I Isus je u ilegali 30 godina. On živi skrovitim životom. Skriva se da ga ne ubiju.
Ako su ga već nakon rođenja htjeli ubit (Herod) ; da se pokazao prije i počeo javno djelovat samo bi gledali kako će ga smaknit. Kad je javno počeo djelovati vidjeli smo da ima više pokušaja ubojstva na njega; od Nazareta kad su ga htjeli strmoglavit, kad su ga htjeli kamenovat više puta, i on svaki svaki put to izbjegne jer – nije došao njegov čas. Ali on bira to da čeka 30 godina, svoje vrijeme kad može djelovat, kad je došlo vrijeme da javno djeluje, a do tad djeluje u skrovitosti – nitko za njega ne zna. Skriva se. Kao što su se kod nas skrivali hajduci. Šta su hajduci radili? Skrivali su se. Šta su radili škripari? Križari nakon Drugog svjetskog rata. Skrivali se da spase život. I kod nas je rat završio 1952. jer su tada bili zarobljeni i pogubljeni zadnji škripari – pripadnici oružanih snaga Hrvatske ili pripadnici srpskih snaga ili pripadnici svi oni koji su prozreli da je komunizam diktatura i da spase život pobigli su u brda, u planine. I evo, rat je onda završio 7 godina nakon onog službenog završetka. Tek se sad piše o tome. Nije bilo drugog načina da spase život. Kad je biskup Bjanković obilazio on je bio Makarski biskup i njegovoj biskupiji je pripadao i dio Hercegovine, onda je odlazio u biskupske pohode da dijeli krizmu, odlazio je preko granice, pa je obilazio Vinicu, Roško polje, Livanjski kraj i odlazio sve do Mostara. On kaže da je u brdu našao ljude koji su pobjegli u brdo koji su živjeli u divljini samo zato da sačuvaju vjeru. Da ne budu pod Turskim zulumom koji će im nametati svoja pravila i zabranjivat im da žive vjeru. I tu su se organizirali, živjeli kao pustinjaci, zajedno molili, u špiljama – i sačuvali vjeru. Šta su jeli? Jeli su ono što su mogli nać u prirodi. Šta čovjek sa 85 godina može nać? Nema više snage da on tamo radi dvorac. Tu se jednostavno zna da je vjera najvažnija, podređuje se sve tome i onda živi tako.
Crkava nije bilo, fratri nisu imali gdje stanovat, a kad su im dozvolili da imaju kuće onda su te kuće morali služit kao stratišta za Turke. Znači, kad ti Turčin dođe – svaki put kad ide u lov, kad ide na put i slično, ti su ga dužan primit. Bilo da je sam bilo da vodi 20 ljudi sa sobom. I ti ga onda moraš hranit cijelo to vrijeme. Nać mu smještaj kod sebe i hranit ga. Dakle, i onda se postavlja šta je bilo bolje: kad fratri nisu imali ni krova nad glavnom ili imat takav krov nad glavom di te oni tlače od jutra do mraka. I to je činilo situaciju neizdrživom. Ljudi su imali nikakve kuće, to je bio jad i čemer. Ali živjeli su, borili se, imali su djece, čuvali su vjeru. I mi smo od onog ostatka ostataka, 25 000 katolika u Bosni i Hercegovini došli da smo se digli za vrijeme Austro-Ugarske i prešli 400 000. Znači, može se. Nikad se ne treba predat. Bog onda piše svoju povijest.
