Rat protiv čovjeka i kršćanski odgovor (predavanje u Metkoviću, srpanj 2026)

Hvaljen Isus i Marija. Evo večeras ću koristiti ovaj nagovor da se osvrnem na temu knjige RAT PROTIV ČOVJEKA i na temu ove druge knjige BEZKOMPROMISNA POLITIKA KATOLIKA. 

To su dvije knjige koje se međusobno dopunjuju. Znači, u knjizi Rat protiv čovjeka postavljeno je pitanje temeljno, kakva je situacija s djecom danas u svijetu? Što se događa s djecom? Je li njihov odnos bolji, je li njihov položaj bolji u odnosu na prošla vremena ili gori? 

Kad mi razmišljamo o prošlim vremenima, onda ih smatramo barbarskim vremenima, primitivnim vremenima, kada su se prinosile ljudske žrtve, kao evo u Latinskoj Americi, ili kad su se prinosile žrtve djece, kao što je to bilo na Bliskom Istoku i u drugim zemljama.
Pa čak, evo, u Rimu su imali pravo, otac je imao pravo da raspolaže sa životom svoga djeteta sve do osme godine (!) Znači, ako ga je htio pogubiti do osme godine, ne bi zato odgovarao pred nikim su ovim građanskim sudom.
I onda kod tog pitanja sam pokušao proći, evo, što sve prolaze djeca danas u svijetu, i našao sam na to da je zaključak sa više strana taj - da djeca nikad nisu više patila (i to na različite načine) nego što pate U DANAŠNJEM "civiliziranom" svijetu.

Evo, najeklatantniji primjer je pitanje pobačaja. 
Pitanje pobačaja doživjelo je masovne razmjere. 

Znači, mi smo prije imali tzv. bijelu kugu u Slavoniji, gdje su ljudi da ne dijele imanja, ubijali djecu u majčinoj utrobi, na primitivan način, i onda su neki stradavali zbog toga i slično. Ali svakako, to je bilo zakonski zabranjeno i to je onda bilo nešto što je bilo minorno, praktički rijetko se tako nešto događalo i to se smatralo jednim ogromnim zločinom, da bi se situacija u kratko vrijeme promijenila i to se sad smatra normalnim sastavnim djelom, dakle, "planiranja obitelj", kako se kaže danas.
Naime, po statistikama Ujedinjenih naroda kažu da se godišnje izvrši 73 milijuna pobačaja.
To su službene brojke. Tome treba pridodat brojke onih nelegalnih pobačaja, treba pridodat brojke pobačaja koji se događaju preko umjetne oplodnje, kad se onaj višak embrija na kraju baci, prvo zamrzne, pa onda kad ih nitko ne uzima, onda se nakon kog vremena bace. Tome treba pridodat evo i one pobačaje koji se događaju preko spirale ili preko ovih pilula dan poslije, preko anti-baby pilula, dakle, to je sve kad je dijete već začeto, formirano, preko tih pilula se dijete ubije.

