OPROŠTAJNA EMISIJA "SJAJ ISTINE" don Josipa Mužića

 

Hodočašce u Italiju

 

Poratna ukazanja u Kamenoj (I)

 Negdje početkom 1947. počela se širiti vijest o ukazanjima u Kamenoj (župa Blagaj - Buna) Tereziji koja je tada imala 10 godina.

(Terezija je sestra biskupa u miru, Želimira Puljića. Zanimljivo, biskup Želimir je u propovijedi na Bleiburgu govorio o Ivanu koji je također bio u toj davnoj "koloni smrti"... ne navodeći Ivanovo prezime, te da je to zapravo njegov otac (!)  Ivan je imao petoro djece, a među njima je i spomenuta Terezija. 

Evanđelje o jedinstvu

  Uskrsno je vrijeme i evanđelje je o jedinstvu.

Za vrijeme opsade Turaka u Bosni apostolski vizitator je rekao kako je bio zadivljen vjerom ljudi tamo, da nije nigdje vidio tako nešto i da ga to podsjeća na prvu Crkvu. Tu je vladalo jedinstvo  u Kristu.

Znamo za krilatice o "bratstvu i jedinstvu", a to je počelo još sa francuskom revolucijom. Znamo za ono jedinstvo u gradnji kule babilonske i kako je završilo. Mi ne možemo prihvatiti takvo jedinstvo, bez obzira koliko ima pozitivnih elemenata. 

Blagdan sv Filipa Nerija

U propovijedi je don Jozo govorio o svjetskom poimanju jedinstva (globalizacija) kakvo je vladalo i u vrijeme kule babilonske.

Pozvao je vjernike na jedinstvo u Kristu, na koje nas je i Bog pozvao.

Spomenuo je uzrečicu "čovjek je čovjeku vuk" a koja vrijedi danas za  države koje se bore za premoć. 

Nas Bog nije pozvao na uspjeh nego da gradimo odnos s njim, u radosti. On je naš Otkupitelj. 

Današnji svetac je bio prorok radosti, apostol radosti. 

Netko se mora boriti protiv malodušnosti ali kao što se netko bori protiv bludnih misli tako se čovjek mora boriti i protiv malodušnosti. Ako treba neka napravi dobru ispovijed i neka živi u miru s Bogom i u radosti.

Nije naša radost u tomu da dobro pojedemo i popijemo, iako je i to potrebno čovjeku, nego smo prije svega pozvani na duhovnu radost, davati se za duše... kao sv. FILIP NERI.

..,..........

Umjetnik Milivoj Sedmak došao je danas iz Veliku Gorice i poklonio crkvi sv Filipa Nerija 

relikvijar sa relikvijama sv Filipa Nerija, sv. Jure i sv. Barbare)

(foto: V.D.)

Poratna ukazanja u Roškom polju (I)

 

Nova knjiga: Beskompromisna politika katolika

 Izvor: IKA - KNJIGA o djelovanju katolika u politici

„Beskompromisna politika katolika – Principi o kojima se ne pregovara“ nova je knjiga prof. dr. don Josipa Mužića objavljena u izdanju Glasa Koncila. U njoj se prvi put na hrvatskom jeziku donosi sažetak suvremenoga autentičnoga katoličkoga nauka o djelovanju katolika u politici.

Riječ je o teološkom djelu namijenjenom svim članovima društva i Crkve koji žele doznati koji su stvarni uzroci suvremenih društvenih i političkih kriza te koje korake vjernici u politici mogu poduzeti da bi zaživjelo opće dobro. Autor činjenično i znanstveno utemeljeno govori o gorućim problemima hrvatskoga društva.

Kroz devet poglavlja dr. Mužić analizira principe o kojima kršćani ne smiju pregovarati, sažimajući njima društveni nauk Crkve kao smjernice kršćaninova djelovanja u vlastitoj zajednici i društvu.

