Đubrani & Krvava Krizma – uspomena na žrtve turskog zločina

Na mjestu "Krvave krizme" u Đubranima podignut je spomen križ. 

Ovo je mjesto vjerojatno jedino na svijetu gdje su mučeni krizmanici. 

______________________

Iz Međugorja smo se zaputili u župu Srca Isusova, u mjestu Potoci – Bijelo Polje, koja čuva uspomenu na "Krvavu krizmu" što se dogodila u obližnjim Đubranima, a taj se događaj mještani svake godine obilježavaju na blagdan sv. Ivana Krstitelja. 

Tamo nas je srdačno ugostio župnik don Rajko.

(slika krizmanika - iz novijeg vremena)

Župa Srca Isusova - Potoci, Bijelo Polje

Župnik je organizirao prijevoz, pa smo nakon malog druženja zajedno s mještanima, 

u njihovim automobilima, krenuli uzbrdo prema Đubranima.

Đubrani su mjesto poznato po tzv. “krvavoj krizmi” – događaju iz turskog vremena, kada su vojnici napali vjernike tijekom sakramenta krizme i mačevima pobili prisutne. Na uzvišici smo zatekli malu crkvu, a uz nju i mjesno groblje ograđeno zidom, no to nije bilo mjesto stradanja. Krizma se, prema predaji, odvijala nešto dalje – u šumovitom ograđenom predjelu, među stablima, gdje je iznenadni napad i zbio. Idući do mjesta stradanja izmolili smo dva otajstva krunice. 

Don Rajkov tekst o dvije verzije stradanja u ono vrijeme  - možete pročitati na stranici 

župe Srca Isusova Potoci - Bijelo Polje

O Đubranima, jedinstvenom mjestu kršćanskog mučeništva, govorio je i don Jozo,
koji piše i knjigu o ovim mjestima stradanja) ističući duboku duhovnu poruku koju Đubrani nose 

 kao mjesto gdje je sakrament krizme potvrđen mučeničkom krvlju. Rekao je: 

Znamo svi što se događa sa svetom Krizmom.
To je sakrament zrelosti koji danas, nažalost, često znači i rastanak s Crkvom.
Vidimo da većina vjernika nakon krizme prestaje prakticirati vjeru, a vraća se Crkvi tek kasnije — za vjenčanje, sprovod ili neku drugu prigodu.
To je nešto što u prošlosti nije bio slučaj.

U Đubranima vidimo što sakrament krizme doista znači. Ovdje se krizma plaćala krvlju.

Ovo je, mislim, jedino mjesto na svijetu gdje je sakrament krizme potvrđen krvlju – i time je pokazano što znači kršćanska zrelost.

Nama je danas itekako potrebna takva vjera, takvo nadahnuće.
Potrebni su nam takvi primjeri – kao poticaj za vlastiti život, da svetinje uistinu budu svetinje za koje ćemo živjeti i od kojih ćemo živjeti.

Zato Đubrani nisu samo neko zabačeno groblje ili zaboravljen spomenik.
To bi trebao biti nacionalni spomenik!

Za vrijeme više od četiri stoljeća turske okupacije, Turci su nam uništili gotovo sve pisane dokumente.
Porušili su crkve, zbrisali kulturu – to je bio kulturocid.
Ostale su samo narodne predaje koje su se prenosile s koljena na koljeno i kameni spomenici pod kojima počivaju mučenici raznih vela.

Zato je važno da, kao što su se naši stari molili na tim grobovima i nalazili snagu da se bore protiv svakodnevnih nevolja, i nama ta mjesta budu spomen i izvor snage.

Mi smo zato organizirali hodočašće „Stopama mučenika“ – u kojem obilazimo barem neka od tih svetih mjesta.
Već smo posjetili Đubrane.
Posjetit ćemo i Bile, gdje je danas memorijalno groblje.
Ići ćemo i u Mostar, u katedralu gdje je pokopan hercegovački Stepinac – biskup Čule.
Zatim ćemo obići Široki Brijeg, gdje su pobijeni franjevci.
Posjetit ćemo Izbično, gdje su ubijena trojica fratara i gdje se, u blizini, nalazi grob dviju Dragica – mjesto čudesnih uslišanja.

To je ono što ćemo obilaziti sada – a u drugim prigodama i druga mjesta.

Važno je da ta mjesta žive, kao što su živjela i do sada.
Da se prenose iz naraštaja u naraštaj.

Župnik je spomenuo: Završavam jednu knjigu – „Mučenička baština i ukazanja od 1945. do 1948. u Hercegovini“.
U toj knjizi ću spomenuti i ova sveta mjesta.
Spomenut ću i četiri mjesta Gospinih ukazanja – za koja je danas teško sa sigurnošću reći koliko su autentična – ali znamo da su ljudi zbog njih stradavali, neki su završili u zatvorima, a neki i kao mučenici.

To nas je tada držalo i krijepilo u vjeri.

Zato – čuvajte ono što su vam vaši stari namrli. Od toga živite.

Nek vam Bog bude na pomoć.

Mještani su nas vratili do autobusa, te smo se uputili prema Mostaru, u katedralu - 

gdje je pokopan biskup Čule - "Hercegovački Stepinac" - za kojeg je Stepinac rekao:
"Moja patnja je ništa u usporedbi s onim što je biskup Čule pretrpio!"