Memorijalni centar GROBLJE MIRA - da se ne zaborave žrtve hrvatskog naroda

Memorijalni centar - Groblje mira je projekt započet 2013. godine, kada su franjevci krenuli u potragu za posmrtnim ostacima pobijenih svećenika, a pritom pronašli i kosti civila. 

Otvorilo se pitanje kako im iskazati poštovanje i očuvati njihovu uspomenu. Došlo se na ideju da se napravi zajedničko spomen-područje. U inicijativu su se uključile općine, posebno iz Zapadne Hercegovine, a za lokaciju je izabrano upravo ovo tiho mjesto.
 Danas je ovdje postavljeno oko 11.000 križeva, a planirano je oko 50.000.

Tolerancija koja razara & Zaboravljene žrtve hrvatskog naroda (propovijed na Groblju mira)

...Ogromna većina pohađa vjeronauk – 90% Hrvata je poučeno o osnovama vjere. Znaju deset zapovijedi, znaju o čemu se radi. 
S druge strane, znaju i što znači reći: "Ja sam katolik, Hrvat katolik." Puno imamo onih koji su samo "papirnati katolici", formalni katolici, a u biti - ne trude se živjeti u skladu s Božjim zapovijedima. I onda to nam kaže da su to praktični bezbošci.

Tih praktičnih bezbožaca imamo sve više, i to postaje problem, to je jedan sraz koji se događa u cijelom narodu, pa smo podijeljeni na one manjinu koja ima minimalnu vjersku praksu da ide nedjeljom na misu i većinu koja ne ide na misu. I znači tu je već podjela na 1) 25% Hrvata ide nedjeljom na misu, a 2) ostali ne idu. 

Onda, unutar onih koji idu, koji prakticiraju makar to da nedjeljom idu na misu, opet imamo podjelu na 1.1) one koji se žele držati zapovijedi Božjih, koji to poštuju i na 1.2) one koji to ne poštuju. 

Pričao mi je nedavno prijatelj – da je bio na jednoj muškoj fešti. Dobro su jeli, igrali na balote. I onda je jedan opsovao Boga. On ga je opomenuo, I kad je opsovao drugi put - ovaj digao i rekao: "Ja ne mobu bit u ovakvom društvu!" - i otišao ća. Jasno, to je svima izgledalo otkačeno i na neki način previše radikalno, ali dogodilo se da taj čovjek koji je tada opsovao Boga da je došao, kad su se sreli na ulici, i ispričao se. Znači, ipak to nešto djeluje. 

 Mi ne znamo kada i kako će djelovat. A ako mi šutimo, ako se povlačimo se, onda to druga strana shvaća kao odobravanje, i osjeća se ohrabreno da nastavi dalje. 

Imam i primjer - jedan mi je pričao da je bio pozvan na svadbu, na pir, pozvao ga je prijatelj da dođe, došao je sa ženom, i onda se digao nakon sat vremena sa pira i rekao ovom koji ga je pozvao: Čuješ, ja nisam došao ovdje na pir da gledam tvoju ženu kako je razgolićena nego sam došao radi tebe kao prijatelja. Prema tome, ja ovdje nemam šta tražit i idem kući. Sasvim normalno. 

Na grobu biskupa PETRA ČULE - "Hercegovačkog Stepinca" - zaboravljenog svjedoka vjere

U kripti nove mostarske katedrale nalaze grobovi biskupa, među njima i GROB BISKUPA PETRA ČULE. Nešto o Petru Čuli, za kojega se s pravom može reći da je "Hercegovački Stepinac", saznali smo iz govora don Josipa Galića. Biskup Čule za biskupa je posvećen 1942. Sam blaženi Alojzije Stepinac rekao je: „Moja je patnja ništa u usporedbi s patnjom biskupa Čule.“ Unatoč svom značaju, Čule dugo nije bio prihvaćen – još donedavno mnogi vjernici nisu razumjeli njegovu veličinu, a neki su ga i psovali. „Tko je za to kriv? – Mi,“ kaže don Josip. „Mi učimo narod.“ Najveća bol biskupu Čuli bila je kad je vidio tko je sve stavio potpis protiv njega – ugledni profesori bogoslovije. Proveo je devet godina u samici, izložen raznim oblicima mučenja, ali nikada nije izdao svoje poslanje. (video)

Katedralni župnik don Josip Galić - govori o biskupu Petru Čuli, katedrali... 

Ovdje je uvijek gužva, ali to po meni čini život lijepim. 

Dovoljno sam se osjećao penzioner. 14 godina bilo je lijepo - život u Bijelom Polju – govorili su mi: "Mi smo velika župa!... Naš župnik ima posla!  - To je toliko velika župa da sam se mogao baviti hortikulturom koliko sam htio, i domaćim životinjama.

 Ali ja sam uradio, što sam mogao, da ne budem besposlen.

Katedrala je jako zahtjevno mjesto – nekad nas je bilo petorica, sad smo trojica.
Donedavno je bilo petorica, unatoč tome što je još četiri-pet župa osnovano na području grada Mostara u zadnjih 25 godina. Ali meni je uvijek drago kad dođu hodočasnici, i uvijek smo obogaćeni kad idemo bilo gdje – vidimo nešto novo, susretnemo drugačije ljude, drugačija razmišljanja.. 

Svi misle da je ovo obična župna crkva. E to i jest težina ove priče. Nova je katedrala, 

ali zapravo je ovdje kršćanstvo iz rimskih vremena, kao i u Splitu.

 (Vi dolazite iz Splita...) 

Tu u okolici, na 6–7 mjesta, imamo ostatke iz tog vremena, najviše u Bijelom Polju.

"Zašto nova katedrala, gdje vam je stara?" – pitaju.

Stara je pod zemljom. Stara i nije bila tada... Mostar i nije bio tada biskupija, nego Duvno i Trebinje. I Trebinje je najstarija biskupija – ja mislim da je starija i od Kotora.
Trebinjska biskupija je jedna od najstarijih biskupija u hrvatskom narodu.

Ostaci bazilike u Mostaru (predio grada zvan Cim) koja datira između 4. i 6. st.

Đubrani & Krvava Krizma – uspomena na žrtve turskog zločina

Na mjestu "Krvave krizme" u Đubranima podignut je spomen križ. 

Ovo je mjesto vjerojatno jedino na svijetu gdje su mučeni krizmanici. 

______________________