to nije obični rastanak i obična smrt. Tu jednostavno imamo predokus vječnosti jer kad umre pravednik ostavi iza sebe jedan mir i to je ono što smo mogli vidje u Ivanovu životu da je njegov život bio drugačiji, nije se uklapao u main-stream, rečeno današnjim rječnikom, nije se uklapao u vladajuću glavnu struju, bio je uvijek u manjini, na margini i prezren od onih koji su na vlasti, jer on je za njih bio nitko i ništa.

I bez obzira koje to vlasti bile, prošle ili sadašnje,   – nije se promijenio odnos moćnika prema pravednicima. No, Ivan je ostajao i bio dosljedan i bio je svima nama oslonac i uzor, kako biti nepopustljiv u onom što je istina, kako biti jak u ljubavi prema Bogu, 

Nelogično nije istinito - Prof.dr.sc. Borislav Dadić ("Cjepivo da ili ne?") Split 19.12.2021.

Slavimo Boga u zgodno i nezgodno vrijeme! (Propovijed na Okitu - 18.12.2021.)

Prije 2000 godina vijest o Isusovu rođenju prošla je nezapaženo. Nije bila vijest da je začet Bog. Što bi zanimalo medije onog vremena? Zanimalo ih je kakva je društvena, politička situacija, koliko imaju vojnika, koliko imaju četa, koliko je moćan Herod, koliko sinedrij, veliki svećenik. U tim odnosima moći ispalo bi da Bog nema nikakve šanse: „Što On može promijenit da postane čovjek? Moć je već podijeljena, nema šanse da se išta promijeni“.

Gospa se oko toga ne zamara. Ona zna da nosi Boga i da je nitko i ništa ne može rastaviti od Boga. Ide neopterećena kod rodice Elizabete, ne samo da ima Boga, ona ispunja one ljudske obaveze i ne zamara se što će biti što neće biti. A to je program i cijelog našeg života. Ne moramo se zamarat o tome što govore mediji, što svjetska zdravstvena organizacija, što razne institucije moćnika. Jer što to znači u Božjim očima? Ništa, osim da li sam povezan s Bogom i jesam li spreman to zadržati po cijenu bilo čega?

...

ŠTO NAM JE ČINITI? Tko se još pita za Božju volju?

Obitelj suočena s poteškoćama - don Josip Mužić - Šibenik, 12.12.2021.

Komentari na izlaganje: na yt kanalu

Intervju - Katolički tjednik - Za dostojanstvo ljudskog života; NE kulturi smrti

9.12.2021.

AUDIO NA: YT - VJERNI BOGU

CJEPIVO DA ILI NE? Zagreb, 3.12.2021. - Prof dr don Josip Mužić

 

Sve vas od srca pozdravljam, drago mi je da ste se odazvali u ovako lijepom broju što pokazuje da nas nema malo, nego da nas ima puno više nego što govore, da smo većina iako to ne izgleda - sudeći po medijima.

Ne bih imao puno toga reći na temelju ovoga što su rekli predstavljači, ali ono što bih tio spomenut i stavit naglaske je da smo danas u situaciji da danas argumenti kao da ne vrijede, kao da je potrošena svaka volja za argumentima, za razgovorom i za sučeljavanjem. Idu jednostavno silom inercije, donose odluke, o kojima zavisi puno toga – njihov život, njihova obitelj i njihova budućnost, jednostavno kao da su otupili i da se više nemaju volje borit. I to je ono što me najviše zabrinjava. Znači, sad nije više glavni problem sučeljavanje na razini argumenata i borba za istinu, nego, usudio bih se reć da je glavno kako ljude ohrabrit da slobodno donose odluke, da budu slobodni ljudi, da povrate svoje izgubljeno dostojanstvo. To mi se čini da je danas gorući problem.

CJEPIVO: DA ILI NE? - Zagreb, 3.12.2021. - autor prof.dr.sc. don Josip M., doc. dr. sc. Amabilis Jurić, prof. dr.sc. Valerije Vrček, te prof. dr.sc. Tomislav Domazet Lošo.

 

U zagrebačkoj župi Marije Majke Crkve u petak 3. prosinca održana je promocija nove knjige don Josipa Mužića “Cjepivo: Da ili ne?“. Predstavljanje knjige upriličeno je u Trnovčici u župnoj crkvi prepunoj vjernika, a predstavljači su bili doc. dr. sc. Amabilis Jurić, prof. dr.sc. Valerije Vrček, te prof. dr.sc. Tomislav Domazet Lošo.