I vidimo ovo dvoje staraca – Šimuna i Anu. Za Šimuna se kaže: pravedan i bogobojazan. Znači, pravednost je ono da svakom daš ono što mu pripada, bilo ljudima bilo Bogu. I to nije malo. To ti čini život zahtjevnim. Bogobojaznost mi danas ne shvaćamo ozbiljno. Koga se mi bojimo? Ispada da se mi Boga ne bojimo. Kao što smo čitali jutros – Boga shvaćamo neozbiljno. Bojimo se policije, da nas ne uhvati u prometnom prekršaju, bojimo se doktora ako smo bolesni, bojimo se svoga direktora da ne izgubimo posao, bojimo se ljudi – ali ne bojimo se Boga i to je problem. I kad nema straha Božjega mi onda živimo kao pogani. Mi onda ne živimo kao Božji ljudi. Znači, strah je dobar. Ljubav… Šta danas znači ljubav. Govore svi o ljubavi. Bolje da se posti od te riječi pa da se ne spominje sljedećih deset godina, pa da onda da se počne to živit pa da onda počnemo o tome govorit. Ovo je doživilo takvu inflaciju i konpromitaciju da više ne znači ništa. Kad govorimo o ljubavi Božjoj… Koja ljubav Božja, ljudi Božji? Daj prvo budi čovik Božji! Bog se Boga! Živi pravedno po Božjim zakonima, a onda moš govorit o ljubavi. A ne možeš se ti sad pokrivat Božjom ljubavi a da ti živiš nemoralno, da radiš što ti se sviđa, da sidiš na dvi stolice, malo vamo, malo tamo, … Čemu to služi. Onda si gori od pogana. Pogani makar kažu: ja sam Boga otpisao, u Boga ne vjerujem, i živim svojim životom. A ti kažeš: ja sam malo ovo, malo ono. I ne može ti niko ništa reć! Nije to to. Više nam je dano, više ćemo odgovarat.
I strah Božji je ono što nas čuva od grijeha. Kad se ljubav ohladi, a ljubav se lako ohladi u ovom poganskom svijetu koji nam na razne načine hladi ljubav. Kao što nas truju preko hrane tako nam truju i dušu samo da nam ohlade ljubav prema Bogu. I kad se ljubav ohladi jedino nas strah čuva od toga da ne sagriješimo. Ako nema straha Božjeg onda čovik čini sve što mu padne na pamet. Nema više granica. Zato je strah dobar. To je podloga da čovjek može ljubit. Čuva nas od toga da ne prekinemo ljubav Božju i jasno da kad dođemo do toga da istinski ljubimo Boga strah nam više ne treba. Ali, onda je prisutan kao sinovsko poštovanje prema Bogu. I taj čovjek na koncu iščekivaše utjehu Izraelovu. Evo, kako vidimo nije imao sljedbenika, nikoga osim Ane koja je bila otkačena na svoj način, koja isto živi za Boga, živi da dočeka Mesiju, nikoga drugoga to ne zanima. Tu je njihov „Vatikan“. Hram je jedino mjesto gdje oni mogu prinosit žrtve Bogu, gdje mogu imat kult, bogoslužje. I tu se nalazi krema teološka, svećenička, levitska, svi pismoznanci, i nikoga u biti ne zanima dolazak Mesije (!) Ne zanima ih. To ih ne zanima. Prvi kršćani su žudjeli: „Dođi Gospodine Isuse, Marana'tha“ Dođi što prije. Izbavi nas od ovoga. Oslobodi ovaj svijet od zla. A mi kažemo: „Dođi što kasnije!“. Pusti me da proživim svoj život. Da moja dica prožive život, da unuci prožive život, jer sam stekao i sebi i njima i… Dakle, nas Bog ne zanima, ljudi Božji! Dakle, koga zanima šta govori Otkrivenje. Da će doć Isus ponovno ovdje na zemlju. Da će prije Njegovog dolaska doć Antikrist, da će postojat jedna svjetska vlada, a evo sve se priprema za to. Mi već idemo prema jednoj svjetskoj vladi. Vidjeli ste za vrijeme korone: cijeli svijet je donio iste mjere. I Rusija, i Kina i Amerika. Koja multipopularnost. Dakle, to je sve farsa za javnost. Iza toga oni se dogovore. Oni točno slijede iste gospodare, imaju iste planove, nema tu odstupanja. Znači, mi sad već imamo iza kulisa jednu svjetsku vlast i ne krije se da idemo prema jednoj svjetskoj vladi. Kad