U prvom poglavlju upoznaje se čitatelja s razlozima i uzrocima koji su doveli do toga da se na svjetskom planu promiče ono što je od početaka zapadne civilizacije smatrano objektivnim moralnim zlom. Drugo i treće poglavlje donose usustavljen govor o principima o kojima se ne pregovara. Četvrto poglavlje donosi pregled vanjskih ugroza neodrecivih principa, dok su teme petoga unutarnje prijetnje. Velik dio kršćanskih načela i principa o kojima se ne pregovara katoličkim je vjernicima prilično poznat, no njihova primjena u redovitom vjerskom životu i obrana u društvenom kontekstu redovito izostaje. Stoga se u knjizi šesto poglavlje posvećuje upravo primjeni u tih principa u praksi. Tako autor komentira kršćansko glasovanje na izborima i propituje njegovu provedbu, donosi osvrt na osobno određenje političara te propituje oblik formacije kršćana i kršćanskoga društva. O izazovima političkog angažmana katolika piše se u sedmom poglavlju, osmo se usredotočuje na hrvatski kontekst prikazujući posljedice nepoštovanja neodrecivih principa u Hrvatskoj, dok u zadnjem poglavlju autor govori o izgradnji alternative. Kao prilog, na kraju se donosi rad o etici kao umijeću življenja, u kojem se osvjetljava potreba etike za osobno ostvarenje čovjeka.

Principi o kojima se ne pregovara (pravo na život, sloboda odgoja i obitelj kao jezgra i prvo prirodno okruženje pojedinca) temelj su kršćanskoga djelovanja koja nije izmislio čovjek nego su mu objavljena, jednako kao što čovjek nije sam kreirao moralni red nego ga je stvorenog zatekao. Na taj je način o principima prvi govorio papa Benedikt XVI. te se često na njih vraćao. No izvan Italije nauk o njima uglavnom je ostao nepoznat. Stoga je autorova želja približiti taj nauk i hrvatskim čitateljima kako bi im poslužio kao nadahnuće i putokaz u današnjim izazovnim okolnostima.

