Danas je ovdje postavljeno oko 11.000 križeva, a planirano je oko 50.000.
PROPOVIJED NA GROBLJU MIRA
Sve je započelo 2013. godine, kada su franjevci krenuli u potragu za posmrtnim ostacima pobijenih svećenika. U toj potrazi počele su se pronalaziti i kosti civila, što je otvorilo važno pitanje: što učiniti s njima?
Kako im iskazati poštovanje i kako očuvati njihovu uspomenu?
U tom trenutku počinje se okupljati manji krug ljudi, koji dolazi na ideju da bi sve te nevine žrtve trebalo dostojno sahraniti. Pokreće se inicijativa i osnivaju se povjerenstva po općinama, kako bi se popisale žrtve i organiziralo njihovo zajedničko spomen-područje.
Posebno se uključuju općine iz Zapadne Hercegovine, jer su mnoge od njih već imale djelomično popisane svoje žrtve. Tako je bilo najlakše krenuti upravo odatle.
Za lokaciju budućeg spomen-područja bila su ponuđena tri mjesta. Na kraju je izabrano upravo ovo mjesto, jer – kao što sami vidite – ovo je prava oaza mira. Zaključeno je da je ovo najbolje moguće mjesto, i evo nas danas ovdje.
Bogu hvala, vidite i sami koliko se toga učinilo u posljednjih 12 godina.
Cijeli je proces započeo pod vodstvom Vicepostulature postupka mučeništva, na čelu s fra Miljenkom Stojićem. Pretpostavljam da sutra idete u Široki Brijeg, gdje će vam fra Miljenko moći reći više detalja o cijelom procesu.
Ovdje je planirano mjesto za 53 do 54 tisuće križeva, koliko je zasad poznato prema službenim podacima. Međutim, popisi još uvijek nisu završeni, tako da je ovo zapravo tek početak jednog velikog spomen-groblja, koje bi moglo narasti i iznad tih brojki.
Trenutno, na Groblju mira ima blizu 20.000 križeva, a očekujemo da će ih do kraja godine biti upravo toliko. Naravno, sve ovisi o izvođaču radova, kao i o vremenskim uvjetima, koji su ovdje često nepredvidljivi. Ako je hladno, radovi se ne mogu izvoditi, ali to su tehnički detalji.
Ono što je najvažnije: mi smo ovdje prepoznali žrtvu našeg naroda. Ovo mjesto postalo je prepoznatljivo, ne samo u našem kraju, već i šire. Ljudi sve više dolaze i svjesni su da ovdje nastaje jedno od najvećih spomen-mjesta na ovim prostorima – ako Bog da.
Što se tiče obilježavanja i misa, ovdje mi nemamo običaj imati mise, nego dvije godišnje. Glavna misa je uvijek Europski dan sjećanja na žrtve totalitarnih režima – 23. 8. i mi uvijek imamo subotu najbližu tom datumu. Ove godine je ta misa bila baš na taj datum. Misu je predvodio naš hercegovački provincijal fra Jozo Grbeš.
Isto tako, pošto je ova crkva posvećena svetom Josipu, 2016. je blagoslovljena. Biskup Ratko Perić ju je blagoslovio, i znači ovo je crkvica posvećena sv. Josipu, tako da ovdje imamo misu za sv. Josipa Radnika – 1. 5.
Malo manje ljudi bude nego u 8. mjesecu, ali čini se da se s godinama to nekako izjednačilo, tako da to su neka dva značajnija datuma kad se ovdje okuplja veći broj vjernika.
Možete vidjeti i na internetu – imamo svoju web stranicu i mnogi drugi portali osim naše stranice prenose. Ove godine bilo je i na Laudato i na Herceg-Bosna uživo, znači bude prijenos mise. Ali evo, najbolje naš portal: grobljemira.info – ako vas nešto zanima, tu možete naći.
Imamo pretraživač i možete, ako bilo tko ima svoju žrtvu, ukucati ime i prezime. Ako je ta žrtva već na groblju, izbaci vam na kojem se polju nalazi. Groblje je podijeljeno u 4 polja, ali još će se širiti...
Što se tiče projekta – vidite, Marija u ruci drži Isusa. To je radio naš poznati kipar Ilija Skočibušić iz Tomislavgrada. Ove godine se krenulo na uređenje ovog središnjeg dijela, tako da vidite već ovu nadstrešnicu. Oko toga smo se najviše zabavili da se taj dio riješi.
Ali naš primarni posao je – križevi. Najvažnije je da postavimo što više križeva, da bi se ta hrvatska žrtva nekako i vizualno mogla predočiti ljudima.
Ima ljudi koji će postaviti pitanje zašto bi križ bio tu – ja imam križ na svojoj grobnici, obilježeno svoga djeda, pradjeda, ujaka – ali nama je bitno i to neko kolektivno sjećanje.
Jer znate, mnogi narodi su radili puno više na čuvanju te povijesti od hrvatskog naroda. Nažalost, to je tako.
Ali vjerujem da smo se mi na neki način osvijestili i da nećemo više dopustiti da se tako nešto događa, jer ovo su nekako zadnji trzaji da mi to prenesemo na naše mlade – koliko oni trebaju cijeniti žrtvu hrvatskog naroda.
Naši djedovi nisu poginuli bez razloga, nisu ostavili svoje kosti ko zna gdje, razbacane...
O tome vam je govorio i don Josip.
Meni je posebno drago da ste vi danas ovdje i da ćete ponijeti jednu pozitivnu energiju (?) odavde i da ćete pričati o ovome mjestu.
Kroz godinu imamo tri faze postavljanja križeva:
– u svibnju, pred sv. Josipa Radnika
– pred ovu glavnu misu kad je obljetnica
– i sad, pred Svi svete.
I tu se zna dogoditi da nam treću fazu ometu vremenske nepogode, jer se ljepilo i pločice ne mogu sušiti ako je ružno vrijeme – onda se to ostavlja za proljeće.
Ali većinom to sve po programu bude kako treba.
Znači, do kraja godine – 20.000 križeva, a negdje smo na pola puta.
Nema komentara:
Objavi komentar