dođe do jedne svjetske vlade onda će na čelo te svjetske vlade, kad se ona ustoliči, doć će Antikrist i vladat će 3 ipol godine. Prema tome, to se može dogodit i za 50 godina, može se dogodit i za godinu dana, i dvije godine. Može se dogoditi i za vrijeme našeg života. Ko nam kaže da se neće dogodit. Sve su pretpostavke tu. Žig zvijeri… tehnički je izvodiv. Otkrivenje kaže da se može stavit na dva mjesta: na čelo ili na zapešće dlana. To može biti čip. U kojem su sadržani svi podaci, naše kartice, zdravstveno i sve živo i ti praktički, ako je sve svedeno na digitalni novac – kao što smo sad potpisali zakon, ti više nemaš gotovine. Znači ti sad moraš sa tim čipom sve kupovat, i prodavat, nemoš ništa bez toga. I kad te proglase da si nepoćudan, onda te isključe iz programa, nemaš više ništa, moš jest travu, ako je nađeš u gradu. I to je ono što se dogodilo za vrijeme korone.Ovi su se vozači kamiona pobunili u Kanadi, organizirali protest. Ljudi su se organizirali, dali im novac, da ih novčano podrže da mogu protestirat tih 5-6 dana, i šta je onda napravila Kanadska vlada? Blokirala im račun. I onda oni nisu mogli uzimat sredstva koja su ljudi dali, poklonili im – da budu za njih. I nije im to bilo dovoljno. Nego si ih pronašli, svakoga od tih vozača kamiona i blokirali njihove privatne račune i sad se ti slikaj. Ne daju ti živit. I onda se ti moraš vratit, odustat od protesta, vratit se i bit poslušan rob ko što si bio i do tad. Evo za to nije njima stalo do unaprijeđenja kvalitete života, da tebe sad poštede da ti moraš stavljat ruku u džep i vadit novčanicu i da ti uštedi tu muku, ne da ti olakšaju život, nego da imaju potpunu kontrolu nad nama, nad našim financijama. A to znači – nad čovjekom. Jer te preko financija mogu ucjenjivat kako hoće. Zašto su komunisti uništavali selo? Mi smo prije dolaska komunizma više od 80 posto bili seljaci. I više. Onda su oni rekli: morate svi postat proleteri. Zašto? Jer radnici u tvornicama ovise od onih koji kontroliraju tvornice, a to je partija, zavise od partije da dobiju stan, da dobiju posao, u gradu ne mogu imat vrta, ne mogu imat ništa, prema tome oni su potpuno ucijenjeni. Ti na selu imaš svoju vodu, ne moraš se vodit strujom, ideš spavat kad idu kokoši, budiš se s kokošima, imaš ono što ti je potrebno za preživit. I možeš mislit svojom glavom. Ne moraš i na partijske sastanke, ne moraš slušat šta ti kažu partijske glavešine, nego živiš kako Bog zapovida.
E to oni žele nama oduzet. Neovisnost! Koju nam je Bog dao. Zato oni naplaćuju porez na sve moguće stvari i sad će nam počet naplaćivat porez na zrak jer kažu da ostavljamo otisak ugljičnog dioksida i da onda moramo oporezivat. Kao što su rekli da krave moramo pobit zato što one ispuštaju ugljični dioksid. Ta zelena agenda služi tome da nam oduzme izvore hrane. I zato ne virujem u ove priče da se svake godine izmišlja neka zaraza i mi na kraju ostajemo bez stočnog fonda. Nije to bez vraga. Tu vrag ima svoje prste. Sve je tu moguće. Moguće je i da je stvarna zaraza, ali odakle je došla, tko je proširio, kako ćeš ti virovat tim ljudima kojim nije stalo do toga da čovjek bude samostalan, neovisan, slobodan, da mi kao narod budemo neovisni, slobodni, da imamo svoju hranu, da imamo svoje financije, da imamo svoje oružje, da ne budemo sluge nikome. Kako ćeš im virovat? Ne moš im virovat više ništa. I onda se događa ko u vrime komunizma: Reču ti jedno a ti pomisliš: istina je obrnuto od toga. Tako i danas. Sve što ti serviraju – prije će bit ono obrnuto istina nego ono što su ti kazali.