GRIJEH I OBRAĆENJE, don Josip Mužić

Kroz ova tri susreta možemo vidjeti temu obraćenja i kako je to Krist rješavao 2:00 Imali smo čitanje o PRELJUBNICI nedavno. To je prvi ženski lik. To je put STRAHA od kazne, do Isusa. Taj grijeh se kažnjava smrću, kamenovanjem, Znala je da je bila otpisana. Nama je to danas teško razumjet jer živimo u vrijeme kad ne samo da se grijeh kažnjava nego se NAGRAĐUJE. Posebno se NAGRAUJU BLUDNI GRIJESI. Na razne načine se opravdava, promiče i sl. i zato je to nama strano i izgleda prestrogo, neljudski. A ne tako davno postojali su zakoni koji su kažnjavali preljub 3:45 Prije 50 god (čini mi se do '73.-e) se u Italiji GRIJEH PRELJUBA KAŽNJAVAO ZATVOROM (!) nama se čini da je to pradavno vrijeme... Dođe k sebi, otrijezni se. Kad čovjeka ne možeš drugačije uvjerit... ne jede, ne spava, ima puno vremena za razmišljanje, nema mobitel... prilika da se vrati na pravi put. To je bila pedagoška mjera. zadnji slučaj u Italiji biciklistički šampion koji je prevario ženu. .. 5:00 Mi to danas drugačije rješavamo: Nema ljubavi, neka se rastanu, neka imaju "otvorenu vezu", otvoreni brak... 5:24 Preljubnica kao osuđenica na smrt pred Isusom... 9:44 Isus joj daje oprost koji nije tražila: Ni ja te ne osuđujem. Idi i više nemoj griješiti 10:00 Isus sad traži da potpuno promijeni svoj život! Da iziđe iz smrtnog grijeha, da se založi za svoj brak i spasi obitelj. Promjena života je moguća. Nema nerješivih stvari. Netko kaže zaljubio sam se. Možeš se i odljubit: odmakni se od te osobe, čini pokoru... doć ćeš pameti... Nema kompromisa sa grijehom Isus je razotkrio što žele s tom ženom ali traži promjenu, da se živi BEZ TEŠKOG GRIJEHA... Izići iz smrtnog grijeha je svima moguće klonit se grešnih prigoda, Na prvi mah nemoguće - uz dobru volju postaje moguće Preljubnica je došla do Isusa preko svoga grijeha ... "sretnog li grijeha..." ... sretan li grijeh koji nas vrati Bogu, dovede do obraćenja... Bolje nego cijeli život biti mlakonja i nikad da se obrati ... 2) 13:38 Druga osoba, a isti grijeh: Samarijanka Nju ne dovode silom do Isusa - Isus dolazi do nje. Isus se nalazi u pustinji, na zdencu, vidi tu ženu koja dolazi i mogao je otići - jer Židovi ne pričaju sa Samarijancima a posebno ne sa ženama, ... Ona izlazi po vodu u podne - kad nitko ne izlazi - ona ima drugi ritam - produži spavanje ujutro - ne želi se susresti s tim ženama koje joj prigovaraju... Izbjegava normalne tokove života... Isus traži razgovor s njom. (...) 17:00 Ova mijenja muževe, nije u preljubu ko ona prije - ona je u stalnoj vezi, mijenja muževe... To mi imamo danas. Momak i cura žive skupa i to se smatra normalno. I onda promjene jednu, drugu, treću... sa svakom žive... eksperimentiraju... (...) Ako stupe u brak isto e se događaj u braku: Mjenjat će muževe kao i košulje... bez problema. Nekad je to spadalo na Holywood - Elizabet T promjeni pet muževa. nama je izgledalo da je to daleko, preko oceana, a sad se događa nama. To je bio CILJANI PROJEKT DA SE UNIŠTAVA BRAK I OBITELJ - .... Ako nemamo više muža i žene skupa - djeca rastu s jednim roditeljem... u pravilu s majkom... fali očinska figura ... 19:19 čudimo se što se feminiziraju, što muškarci ne znaju bit muškarci To je samo jedan od učinaka rastave braka - a da ne govorimo kad supruga nađe drugoga pa živi s njom u vezi i muž drugu ženu djeca vide te partnere i s njima moraju živjeti i onda se događa da to bude NAJČEŠĆA PRILIKA ZA ZLOSTAVLJANJE MALOLJETNIKA - to se događa od ovih partnera s kojima se skupa u kući živi... problemi se samo gomilaju... To je puno gore od preljuba. U preljubu se čovjek može opametit, ali kad on legalizira svoju vezu, i kad je to prihvaćeno od okoline... GRIJEH DOBIVA PRAVO GRAĐANSTVA - vrednuje se kao nešto dobro... U takvom grijehu ne smijemo sudjelovat. ako smo vjernici ne možemo sudjelovati u takvim GRAĐANSKIM CEREMENOIJAMA KOJE SU PARODIJE BRAKA - To se kosi s našom vjerom, ne možemo sudjelovat na takvom piru... očekuje se da roditelji dođu na takvo vjenčanje - ...To treba zaobiči... može se dogoditi da ne pričaju više s roditeljima, ali mi MORAMO BRANITI SVOJE SVETINJE inače smo sudionici tih grijeha... 22:50 - Samrijanka zaboravila na obzire ... navijestila drugima Mesiju... To je prisnažila svojim svjedočanstvom... da je živjela grešnim životom. Ljudi su vidjeli tu promjenu - da to nije objašnjivo osim da je Isus izvanredan lik koji zavrijeđuje pažnju pa su se i oni zaintresirali... Koliko je nju taj susret promijenio u kratko vrijeme Ona se štuje u istočnoj, grčkoj crkvi... postala apostol u svom vremenu Za nju se zainteresirao i car Neron i njemu je navijestila evanđelje... 27:00 3) Susret s Marijom Magdalenom...

Korizmeno zavjetno hodočašće - 7 crkava na Marjanu

 I ove godine, (od vremena korone), iz crkve sv. Filipa Nerija kroz subote u korizmi hodalo se u molitvi do 7 crkava na Marjanu. 

LJUBAV MUŽA, Svjetlo riječi, ožujak 2025

Da bi muž ispunio svoje poslanje prema ženi potrebno mu je vrijeme, zauzetost, razmišljanje te poznavanje nauka i zapovjedi Božjih. Kako se neprestano mijenjamo, to je zadaća cijeloga života u kojem treba biti angažirano srce

***

Muževi, ljubite svoje žene (Ef 5,25). Lijepo je čuti ove Pavlove riječi, ali se preko njih lako prelazi kao preko nečega što se podrazumijeva jer uostalom zašto bi se netko ženio ako ne iz ljubavi? No shvaćanje ljubavi danas je puno zabluda koji je svode na osjećaj, romantiku, strast ili nešto slično. Zaboravlja se da ljubav treba biti ljudska što znači da treba uključivati prvenstveno sposobnosti vlastite čovjeku, a to razum i volja.

