POBJEDA NAD ISKUŠENJIMA (Traženje raja na zemlji...)

 Evo Isus naviješta svoju muku u više navrata u više puta i svaki put se učenici povlače zatvaraju u sebe jer jednostavno ne žele čuti tu riječ. 

Oni su pošli za Isusom, ostavili sve, ali su onda stvorili jednu svoju zamisao kako će dalje izgledati njihov život. Kad Ivan i Jakov angažiraju svoju majku da intervenira kod Isusa po rodbinskoj liniji i da oni dobiju dva glavna mjesta u njegovu budućem kraljevstvu onda vidimo da oni očekuju da će Isus jednostavno osnovati jedno novo zemaljsko kraljevstvo da će postati jedan moćnik svjetovni i da će im to biti od koristi, materijalne, društvene i svake druge. 

A da će Isus završit na križu to im nije ni na kraju pameti. Jer ako on završi na križu šta će biti s njima. Nisu oni krenuli za njim zato da odu na križ. Oni su krenuli za njim jer su povjerovali, ali tu toj vjeri ima još puno onoga ljudskoga, sebičnoga. T o se treba pročistiti. Nakon uskrsnuća, o silasku Duha Svetoga oni bivaju osposobljeni da mogu svjedočiti do krvi i da mogu svjedočiti svojim životom, da mogu život položiti za Krista, da nisu vezani grčeviti za ovaj zemaljski život, da su ga spremni žrtvovati. To je ono u što upadamo svi mi. Svi mi znamo da ako idemo za Isusom da će nam se to isplatit – Isus kaže: „ dobit nećete samo život vječni nego stostruko već ovdje na zemlji.. „ ali bi onda htjeli ovdje na zemlji napraviti jedan mali raj tako da nam križ mimoiđe da bude samo dobro, da nam se dogodi samo ono što je dobro, ali i križ je dobar. 

Križ je muka ali po križu dobiva otkupljenje duša, spasenje duša. Vidimo se u odgoju djece, žrtvujete se, date im sve što im treba, materijalno, školovanje, pažnju, vrijeme, potrošite život u tome i onda na kraju oni budu nesretni. Zašto su nesretni? Nisu Boga našli. Sigurno možemo reći da smo svi tu nešto propustili jer je takvo okruženje trebalo učiniti puno više nego prije. Ali, tu se događa da nam osim što ljudski možemo učiniti da nam treba više žrtava, da se treba žrtvovati za tu djecu, činiti pokoru. Ako želimo da spase dušu. Ne ide drugim putem. Molit i činit pokoru. I kad oni postanu punoljetni onda vidimo da nam nije drugo preostalo. Moramo se boriti na taj način. Ali to su najmoćnija oružja . 

I svi na kraju moramo umrit. Ovako ili onako. Prije ili kasnije. I evo, da tu mogućnost smrti tu sigurnost gledamo na taj način da će to biti popraćeno patnjama da to jednostavno moramo iskoristiti za dobro, da to budu otkupiteljske patnje, to je ono za što je potrebno da u svakom trenutku budemo spremni za vječni dom. Možemo iskoristiti i one bolne trenutke života i preobraziti i iskoristiti na dobro. Posebno taj pokornički život u našem životu danas je manji. 

Evo kad gledate odete posjetiti gdje su živjeli sveci, sveti Leopold Mandić i drugi, Marija Petković i sl. – pokazat će vam sobu gdje su spavali, živjeli, ispovjedaonicu gdje je ispovijedao i sl., i onda negdje tamo u kantunu, sa strane, često puta nalaze se i one pokorničke stvari; nosili li su male bodljikave pojaseve oko pojasa, oko bedra, imali su bičeve s kojima su se bičevali. To je zaboravljeno da su to sve činili. Što je to svecima trebalo? Oni su bili sveti, ali oni su postali sveti između ostalog i po tome šta su činili pokoru, šta su se odricali, šta su činili ovakve stvari.

Znam jedan samostan karmelićanki u Španjolskoj koji i danas proizvodi takve sprave koje služe laicima, vjernicima, redovnicima koji to žele mogu nabaviti kod njih. Pokora nije izgubila na aktualnosti . Mi smo jednostavno izgubili njenu vrijednost. 

Ove dane kad smo imali lik sv. Josipa. ..- jedna od glavnih krepost koja ga resi, kao i Gospu – jest krepost čistoće.