Znači, mi onda sa ona 73 milijuna godišnje skačemo najmanje dvostruko ili trostruko i to je onda 150 ili 200 milijuna godišnje.
To je, nažalost, ono što nam pokazuje u kakvom svijetu živimo.
Mi se danas sablažnjavamo u Božićno vrijeme kad vidimo da je Herod dao da se pobiju svi prvorođenci toga vremena. Koliko je to djece moglo biti? Par stotina dječaka.
A evo, nedavno je izašla vijest da se u Hrvatskoj rodi 32 tisuće djece godišnje, a 8 tisuća i nešto, dakle, da ih završi kao žrtve pobačaja. Bilo da je pobačaj komplikacije u trudnoći, bilo da je zbog izabranog pobačaja i slično. Tu su varijacije na temu. Ali u biti, svako četvrto začeto u Hrvatskoj se ubije. I to su one brojke koje službeno dobivamo. Ako tome pridodamo brojke one druge, sa pilulama dan poslije, sa spiralom i slično, možemo reći da se jednako djece ubije koliko se djece i rodi danas u Hrvatskoj, u jednoj katoličkoj Hrvatskoj.
I to su brojke koje nadmašuju bilo kakve ljudske žrtve djece u Starom Zavjetu.
Neusporedivo više. I zbog toga jedan protestantski propovjednik Bill Graham rekao: ako Bog ne kazni današnji svijet, morat će se na Sudnjem danu ispričat Sodom i Gomori, koje je kaznio za puno manje onoga zla od kojega mi danas činimo.
Djeca su dakle pogođena s tim, ali nije to samo pitanje pobačaja, nego je s tim vezano i takozvana industrija pobačaja.
A to je da se na nerođenoj djeci zarađuje, da se trguje njihovim tjelešcima za vrijeme Jugoslavije. Jugoslavija je bila jedna od izvoznika pobačenih fetusa, koji su se izvozili u Francusku za kozmetičke svrhe. Dakle, vidjeli su da te stanice malih beba pomlađuju kožu i onda se oni ugrade u te kreme za protiv bora za žene i slično, i izgleda da djeluju.
I zato se tu razvio biznis. Tada je bio izbio skandal da su na granici zaustavili jedan put nekoliko takvih kamiona, hladnjača, vidjeli što je unutra. Tu je onda jedan francuz o tome napisao knjigu, izašla je tada reportaža u "Startu" i tada je to bio skandal koji se nakon nekog vremena zaboravio.
Ali onda, evo dakle, od toga se razvila cijela industrija, da ne samo za kozmetičke svrhe, nego da se embriji koriste, dakle, oni koji se rađaju živi, da se koriste za medicinske pokuse razne vrste, da se koriste za pojačivače okusa, da se koriste, evo, stanice pobačene djece u cjepivima i za razne druge svrhe, u konačnici sa djecom koja su, dakle, nisu službeno proglašena kao živorođena, s njima se onda može vršiti razne eksperimente na mozgu, na jetri, na raznim drugim stvarima i ta bi djeca kasnije bila okrutno ubijena.

To se događa danas. Dakle, cijena ovoga takozvanog našeg života u grijehu je ta da iza toga stoji jedno sve veće ubojstvo djece. Još se oko toga, dakle, događaju i neke zakonske promjene.

U različitim državama pobačaj je dozvoljen u različito vrijeme, što ja znam. Negdje je dozvoljen do tri mjeseca, negdje do šest mjeseci, negdje do samoga poroda.
Znači, u jednoj državi je dozvoljeno ono što u drugoj nije dozvoljeno.
Ispada, da je potpuno proizvoljno i relativno kad nastaje čovjek.
Nije upitno kad nastaje životinja, krava, mačka, pas i sl. Zna se kad se spoju muška i ženska stanica da tada nastaje određena životinja. Kad se spoju muška i ženska stanica ljudska, onda se oko toga diskutira to još nije život. Dakle, "sve dok ne proradi srce", "dok ne proradi ovaj organ, onaj" i sl. i razvijaju se razne filozofije koje opravdavaju to što se događa.

To je dokumentirano, nažalost, evo, ta zvjerstva koja se čine nad pobačenom djecom, dokumentirana su u Americi posebno i o tome su napisane brojne knjige. Ali evo, to se i dalje događa. U Španjolskoj primjerice, majmuni u raznim vrstama su pred zakonom zaštićeni i izjednačeni s ljudima i nad majmunskim embrijima se ne smiju vršiti nikakvi eksperimenti, to je strogo kažnjivo, dok se nad ljudskim embrijima mogu vršiti eksperimenti, jer njih imamo koliko hoćemo.

Događa se također da evo, danas kad živimo u materijalnom izobilju, da imamo problem gladi koji pogađa zemlje trećega svijeta i u tom problemu gladi su naj pogođenija djeca.

1:36:... Kad gledamo pitanje otmica, onda vidimo da u Americi godišnje nestane preko, negdje oko pola milijuna djece (!). Jedan dio se vrati kući jer su pobjegli od kuće, neke se pronađe, ali više od pola se ne vrate nikad. I postavlja se pitanje zašto to nije nikakva vijest, zašto to ne izlazi u novinama. Što se događa s tom djecom?
S tom djecom se događa da završavaju žrtve pedofila, da završavaju kao žrtve trgovina organima, da završavaju u sotonskim obredima - kao žrtve za vrijeme crne mise. Evo vidimo da je to i ovaj skandal s Epsteinom, da je to potvrdio da su na tome otoku radila baš ta zvjerstva i sa djecom.
I čak ima sad i ono novo "adrenokrom", dakle napitak koji radu kad djecu muče, onda njihove žlijezde luče neku posebnu izlučevinu koju oni koriste kao doping i to je evo droga bogatih, tada dijete treba zvijerski mučit i tada se dijete i ubije. I o tome se ne govori. Sotonizam se sve više širi, ali kao da ne postoji.