CJEPIVO:DA ILI NE? Zadar, 27.11.2021 - autor prof.dr.sc. don Josip Mužić

 

Prvo da krenem od osobnoga: U Italiju, u Rim samo otišao sa 16 godina, nakon reforme školstva. Završio sam klasičnu gimnaziju tamo, kao civil sam studirao filozofiju, na državnom sveučilištu, doktorirao tu filozofiju, i tek onda se pojavilo svećeničko zvanje.

Dolazim iz obitelji u kojoj je otac bio odvjetnik i povjesničar. Bio sam situiran, u Italiji sam dobio papire, mogao sam tamo ostat i živjet, ali jednostavno Božji poziv je bio jači.

To govorim zato jer nisam postao svećenik niti da se uhljebim, niti da radim neku karijeru, nego da se odazovem na Božji poziv i da služim Bogu.

Vjerujem da takvih svećenika u našem narodu ima puno.

To je onaj glavni motiv koji me naveo da uđem i u ovu temu, jer je tu pitanje mog osobnog odnosa s Bogom: Što sam ja spreman učinit za Istinu pisanu velikim slovom? „Ja sam Put, Istina i Život!“ – To je Krist, pisan velikim slovom. On je Bog. Ovdje u vremenima kad se gazi Istina, to postavlja prozivlje moju osobnu vjeru – Jesam li ja Kristov ili sam se ja jednostavno omekoputio, uklopio, spreman na razne kompromise, bojim se za sačuvati posao, bojim se da se neću imat di liječit jer neću imat Covid-propusnicu, pa neću moć ić u bolnicu i slično, ili sam spreman za Onim za kojim sam pošao – ić za Njim do kraja, kao što su išli toliki sveti u prošlosti.

Vojujuća Crkva u vrijeme krize (don Josip Mužić - izlaganje na konferenciji u Zagrebu, 20.11.2021.)

 

Uvod
Nakon Drugog vatikanskog sabora više se ne govori o vojujućoj Crkvi nego o putujućoj Crkvi, ali kako su istine vjere nepromjenjive to je samo drugi način za izreći istu istinu kojoj odgovara slika kršćanskog viteza koji je stalno u pokretu i bori se za „krst časni i slobodu zlatnu“.

1. Kriza
Kriza je uvijek bilo nekad više a nekad manje ali sada imamo razloga za misliti da smo u posebnom vremenu kada kriza dolazi do kulminacije. Znakovi u prilog tog zaključka su: obnova države Izrael nakon skoro 2000 godina, masovni nikad zabilježeni otpad od vjere, nastajanje novog svjetskog poretka i globalne vlade, evanđelje rašireno po cijelom svijetu. Nismo još u posljednjim vremenima jer se nije pojavio Antikrist ali lako je moguće da smo u pretposljednjim vremenima. Ova korona-kriza može biti presudna jer je izuzetno ubrzala nametanje globalne diktature u kojoj se želi potpuni nadzor nad tijelom i dušom čovjeka.

Tri su modela uništavanja kršćanstva na djelu: njemački ili materijalistički gdje najbogatija Crkva u svijetu, na valu hedonizma, ubrzano i masovno gubi vjernike a u isto vrijeme širi krivovjerja kod sebe i u svijetu; kineski ili statalistički gdje komunistička partija upravlja klerom koji je prisiljen aktivno surađivati u ateizaciji naroda i američki ili podrivački gdje lobiji sodomita i tajnih organizacija vode glavnu riječ sablažnjavajući malene, diskreditirajući Crkvu moralno, razarajući je iznutra. 

Knjiga - Cjepivo: da ili ne? (Uvod knjige - Josip Mužić)

BUJICA - don Josip Mužić, 19.11.2021.

Zajedno pružimo OTPOR bezakonju i moralnom silovanju - Prosvjed u Splitu, 10.11.2021.

HVALJEN ISUS I MARIJA – svim vjernicima! Srdačan pozdrav svim ostalim istinoljubivim i slobodoljubivim ljudima koji su ovdje s nama.

Svi smo zajedno u ovoj nevolji. Moj se stav nije promijenio od zadnjeg govora u kolovozu kad sam rekao da se neću cijepit. To je moj konačni stav. Ove su ga mjere samo učvrstile. I ja od njega ne mislim odstupat. Ono što sad promalimo – prolazim i ja s vama jer sam zaposlenik na fakultetu i najverojatnije ću izgubit posao kao i vi … Nakon toga će mi zatvorit crkvu (ne damo!….)

To je sada jedno moralno silovanje u tijeku. Kao što se događalo u Vukovaru, za vrijeme rata, i po cijeloj našoj Domovini, ovo je stvarno jedno moralno silovanje i na to ne mogu pristat.

Papa i savjest - 6.11.2021.