Naravna ljubav

U naravi žene je da se ona spontano dariva svojoj obitelji do kraja dolazeći tako preko ispravnoga življenja do ispravnoga shvaćanja ljubavi. Kod muškarca je redoslijed drukčiji jer je težište na ispravnoj spoznaji ljubavi iz koje onda proizlazi ispravno djelovanje. Zato je zadaća muža da prednjači u razumijevanju istinske ljubavi, dovodi osjećaje u red i s uvjerenjem se velikodušno dariva svojoj ženi nadilazeći sebeljublje.

Muževi služe ženi i djeci uglavnom radeći izvan kuće te djelima pokazuju i potvrđuju ljubav. Što im onda nedostaje? Manjka im pokazivanje osjećaja i pažnje koje ženama tako puno znače. To je dobrodošlo i potrebno, ali ipak je samo dio veće zbilje. Muževima je potrebno aktivno čuvati i aktualizirati ljubav prema svojoj ženi jer je on više izložen utjecaju svijeta pa se zbog ljudske slabosti to lako može zaboraviti. Kad nema budnosti polagano i neprimjetno se preokrenu prioriteti pa ispred žene dođe posao, uspjeh, bogaćenje, slava, društvo pa čak i sport. Kako je u naše vrijeme i žena prisiljena raditi izvan kuće te kako je svijet preko ekrana ušao u obitelj i nju snalazi ista muka da se treba boriti za nepodijeljeno srce.

Za muškarce je važan i ispravan način u postupanju sa svojom suprugom. Ljubav je nešto uzvišeno što traži obazrivost i finoća u ophođenju. Zato Pavao, drugom zgodom, veli: Muževi, ljubite svoje žene i ne budite osorni prema njima?" (Kol 3,19), U teškim trenucima muž je u napasti da bude pasivan ili grub. Žena treba od njega jakost koja se hrabro suočava s poteškoćama i ujedno je blaga. Apostol Petar dodaje: Tako i vi, muževi, obazrivo živite sa svojim ženama, kao sa slabijim spolom, te im iskazujte čast kao subaštinicima milosti Života da ne spriječite svojih molitava." (1 Pt 3,7). Obazrivost je drugo ime za nježnost, a iskazivanje časti svojoj ženi je oblikovanje i razvijanje viteškoga duha muškarca. Žena se tada osjeća kao princeza koja je pažena, cijenjena, vrednovana.

KAJANJE - Sjaj istine, don Josip Mužić, 22.3.2025.