U Kini su otkrili čak to da se trgovalo embrijima za prehranu. Dakle, da su neki liječnici propisivali za oporavak organizma, pomlađivanje organizma, da se radi juha od embrija i slična jela i oko toga se razvila cijela jedna praksa koja se proširila u Kini i gdje su oni čak sasušeno meso embrija izvozili u druge zemlje. I takve su tablete bile zaplijenjene i to se pronašlo.

Kad gledamo zašto se to događa sa djecom, onda vidimo da iza toga stoji jedna ideologija. Dakle, iza stoji jedna ideologija - da je nas na svijetu previše. U Americi su u jednoj državi podigli spomenik Novog svjetskog poretka, dakle, sa deset novih zapovijedi. I peta zapovijed, mjesto one: Ne ubij! glasi da Na zemlji ne smije biti više od pola milijarde ljudi, više od 500 milijuna ljudi.

Znači, ako nas sad ima 8 milijardi, 7,5 milijardi ljudi je višak. Da. To znači da je negdje 80% nas ovdje nazočnih, da je čisti višak kojeg ga bi trebalo eliminirati.

I radi se na tome da se onda, čovječanstvo smanji. Dakle, ne samo ratovima, nego sterilizacijom. To se radi na razne načine, preko hrane, preko cjepiva, preko raznih novih novotarija koji su izmislili.

I, doista, plodnost mladih pada sve više. I u Hrvatskoj je to problem koji je izražen, neplodnost mladih bračnih parova. Ideja je da se svijet, pučanstvo smanji na pola milijarde, onda se opravdava da je svijet, planeta preopterećena, da nemamo dovoljno resursa, da nemamo dovoljno prostora, što je čista laž.
Jer sami današnjom tehnologijom koju imamo na raspolaganju, mi možemo danas komodno prehraniti preko 30 milijardi ljudi.
Problem je što je to bogatstvo neravnomjerno raspoređeno.
Danas 32 najbogatijih ljudi na svijetu posjeduju imetka koliko i pola čovječanstva.
Je li to normalno? Za vrijeme monarhije, aristokracije i slično, nikad nije bilo takvih ekonomskih razlika, jazova koju imamo danas. To je jedna ogromna nepravda.
Umjesto da se oporezuje proporcionalno prema bogatstvu koji neko ima, da onda tako rastu i porezi, mi vidimo da se događa obrnuto i da se oporezuje one koji imaju malo, a one koji imaju puno, se njih se oporezuje malo ili nimalo.
I čak oni uspiju zaobići i plaćanje poreza, jer osnivaju razne zaklade i onda bivaju oslobođeni jer to daju u ime oslobađanja od poreza. To je ono što je u drugom ruhu biti jedna ideologija eugenike. Eugenika je bila zloglasna za vrijeme nacizma, jer se smatralo, oni su smatrali da će proizvesti novu bolju rasu, da moraju kontrolirati ko s kim ima odnose, kakva se djeca rađaju, da se sva defektna djeca trebaju eliminirati, da se treba unaprijeđivati arijevsku rasu i slično, ali te ideje su već prije bile nastale i proširile su u Americi, u Engleskoj i slično.

I to je u biti ideja da se, evo, ljude treba profilirati i stvoriti jednu nad-rasu. Tu se sad ugradila ova nova tehnologija gdje se može kombinirati gene više roditelja i imamo situaciju da se onda sanja o nekome transhumanizmu, dakle o jednome čovjeku koji će biti novo stvorenje iznad čovjeka, biti kombinacija tehnike i čovjeka.
Jasno je da se u sklopu toga onda rat protiv čovjeka proteže na obitelj i da se obitelj smatra kao nešto nepoželjno.

Komunisti su, kad su došli na vlast u Sovjetskom savezu, pokušali silom uništiti obitelj, pa su vidjeli da im prijeti raspad društva, onda su tu zakočili, ali dakle na tome se vidimo radi na Zapadu vrlo uspješno i tu je nešto što se širi. Širi se taj raspad obitelji.
Ako smo prije imali situaciju da se sa jednom obiteljskom plaćom moglo prehraniti cijelu obitelj,
danas radu muži žena i muče se za izdržavanje obitelji.
Dakle, to nam pokazuje da su se stvari promijenile, namjerno su se promijenile, promijenilo se radno vrijeme, zašto se radno vrijeme pomiče sve kasnije, da na kraju počnemo raditi u devet, kao na Zapadu, a završimo u pet ili šest popodne - Zato da ne budemo kući, zato da život u obitelji ne može funkcionirati, bez toga da djecu morate staviti u cjelodnevni boravak, jer inače ne možete ih popratiti. To se dakle ništa ne događa slučajno, to je dio toga plana koji ide za tim da se smanji kućanstvo, da se ukine obitelj, da se djeca odgajaju pod kontrolom države i da država raspolaže programiranje i kako njoj odgovara. 

