Ostati Božji - unatoč silama zla (Podzemna Crkva... 2. dio)

 I Isus je u ilegali 30 godina. On živi skrovitim životom. Skriva se da ga ne ubiju.

Ako su ga već nakon rođenja htjeli ubit (Herod) ; da se pokazao prije i počeo javno djelovat samo bi gledali kako će ga smaknit. Kad je javno počeo djelovati vidjeli smo da ima više pokušaja ubojstva na njega; od Nazareta kad su ga htjeli strmoglavit, kad su ga htjeli kamenovat više puta, i on svaki svaki put to izbjegne jer – nije došao njegov čas. Ali on bira to da čeka 30 godina, svoje vrijeme kad može djelovat, kad je došlo vrijeme da javno djeluje, a do tad djeluje u skrovitosti – nitko za njega ne zna. Skriva se. Kao što su se kod nas skrivali hajduci. Šta su hajduci radili? Skrivali su se. Šta su radili škripari? Križari nakon Drugog svjetskog rata. Skrivali se da spase život. I kod nas je rat završio 1952. jer su tada bili zarobljeni i pogubljeni zadnji škripari – pripadnici oružanih snaga Hrvatske ili pripadnici srpskih snaga ili pripadnici svi oni koji su prozreli da je komunizam diktatura i da spase život pobigli su u brda, u planine. I evo, rat je onda završio 7 godina nakon onog službenog završetka. Tek se sad piše o tome. Nije bilo drugog načina da spase život. Kad je biskup Bjanković obilazio on je bio Makarski biskup i njegovoj biskupiji je pripadao i dio Hercegovine, onda je odlazio u biskupske pohode da dijeli krizmu, odlazio je preko granice, pa je obilazio Vinicu, Roško polje, Livanjski kraj i odlazio sve do Mostara. On kaže da je u brdu našao ljude koji su pobjegli u brdo koji su živjeli u divljini samo zato da sačuvaju vjeru. Da ne budu pod Turskim zulumom koji će im nametati svoja pravila i zabranjivat im da žive vjeru. I tu su se organizirali, živjeli kao pustinjaci, zajedno molili, u špiljama – i sačuvali vjeru. Šta su jeli? Jeli su ono što su mogli nać u prirodi. Šta čovjek sa 85 godina može nać? Nema više snage da on tamo radi dvorac. Tu se jednostavno zna da je vjera najvažnija, podređuje se sve tome i onda živi tako.

Tijelo svetog starca Šimuna u Zadru je ZNAK KOJI TRAJE – Don Josip Mužić

 

 
  Starac Šimun je čekao Spasitelja. Za to je živio. To je bio njegov cilj. Mi u Zadru imamo njegovo neraspadnuto tijelo (!) a to je znak koji traje, rekao je don Josip Mužić na svetoj misi u devetnici svetom Šimunu. I mi iščekujemo Njegov dolazak, jer je obećao da će opet doći, u slavi. Šimun nam je uzor u postojanosti. Ovaj svijet, naprotiv, sprema se na dolazak Antikrista koji želi iskorijeniti Krista iz srca čovjeka...  ___ „Sv. Šime je Isusov suvremenik. Njegovo u cijelosti sačuvano tijelo je čudo koje traje. Poruka toga dara među nama je da otvorimo oči i prepoznamo što imamo. Da budemo ponosni i svjesni da nas Bog kao narod voli, da mu je stalo do nas i da je on učinio da opstanemo. Bez obzira što su nas kroz povijest otimali i tlačili, nisu nas uspjeli uništiti. To je znak da je, unatoč svih slabosti, izdaja i zavjera, Bog onaj koji vodi povijest i nemamo se čega bojati“, poručio je don Josip, potaknuvši da trebamo misliti kako se svidjeti Bogu i kako udovoljiti Bogu, a ne političarima, jer „to nas može skrenuti s onoga što je bitno“.