ema je iz korizmena. Čini nam se poznata tema, a to je ključno za nas duhovni život, valjanost ispovijedi, o tome ovisi OPROŠTENJE GRIJEHA. Ispit savjesti; spoznati što smo sagriješili... Ne možemo voljeti što ne poznajemo, a tako ni mrziti što ne poznajemo: konkretno - grijeh Tek kad smo svjesni težine grijeha - možemo ga odbaciti. Nužan korak prije nego dođemo pred svećenika. Ispit savjest je jedna POKORA RAZUMA, jer nam to zbog našeg sebeljublja, oholosti ne pada lako Razum je potreban da bi netko sagriješio, moramo znati da je nešto zlo Brižno ispitati savjest... potrebno je uložiti neki trud da se prisjetim Ne možemo sve ispitat; ispovjediti ono čega se možemo sjetit Nakon što smo posvijestili grijehe sad dolazi - kajanje Kajanje, ispovijed i zadovoljština - najzahtjevnije je ono prvo. Ispovjediti se donekle i lakše Učiniti zadovoljštinu isto je manji problem, ali - KAJANJE - onaj najvažniji i najnužniji čin pokore, a) BOL DUŠE zbog počinjenog zla i b) ODLUKA više ne griješiti Dva lica jednog iskustva 6:04 Dobar primjer: Marija Magdalena se odlučila, ona se pokajala, ali i cijeli njen kasniji život je bio u znaku pokore Tako je pokazala da je sastavni dio kajanja i ODLUKA da se potpuno promijeni život i da se dade zadovoljština za grijehe koje je učinila Čovjek se može ispovjediti i bez kajanja 6:41 NEVALJALA ISPOVIJED - BEZ KAJANJA Ako se ispovjedimo, ali se ne kajemo za te grijehe i dobijemo odrješenje od svećenika - stvarno ne kajemo: ne dobivamo odrješenje od grijeha Svećenika možemo prevariti ali Boga ne možemo U tom slučaju nismo dobili oproštenje - ispovijed nije valjana I možemo onda poslije te ispovijedi ići na pričest pa počiniti još jedan grijeh - svetogrđe 7:33 KAJANJE DA BI BILO ISTINSKO - IMA 4 ODLIKE 1 - NAJVEĆE: Svijest da smo uvrijedili BOGA koji je najveće Dobro Mi ne možemo doći do takvog kajanja - najvećeg... ali možemo ... posvijestiti sebi ono što je bilo loše ... Vidjeti grijeh kao najveće zlo... Tko misli da nema takvo kajanje: neka uzme potrebno vrijeme za razmišljanje... (i malu djecu se stavi u kut da razmisle, da sebi posvijeste pa da se poprave) jedna mjera disciplinska da se djete izolira i razmišlja - to im pomaže da posvijeste i promijene ponašanje... To se koristi i u vrtićima... ) 2 - Kajanje mora biti i NUTARNJE - Nije dovoljno samo izreći molitvu kajanja; To mora biti izražaj našeg stava nutarnji stav... 10:00 Treba li osjećati bol? 11:20 Ne traži se da osjećamo bol - ali je dobro, ako jesmo. Razlozi pokajanja: grdoba grijeha to je nadosjetne naravi, duhovno, nedostupno našim osjetilima... Ono što se traži i što je u našoj moći je - PROMJENA MIŠLJENJA; to zahtjeva napor - raskidanje sa grijehom - ... grijeh nam donosi određeni užitak... Svjestan je da to nije lako Npr kad netko gleda pornografiju ona steče neku naviku ... Poduzet će nešto, ostaviti mobitel... Za koji sam grijeh još emotivno vezan? Mogao sam doći do velike zarade? ili sl... Čovjek može biti i emotivno vezan za neki grijeh (da mu je u srcu žao što to nije nešto učinio... ) Mora žalit što se to dogodilo.. U svijetu vlada kultura smrti/ grijeha... grijeh se vrednuje kao nešto dobro, a krepost se prezire... i tada nas grijeh ne boli, ne žalimo zbog grijeha, što možemo poduzet da nas grijeh boli... Posvetiti vrijeme razmatranju MUKE KRISTOVE... POST... Neko drugo ODRICANJE... Da dođemo do toga da bi radije pretrpjeli bilo koje zlo nego počinili grijeh Dobri razbojnik je imao neku krivnju; i on se rugao Isusu, no kad je vidio kao Isus umire - to je nešto što može ganuti i najtvrđe srce... uronit u Isusovu muku... post.. Kad izgubim dragu osobu žalim... a kad izgubim Boga...? Kao da je svejedno što ću izgubiti Boga za cijelu vječnost... 3. KAJANJE mora biti OPĆENITO - tj. obuhvaća sve grijehe ili makar sve smrtne grijehe... pokriva sve smrtne grijehe... pokriva sve lake i smrtne... Dovoljno je da se čovjek ne kaje za jedan smrtni grijeh i nije dobio oproštenje Kad je izvršen atentat na Ivana Pavla II on je oprostio svom atentatoru - nije izišla vijest da se atentator pokajao - Dok se on ne okaje Bog mu neće oprostit... A i papa nije tražio da ga se pusti iz zatvora - jer tamo čini zadovoljštinu za svoje grijeh... On mora odradit kaznu. Čovjek može prevariti svećenika i naizgled dobiti oproštenje, ali nema učinka ako se ne kaje (!).. Nije dobio oproštenje od Boga Komunistički zločinci ili bilo koji drugi, koji su mučili ljude... Mi smo kao kršćani pozvani dati oprost da Bog nama oprosti, ali Bog im neće oprostit ako se ne kaju Reći Žao mi je... činiti javnu pokoru ako su javno griješili... Mi se moramo truditi oko spasenja te duše da ne završi u pakao, da se spasi Ako netko ispovijeda lake grijehe, ali mu nije žao ni za jedan - onda isto ne dobiva oproštenje... potrebno je tada da se sjeti barem jednog iz prošlosti zbog kojeg mu je žao 4-kajanje mora biti NADNARAVNO - Što vrijeđam BOGA... savršeno, i nesavršeno kajanje Moliti se za milost pravog pokajanja