Evo, odgovor na tu situaciju u svijetu je ponudio Papa Ivan Pavao II. koji je prvo dao dijagnozu i rekao je da je na dijelu zavjera protiv života i to od strane moćnih institucija, međunarodnih. Dakle, kad kaže Papa da je zavjera, to ne znači da je teoretičar zavjere, nego to je stvarno onda nešto što je rečeno na temelju argumentata i dokumentata. Znači, na svjetskom planu se radi na tome da se stvara promiče kultura smrti, kako je on to nazvao.

I koji je odgovor na to? 

Evo, s tim sam se pozabavio u drugoj knjizi, Principi o kojima se ne pregovara ili Bezkompromisna politika katolika. Znači, kako će se katolik danas postavi u odnosu prema politici.
1:46... 

Papa Ivan Pavao II. je rekao, i to je onda razradio Papa Benedikt XVI., da postoje principi o kojima se ne pregovara, kojima se ne može pregovarati, koji vrijede na političkom planu. Ti principi onda služe glasačima i političarima da znaju raspoznat kad netko djeluje u okviru katoličkog svjetonazora, a kad djeluje protukatolički.
To su svega tri principa.
Dakle,
-zaštita života od začeća do smrti,
-zaštita obitelji
i treće je - zaštita prava na odgoj djece, prava roditelja na odgoj svoje djece.

Ako neki političar prekrši bilo koji od ta tri principa, on u pravilu izlazi i postavlja se kao anti-katolik. I za takvog političara ne možemo glasovati.
Znači, to smo mi imali kod nas primjerice kod Istanbulske konvencije. To je konvencija koja ruši obitelj. Reklo se: "ma, nije to ništa!" Na kraju smo vidjeli da su dozvolili dvojici homoseksualaca da usvoje dijete. Izjednačili su ih pred zakonom sa, obiteljima.
I na ta način su pogazili i onaj referendum o braku, da je brak samo moguć u Hrvatskoj između muškarca i žene. Znači, nije ih briga za to. Takvi političari koji su takve zakone podržali i koji u Hrvatskoj podržavaju zakon o pobačaju kojeg imamo još od vremena komunizma, to nisu katolički političari. Oni nisu katolici. Ne bi smjeli pristupati pričesti i njima ne možemo dati svoj glas.

Pitanje prava na odgoj svoje djece.
Pokušali su nam podvaliti onaj građanski odgoj, pa se ponovno pokušavaju.
Pokušali su sa ovim cjelodnevnim boravkom u školama do pet sati, pa će ponovno pokušati. I stvarno se radi na tome da se na razne načine uvodi rodna ideologija. To nam pokazuje da se tu želi oduzet roditeljima pravo da oni odgajaju u svojim uvjerenjima i u svoj vjeri svoju djecu.
I toga moramo biti svjesni - da živimo u neprijateljskom okruženju što se toga tiče. Prema tome, to je jedan treći izazov koji se evo već osjeća i kod nas. Zbog toga su mnoge obitelji iselile iz Njemačke, Austrije, iz drugih zapadnih zemalja i vratili se u Hrvatsku, Hercegovinu i Bosnu.

Zato jer, primjerice, pošalju dijete u vrtić, vide onda da dva puta tjedno se dijete mora obući robu suprotnog spola ili što ja znam, da imaju tamo u vrtiću ili u školi prostoriju za intimno druženje ili slične stvari, onda im se otvore oči i onda kažu to nije vrijedno nikakve zarade da ja izgubim djecu, upropastim djecu i onda se vrate ovdje.
I to je nešto gdje se ozbiljno radi na tome da se roditeljima oduzmu djeca.
U mnogim državama su uvedeni zakoni da roditelji nemaju pravo glasa ako dijete u pubertetu želi promijeniti spol.