 

Pobornici cijepljenja protiv koronavirusa u Crkvi, a i izvan nje najčešće koriste kao krunski argument za uvjeravanje vjernika da se i papa Franjo cijepio i podržao cijepljenje. To nitko ne može niti želi osporiti no to nikako ne znači da su se vjernici zbog toga dužni primiti eksperimentalna protukovid cjepiva od kojih su mnoga, a trenutno dostupna u Hrvatskoj sva, okaljana povezanošću s pobačajem. 

Naime on je tu izrazio svoje osobno mišljenje, a službeni stav donosi dokument Kongregacije za nauk vjere kojeg je on potpisao gdje izrijekom stoji da „praktični razum čini očitim to da cijepljenje u pravilu nije moralna obveza i da zato mora biti dobrovoljno“.^[1] Ovim dokumentom – u povezanosti s prijašnjima koji govore o cjepivima okaljanim pobačajem – Učiteljstvo Crkve upozorava na njihovu problematičnost. Uz to, ne ulazeći u prosudbu o njihovoj sigurnosti i učinkovitosti, navodi važne uvjete koji moraju biti ispunjeni da bi se ona iz moralnog vida, čak i izvanredno i privremeno, mogla uzeti u obzir u borbi protiv bolesti. Bez tih uvjeta moralno okaljana cjepiva ne samo da ne smiju biti obvezna, nego nisu ni dopustiva, o čemu je prethodno već bilo govora. U skladu s tim je činjenica da papa nikada i nigdje nije rekao da cijepljenje mora biti obvezatno. Ne poštuje se stoga papu ako ga se nepotpuno ili iskrivljeno navodi nego zloupotrebljava.

U pozadini papinog zastupanja dobrovoljnosti pri cijepljenju stoji i svijest o važnosti ključne uloge koju tu treba imati savjest.

Kardinal Newman je, analizirajući slučaj (hipotetski, jasno) da papa naloži nešto što ne spada u nauk vjere i morala, istakao da ako treba nazdraviti da će prvo nazdraviti savjesti a tek onda papi.[2] 

Jedan je Bog i on nas sve poziva na svetost. Ne na relativizam.

 

… Pozvani smo biti djeca Božja, sinovi i kćeri Kraljevi, a to je nešto neusporedivo s onim što može ponuditi ovaj svijet.

Bog nikad ne zakazuje, On ispunja svoja obećanja, a mi smo oni koji postavljamo granice.

Kad gledamo pitanje svetosti – Svi imamo poziv na svetost i to ne da smo pozvani biti sveti u raju – nego već za života! Mi bi htjeli da je „to za neke druge, za zatvorene samostane i sl., a za mene je dovoljno da  da završim u čistilištu, pa ću preko čist doći do svetosti. Poštedi ti me ne svetosti!“

Postavljajući takve granice dovodimo u pitanje spasenje svoje duše, jer kad idemo s minimumom i stavljamo sve niže granice onog što je potrebno da živimo po Božjem,  onda naš život postane nikakav. Uvijek se možemo tješit da smo bolji nego pogani, nego oni koji žive u javnom grijehu. Sigurno da je, ali ako je tebi Bog više dao onda od tebe više i traži.

S tim dolazi i drugi problem – mi koji smo pozvani biti sveti to ne ispunjavamo  i tako onemogućavamo Božji plan koji on ima s nama. 

ŠTO NAM JE ČINITI – ako se zaniječe pravo na slobodu necijepljenja? (Don Josip Mužić)

 

Napomena: Tekst je, ovdje uz neznatne izmjene, objavljen u obliku emisije na Radio Mariji još 27. veljače 2021. god., kada se već opravdano moglo pretpostaviti da će svi oni koji se ne žele cijepiti protiv bolesti COVID-19 biti na to prisiljavani, iako se tada u javnosti tvrdilo da se to ne može dogoditi u demokratskom društvu.

---

1. Prepoznati znakove vremena

---

Imamo već godinu dana iskustva ovog izvanrednog stanja i na temelju toga već možemo izvući neke poučke za sadašnjost i budućnost.

Ako se držimo službenih brojki ova kriza je u svijetu kroz godinu i dva mjeseca, od 31.12. 2019. do 25. II. 2021., uzrokovala dva i pol milijuna mrtvih.[1] To je bez razlikovanja jesu li su umrli od korone ili s koronom. Paralelno se računa da preko 73 milijuna mrtvih godišnje bude od pobačaja u svijetu, odnosno na dvoje rođenih jedno dijete biva ubijeno.[2] To je neusporedivo veća kriza jer nosi preko trideset puta više žrtava. Za tu trenutačno najstrašniju krizu postoje rješenja jer se ne radi ni o kakvoj bolesti, nego o hotimičnim ubojstvima koja se mogu zabraniti, a neželjenu djecu dati na udomljenje ili usvajanje onima koji ne mogu imati djecu.