„I Duh Sveti bijaše na njima.“ Za nikog drugog u hramu se ne kaže da je Duh Sveti bio na njemu. Za Šimuna se to kaže. Toga starca kojeg su već otpisali. Toga starca za kojeg su držali vjerojatno da pretjeruje sa svojim pobožnostima, i da više od njega ne mogu ništa očekivat. Evo, Bog njemu daje svoga Duha. I Duha sveti je na njemu.
„Objavio mu Duh Sveti da neće vidjeti smrti dok ne vidi Pomazanika Gospodnjeg“ Dakle on je dobio i dar proroštva, dano mu je proroštvo da neće umrijeti dok ne vidi Mesiju. I ponukan od Duha dođe u hram. On se u svom djelovanju ne rukovodi što mu ljudi kažu, nego se rukovodi onim što mu Bog ukazuje.
„I kad roditelji uniješe dijete Isusa da obave što o njemu propisuje Zakon, primi ga on u naručje i blagoslovi Boga.“ Duh ga je ponukao da uđe u hram, ali kako je on u hramu, u tom mnoštvu ljudi prepoznao Mesiju u tom malom djetetu. Ne kaže se da ga je Duh Sveti doveo do svete obitelji i pokazao mu nekim znakom da se to radi o Isusu, ali očito je Isus svojom prisutnošću donosi nešto potpuno novo što onaj koji je u Bogu mora osjetiti. Kao što je to osjetila Elizabeta kad je trudna Marija došla kod nje, kaže: zaigra joj od radosti čedo u utrobi. Ivan je to osjetio. Ivan je osjetio Isusovu blizinu. I onda je reagirao. To je onda potaklo i njegovu majku Elizabetu da i ona skuži o čemu se radi, ispuni se Duha Svetoga, i onda počne prorokovat o Mariji. Evo, Isusova blizina je bila onaj detonator kod ovog pobožnog čovjeka, gdje on jednostavno vidio – to je to. Osjetio je Boga. Znao je da je to onaj kojeg je čekao. I što čini? Prima ga u naručje i blagoslivlja Boga. Daje hvalu Bogu. I kaže za Isusa: „Vidješe oči moje spasenje tvoje koje si pripravio pred licem sviju naroda. Svjetlost na prosvjetljenje naroda, slavu puka svoga Izraelskoga“. On ga naviješta za ono što je. On mu daje slavu. To nitko ne čuje. To čuju samo Josip i Marija. To opet ostaje u skrovitosti. I otac njegov i majka divili se. Na prvom mjestu se spominje Josip. On se divi ovome što čuje. I divi se i Marija. I nakon toga Šimun ih blagoslovi. Blagoslovi Josipa, Mariju i onda se obraća Mariji. Kako je to Josip doživio ovo proroštvo koje Šimun daje Mariji da će joj mač probosti dušu radi Isusa, i ovo što kaže o Isusu da će biti znak osporavan – na propast i na uzdignuće mnogima, to Josip shvaća, nije glup, ako on to govori Mariji, to znači da on to neće vidjet, neće doživjet i da će Marija biti nezaštićena, sama će nosit taj teret, tu muku, i da će Isus bit bez njegove zaštite, bez njegove podrške. To je navještaj muke Mariji, ali je navještaj neizravno, i preko Marije i Josipu. I Josip dakle, sigurno ovo i te kako bolno doživio.
Nema komentara:
Objavi komentar