Vidimo da je ta krepost danas prezrena i odbačena. Kao da ne znamo vidjeti ljepotu i uzvišenost te kreposti. Zato nam je važno gledati u Josipa i Mariju i vidjeti što to znači u stvarnosti.  Oni su se ljubili čistom ljubavlju, bez požude. Je li to moguće? Evo, vidimo na njihovom primjeru da je moguće. Kako brat može ljubit sestru, kako sestra može ljubit brata? Ljube se jednom čistom ljubavlju. Dakle, čista ljubav je moguća. I oni su to živjeli. I ono što je danas problem je da se ne vidi smisao uopće življenja čistoće – zato jer smo zagađeni, potrovani duhom bludnosti, koji donosi ovaj svijet. I na tome zarađuje i zato on propagira bludnost na svakom koraku . Jer nas tako odvraća od Boga i tako zarađuje. Zašto se razara obitelj? Jer se na tome može zaraditi. Imamo onda socijalne ustanove koje će se baviti savjetovanjem parova u rastavi, imamo psihologe, imamo odvjetnike koji  na tome zarađuju. Neće odvjetnik razmišljati kao katolik da kod rastave braka pokuša pomiriti supružnike. Jer ako ih pomiri on neće ništa zaraditi. Za društvo treba nešto odvojiti djecu iz proračuna i pomoć obitelji a za bludničenje država tu samo udara poreze i na tome zarađuje . Zato je bludništvo unosno danas. I to imamo dvije vrste bludništva. Imamo varijantu žensku i varijantu mušku. Muška varijanta je bolje prepoznatljiva jer se to vidi preko pornografije, preko samobluda , i tu vidimo da već danas djeca u 6.om , 7.om razredu budu zarobljena time. Preko interneta se zakače za to i onda imaju problema, stvore naviku samobluda i to ih onda prati do braka, i nekad iu braku. I kako oni mogu reći da su se spremili za brak ako se nisu raskrstili s tim porokom . To je jedan oblik nevjere bračne. Prema tome, ako se nisi ostavio tog grijeha nisi još spreman za brak . I onda ne možeš ženu gledati čistim očima . Gledat ćeš je samo kao objekt, kao predmet . I kako vidimo, pornografija na svakom kantunu, dostupna je svugdje, dostupna je od reklama, do interneta, televizije, ima li jedan normalan film koji neće ubaciti erotske scene i sl. To je muška varijanta. I ne možemo reći da smo muškarci, da smo katolici, ako nismo tražili od Boga pomoć odozgo, is tim se nismo obračunali. Čovjek se može toga riješiti, uz pomoć Božju, ako se bori. I ako ne posti, postigne se rezultat onim običnim redovnim putem , da se makne od grešne prigode , da cenzurira Internet , da se makne od društvenih mreža, da ne gleda određene programe i slično, a ako to ne pomaže onda može činiti pokoru, može postiti. I ako nije dovoljno postoio o kruhu i vodi se može radovati, da ne jede ništa nego da samo pije. Gladovat se može 40 dana, neće mu ništa. Smršavit će malo, izgubit masnoće i hvala Bogu. Kad tijelo osjeti fizičku nemoć neće mu biti na pameti požuda, nego će razmišljati o hrani, mirisima i drugim stvarima. To čovjeka prizemlji, dovede ga u ravnotežu. Ako nije ni to dovoljno, vidimo svetce: sveti Franjo se bacao u trnje kad bi osjetio požudu, ovaj drugi se bacao u ledeno jezero . Postoje drugi načini, ima i hladni tuš, svako jutro možeš početi s hladnim tušem pa si umrvio svoje tijelo i svoje nagone, i onda je već drugačije. Možeš spavat na podu . Ne moraš spavat na krevetu. Ako već hoćeš na krevetu možeš staviti dasku pa spavat na daski na krevetu. Ali ne možeš reći: ne mogu ništa. Možeš, prijatelju, pomokni se! Budi muško! Bori se! I Bog će to graditi i Bog će ti dati rezultate.

Druga varijanta je ženska varijanta. To je emocionalna nečistoća. Tu sotona hvata ženu. Žena ne pada na pornografiju. Možda neke idu i na to. Al u pravilu žena pada na osjećaje. Zato vidim da je ta nečistoća emocionalna kod žena glavni izazov. I ako se ona preko društvenih mreža dopisuje s nekim drugim i to je prijatelj, na fb, i dopisuje se i postaje s njim bliža prijateljica nego sa svojim mužem, više mu se povjerava, ona će se emotivno vezati za tu osobu . I stvorit će se jedna osjećajna veza. Ona nije fizički prevarila svoga muža, nije vidjela gole slike tog muškarca, ali je svoje srce vezala za drugog muškarca i napravila preljub u srcu . Sa svojim osjećajima. Zato nije svejedno kome poklanjaš povjerenje , kome poklanjaš prijateljstvo, i kad čovjek vidi da mu se negdje razvijaju osjećaji, a zna da je u braku, ili da je svećenik, pa onda makni se od te osobe. Normalno je da se mogu pojaviti osjećaji između muškarca i žene. Ali ako vidiš da ti osjećaji nisu na svom mjestu, onda se zaštitiš od te osobe, zaštitiš tako sebe i nju. I to je ono – nama fali iskrenosti sa samima sobom. I ljubavni romani, ljubavni filmovi, serije, sapunice i sl. radu na tome da emocionalno onečiste ženino srce i onda to srce ne pripada samo mužu, ni Bogu , jer ako nije čisto onda nema tu Bog prostora di će boravit. 