Brzo zaboravljamo. Zar nas ništa nije naučila ptičja i svinjska gripa koju su provodili uglavnom isti ljudi i nisu odgovarali za pogrešne procjene, propuste i krive odluke? Važno je pamtiti kako bismo mogli učiti na svojim i tuđim pogreškama, inače ćemo ih i dalje ponavljati u sve gorem obliku.

U ovoj situaciji takozvane pandemije ustrajavalo se samo na strahu od bolesti i smrti, s podrazumijevanom porukom da je to ono najvrjednije što imamo. Nigdje spomena o zagrobnom životu, već, štoviše, preko raznih protubogoštovnih mjera njegovo nijekanje. Tipično đavolsko oponašanje bogobojaznosti, odnosno njezino izokretanje. Sve je postalo uzdrmano i nesigurno u što su se do sada ljudi pouzdavali u svom svjetovnom životu. I kad je to tako, ljudi upadaju u tjeskobu i paniku i spremni su učiniti puno toga da se izbave iz nevolje. Odnosno, spremni su raditi sve veće ustupke jer očekuju da će se tako sve vratiti na staro.

To je čista iluzija. 

PROGONJENA UKAZANJA posl.II.svj.rata - PAULOVAC (25.9.)

SVETA NEPOPUSTLJIVOST (19.9.)

Don Josip Mužić - Na prosvjedu "Krik za slobodu" (21.8.2021.)

Znakovi vremena - (12.8.2021.)

Uvjeti Crkve za cjepljenje - 22.5.2020.

Moguća GREŠNOST cijepljenja - 24.4.2021.

VIDEO uklonjen za youtube-a može se pronaći na:

https://kyrios.hr/2021/05/06/don-josip-muzic-moguca-gresnost-cjepljenja/

Uvod

---

Zasićeni smo više govorom o virusu, mjerama i cjepivu, no na žalost potrebno je nastaviti govoriti jer je izvanredno stanje i dalje na djelu i ne vidi se još kraj. Neki kažu da će kao i svaki veliki rat i ovaj, koji bi mogli nazvati biološkim, potrajat pet godina. Sad je prošla tek godina i pol i po mišljenju nekih ušli smo u „istinsku društvenu agoniju“.[1] Na nama je da se ne umorimo i borimo do kraja, prvenstveno istinom, a ishod je u Božjim rukama. Ljudski gledano mi ne znamo čeka li nas pobjeda ili poraz, no gledano vjernički znamo da Bog ima zadnju riječ i da sve, pa i najveće protivštine, okreće na dobro onima koji ga ljube.

---

1. Glavni razlozi moralne nedopuštenosti cijepljenja

---

Toliko se znalački pravi promidžba cijepljenja protiv Covida-19 da ispada nepojmljivo uopće ga dovoditi u pitanje. Stječe se dojam da je to samo po sebi jasno i da je cijepljenje prihvaćeno jednoglasno i da se tu nema više što misliti. No ako pogledamo s motrišta eventualnih neželjenih posljedica, onda se vidi kako je odgovornost samo osobna jer nitko drugi ne želi preuzeti odgovornost. To jasno pokazuje da svatko pojedinačno mora donijeti odluku za samog sebe a nekad i za druge kao u slučaju roditelja za djecu. Zato je važno odvagnuti argumente, za i protiv, jer svaki izbor ima svoje moralne implikacije. Nas ovdje zanima sagledavanje problema pod etičkim i kršćanskim vidom. Argumenti o moralnosti cijepljenja su naširoko poznati i popularizirani pa se oni neće obrađivati. Usredotočit ćemo se jedino na pitanje postoje li razlozi i koji su zbog kojih ovo cijepljenje može biti moralno nedopušteno, odnosno grešno.

Po svemu sudeći izgleda da postoji nekoliko glavnih razloga u tom smislu. Najpoznatiji razlog jest okaljanost cjepiva hotimičnim pobačajima i o tome je bilo govora.[2] Tu postoje prijepori u Crkvi, no ono oko čega se svi nedvojbeno slažu jest da je ubojstvo nerođenog djeteta u sebi zlo te da treba tražiti omogućavanje cjepiva neokaljanog pobačajima i kad bude postojao izbor uzeti jedino takvo cjepivo ne surađujući s kulturom smrti. No u sjeni ovoga pitanja ostala su barem druga dva razloga koja su također važna i koje vrijedi podrobnije izložiti.

Što nam je činiti? - 27.2.2021.

Sloboda izbora i cijepljenje - 23.1.2021.