Rodna kuća Petra Barbarića - pretvorena u kapelu (Oaza mira u zaseoku Šiljevišta - Župa Klobuk)

Nakon ručka u restoranu Venecija krenuli smo iz Širokog Brijega prema Klobuku, nekih 40ak min vožnje. Tamo smo posjetili rodnu kuću sluge Božjeg Petra Barbarića u zaseoku Šiljevišta, župa Klobuk. Rodna kuća sluge Božjega Petra Barbarića u danas je obnovljena i pretvorena z kapelu. Kapelicu i okoliš uredila je Petrova rodbina. 

SLUGA BOŽJI PETAR BARBARIĆ - Isusovački novak (1874. – 1897.) Obitelj Barbarić bila je pobožna i bogobojazna, a roditelji su bili pismeni, što je bila rijetkost za to doba. Vjera, molitva, obiteljska zajednička večernja molitva, nedjeljna misa, post i slavljenje blagdana bile su stvarnosti koje su se same po sebi razumjele i s kojima se živjelo. Petar je od malena bio prijatelj dobre, poučne i pobožne knjige, a prva knjiga koju je dobio u ruke bio je Mali katekizam, koji je doskora naučio napamet i tako naučio o vjeri i vjerskim dužnostima ono najvažnije. Često se i pobožno molio. U proljeće 1881. primio je prvu pričest, a na ljeto iste godine sakrament potvrde. U dvorištu kuće postavljeni su kipovi sluge Božjega Petra Barbarića i njegova brata fra Marka, širokobriješkog mučenika. Obojica su prikazani u naravnoj veličini. Petar je bio visok 205 cm. Kipovi se nalaze ispred obnovljene kuće, koja je sada kapelica i mjesto molitve. Godine 1896. pridružio se Družbi Isusovoj (isusovcima) kao novak u Travniku. Vrlo brzo je obolio od tuberkuloze, bolesti koja je u to vrijeme bila često smrtonosna. Umro je u 24.oj godini života. 

ČETIRI "SPROVODA" PETRA BARBARIĆA - Piše Travnički vjesnik 
Ovaj je Sluga Božji možda jedan od rijetkih koji je doživio kako naš narod kaže čak četiri (4) sprovoda. Prvi put kada je umro 1897. te je pokopan na groblju Bojna gdje je počivao u miru punih 38 godina, točnije sve do 1935. godine kada je njegov lijes sa posmrtnim ostatcima sa groblja Bojna prenesen i pokopan u kripti crkve sv. Alojzija Gonzage, a koja se nalazi u kompleksu ondašnje poznate Travničke gimnazije, a danas KŠC-a „Petar Barbarić" u Travniku. Naime, budući da je njegov grob od kako je bio pokopan, a umro je na glasu svetosti, narod je od prvih početaka to prepoznao te dolazio, molio se, obilazio, častio Petrov grob to je sigurno bio i jedan od razloga zašto su ga oci Isusovci prenijeli u kriptu crkve. Tu je Petrov lijes ostao sve do drugog svjetskog rata i ulaska partizanske vojske u Travnik. Kada se nažalost sa mnogim živima postupilo neljudski i okrutno.

Neki nepoznati ljudi u mračnom vremenu povijesti iz Travničke gimnazije 1949. godine protjerali su sve oce isusovce, odgojitelje, profesore i sjemeništarce, čak ni pokojni nisu bili pošteđeni tako da su i lijes s tijelom Petra Barbarića odnijeli iz kripte na nepoznatu lokaciju gdje je ostao sve dok ponovno nije pronađen te je uz komisijsku prisutnost utvrđeno da je to lijes s posmrtnim ostatcima sluge Božjeg Petra Barbarića te konačno po četvrti put pokopan gdje i danas počiva u kripti crkve sv. Alojzija Gonzage.

Na povratku u Lijepu našu - svratili smo na kratko i do ovog bisera u prirodi. Nekih pet do šest kilometara od Klobuka nalazi se selo Veljaci s predivnim vodopadom visokim oko pet metara.

Vodopad se zove Koćuša, no zbog njegove ljepote često se cijeli taj zaseok naziva tim imenom.
Ova mala prirodna oaza postala je popularno odredište za razna slavlja.