Zato, osjećaji su dobri, ali osjećaji moraju biti pod nadzorom razuma . Moramo prosuđivati ​​osjećaje svojim razumom. Dakle, ako ti netko u tramvaju stane na žulj, šta ćeš osjetit? Osjetit ćeš ljutnju i instiktivno ćeš doći da ga udreš šakom u glavu. To je normalno da ti dođe takva reakcija, ali kontroliraj sebe, skuži što se događa i kontroliraj se. Kad se vježbamo oko toga onda objavljujemo rezultate. Zato je potrebno držati stražu nad svojim srcem , ne dopusti svakome pristup svome srcu. I najbolji prijatelji moraju biti muž i žena. I kad se to zanemari onda brak dođe prije ili kasnije u križ. To istina da oni sve čine i žrtvuju se za dobro obitelji, svoje djece i sl, ali oni se moraju ulagati u međusobni odnos . Moraju se družiti. Ne samo da dijele stol i postelju , nego moraju imati vremena da izađu njih dvoje sami , da mogu pričat, kao što su pričali kad su bili momak i cura. To je potreba duše, da duše budu povezane, da se drži to zajedništvo, samo za njih dvoje. Nema veze, onda plati curu koja će doć čuvat dicu , ako ne mogu baba i dida, odvojiti novce za to, ali to je potrebno i dragocjeno da bi se bračna ljubav čuvala, razvijala i da bi djeca onda dobivala ono najvažnije što im je potrebno nakon Božje ljubavi, a to je ljubav njihovih roditelja. Zato, evo čovjek kad ima ispit savjesti u večernjoj molitvi mora razmišljati što se događalo s mojim srcem taj dan? Gdje je moje srce išlo? Gdje se onečistilo? Koje su mu opasnosti prijetile. Svaki dan učimo. Tražimo od Boga oproštenje ako smo zakazali, i onda donosimo odluku pred Bogom da ćemo se toga čuvati i da to više nećemo činiti. Ako je potrebno neki poslovi su nespojivi sa kršćanstvom. Ja sam se čudio kad sam bio student u Italiji da u policiji ima i ženskih. To je sad došlo i kod nas. Sjećam se, pred jednim veleposlanstvom, bila je stalna straža,  24 sata i onda bi se oni izmjenjivali svakih, šta-ja-znan, 12 sati koliko već, i to bude jednu noć, drugu noć, policajac i policajac u autu. Ako su njih dvoje cijelu noć skupa, a on sa ženom nema vremena ni pola sata bit na brzinu. A radi ti tako tjedan dana, mjesec dana, 5 mjeseci , pa da si od kamena, ti ćeš se vezati za tu osobu. Dakle i proradit će ti neki osjećaji. I od toga pa dalje otvoren je autoput. Šta onda u takvom slučaju? Daj otkaz, prijatelju! Ne moraš raditi takav posao. Ako su prvi kršćani znali da neke poslove ne mogu raditi, da ne mogu biti gladijatori,ubijati ljude i na tome zarađivati, da ne mogu raditi u kazalištu jer je kazalište bilo bludništvo i nemoral , to vrijedi i danas. Neki poslovi su nespojivi sa biti kršćanin. Zato se ne možeš dovoditi u takve prigode gdje ćeš onda nužno pasti. Dakle, makni se.

 Ispit savjesti služi tome da pred Bogom vidimo što se događa, da bolje upoznamo sebe, bolje upoznamo napade zla, i da se bolje branimo i štitimo . To je jedan oblik molitve. Na početku ispita savjesti mi od Boga tražimo svjetlo odozgo da nam pokaže što je potrebno i tražimo milost da se doista pokajemo za grijehe. Ako nema pokajanja ne vrijedi nam ništa . Ispovijed bez pokajanja ne vrijedi ništa. Mi možemo i kleknuti možemo i reći formulu kajanja i nabrojiti sve grijehe, ali najvažnije je da mi za te grijehe kažemo. I za kajanje trebamo moliti milost od Boga da nam stvarno da kajanje i ako je moguće da stalno imamo raskajano srce , da nas bole naši grijesi, ako ih nemamo sad onda za one koje smo počinili. Dajemo za njih zadovoljštinu da ta bol bude spasonosna za nas i za druge. 

Evo braćo i sestre, Krist nam daje stostruko u ovom životu. I slijediti Krista doista znači živjeti najbolji mogući život na zemlji. Najostvareniji život. Postići najviše radosti. Ali sastavni dio te radosti je križ i patnja . I zato ih prihvatimo i nemojmo da se križ vuče za nama nego ga objeručke zagrlimo i nek bude na spasenje nama i našim bližnjima. Amen.