Netko koji ima 10-12 godina, koju on zrelost ima da može odlučivati o tome hoće li promijeniti spol ili neće? Ali je evo, kažnjivo djelo ako roditelji uvedu bilo koju zabranu ili bilo kakav pritisak da on to ne učini ili ona. U to Engleskoj i u nekim drugim zemljama.

To je nešto gdje se izravno gaze prava roditelja i djece. Jer ta djeca kad dođe onda do 18, 19, 20 godina i kad dođu pameti ili bi se vratili na svoj pravi spol, ne mogu, jer su osakaćeni, jer su im, dakle, amputirali organe i ugradili one umjetne organe i slično, podvrgli su ih hormonskoj terapiji i slično. To je onda nepopravljivo. I posljedice su i druge po zdravlje. Kažu da im se život skrati po 15-20 godina. A da ne govorimo o drugim posljedicama, psihičkim. Koliko njih nastrada, psihički jednostavno prolupa.

Mi u današnjoj konstelaciji snaga na političkom planu nemamo puno izbora.
Dakle, glasali mi za SDP ili HDZ, oni na kraju sviraju u isti rog.
Po pitanju ovih principa, tu nema bitnih razlika. Oni provode agendu koja im je nametnuta sa Zapada. Nešto žešće i radikalnije to provode ove lijeve stranke nego HDZ, ali u biti, tu nema neke bitne razlike.

I u biti, kad mi gledamo, mi smo kao katolici u politici i nepoželjni, jednostavno netko ne može uspjeti u politici ako nastupa kao katolički, sa katoličkim svjetonazorom. Postoje strukture, takozvane grešne strukture, koje jednostavno čine sve da ga spriječe u tome. Prema tome, nas uvjeravaju da mi odlučujemo našoj sudbini izlazeći na glasovanje.

To izlaženje na glasovanje ništa ne mijenja. To je, dakle, samo nešto preko čega se na nas predbacuje odgovornost za ono što se događa u društvu.
A kreiranje društva se događa mimo naše volje.
Oni sa glasovima mogu mešetarit kako im se sviđa, imaju pola milijuna fantomskih glasova, imaju mogućnost da kroje na razne načine, da kroje ishod glasovanja. Nema tu nikakve ozbiljne kontrole i u konačnici, dakle, mi nemamo tu mogućnost pravog izbora. Svaka takozvana demokršćanska desna stranka ili slično biva automatski unaprijed onemogućena da uspije i da išta napravi na društvenom planu.
Znači, u ovoj situaciji, ljudski gledano, mi na političkom planu možemo znat preko ova tri principa - tko je onaj koji brani katoličke vrijednosti, tko je stvarno katolik ili tko je samo formalno katolik
i tko manipulira katoličkom vjerom.

Imali smo ministra koji se bio poznat po tome da pozdravlja: Hvaljen Isus i Marija - a onda se pokazalo da su ga osudili zbog korupcije, da nam je ukrao dva referenduma, dakle, jasno da takve ljude treba raskrinkati odmah na početku, ne smijemo nasjedati kad kamere snime političara pred izbore u prvom redu u crkvi ili kad se on pojavi u nekom izdanju kao vjernik, dakle, treba gledati sadržajno da li on brani one temeljne katoličke principe o kojih zavisi naše društvo i naš narod, o kojih zavisi opstanak našeg naroda.

1:54 ... Kad gledamo danas kolika se sredstva koriste da se dopreme strani radnici, da se integriraju u društvo, kad bi se ta sredstva koristila u ove mjere pronataliteta, dakle, situacija bi bila drugačija, ali evo, to se ne radi, jer su napuci koji dolaze sa Zapada, iz Bruxellesa i sl. drugačiji, treba se dogoditi zamjena. (...) 

nedostaje jedan dio (?)

sve žrtvovali da, evo, dođe do "Oluje" i Bog je onda dao, dakle, pobjedu kao jedan dar s neba, kao jedno čudo. Znači, mi danas u današnjom situaciji na političkom planu, mi danas izlaz imamo jedino u tome da se OBRATIMO BOGU, ovo naše društvo da bude drugačije.

Na nama je, evo, da to podupremo svojim MOLITVAMA I ŽRTVAMA i da ne očekujemo spasenje od političara niti američkih, niti iz Bruxelles-kih, niti domaćijih, nego da očekujemo spasenje od Boga. Jedini je On, naš Spasitelj, jedino se Njemu klanjamo i pred nikim ne smijemo puzati, nego se, dakle, moramo obraćat jedino Bogu. Amen.