Bolesničko korizmeno hodočašće u Sinj, propovijed don Josip Mužić

16.3.

U TEŠKOĆAMA I RADOSTIMA - ZAHVALIMO BOGU

Druga korizmena nedjelja, evanđelje o Isusovu preobraženju na gori - Na vrhu brda Isus se preobrazio; Što su tu učenici vidjeli? Djelić slave koju ima kao Bog - vide da nije samo učitelj, prorok nego sam BOG - To dolazi dok Isus MOLI - Isus to ne čini pred mnoštvom (kod umnažanja kruha 5000 ... 10 000 ljudi to bi izazvao oduševljenje... ali on to nije prihvatio... kao što nije prihvatio ni onu kušnju Zloga, (da se baci pa da ga anđeli uhvate) - da svi vide... Nije htio da ljudi budu sigurni da je Bog nego ostavlja prostor za VJERU Zli dusi znaju tko je - ali su se okrenuli protiv Njega Zašto izabire tu trojicu; oni su i u Maslinskom vrtu - i tamo moli - tamo se ne vidi slava već sva slabost... u jadnom izdanju... na križu nije bila vidljiva duševna patnja, to je bilo već u Maslinskom vrtu I u našem životu imamo trenutke kad nam se sve čini lijepo i lako a imamo trenutaka kad padnemo, kad nam se čini da je Bog daleko a u vjeri znamo da nas On ne napušta, no osjećamo se suhi i jadni Kako dalje? I jedno i drugo stanje je za naše dobro - i stanje milosti - i to je potrebno, pohraniti i prebirati to nas osvjedočuje da smo nezasluženo primili Božje darove, da nas Bog voli kad dođu teški trenuci to nam da snage.... - S druge strane moramo računati i na križ Duhovni život nije samo traženje vlastitog zadovoljstva, osjećaja... kad Bog da zahvalimo, primimo i idemo dalje - da je Bog to pripustio za naše dobro ... koje dobro? Bog nas uči da se ne vežemo na darove nego da tražimo Darovatelja da se naučimo nesebičnoj ljubavi, nešto podnosit za Gospodina pokazat mu da Ga doista ljubimo da je naša ljubav spremna da se da razapet sv Ivan uspoređuje sliku majke i dojenčeta kojeg majka privikava na tvrdu hranu To je za dijete bolno ali je to za njegovo dobro Bog kao dobar roditelj - stalo mu je do nas više nego nama do sebe Ona molitva koju izričemo u suhoći ima veću vrijednost nego kad nam je dana utjeha i imamo zadovoljstvo u tome Tko voli Boga Bog mu sve okreće na dobro Tražimo Božju brižnu ljubav i gore srca Patnje naših bolesnika služe za neko veće dobro Bog izrađuje svoju Crkvi i danas Patnici čine da Bog drži na životu ovaj svijet odvraća Božju srdžbu i kaznu Budimo zahvalnu onima koji za nas prikazuju svoje patnje jer to je blago neprocjenjive vrijednosti... Neka nas zagovor Majke Božje prati ...i da ono što nam je dano bude blagoslov za nas i naše bližnje. Amen

Izvor videa: facebook Čudotvorna Gospa Sinjska -

O IVANU MUŽIĆU & knjiga SVJETLO U BEZAKONJU

Knjiga „Svjetlo u bezakonju“ autora Ivana Mužića (1934.-2021.) predstavljena je u četvrtak, 20. veljače, u Domu kulture Zvonimir u Solinu.

Na predstavljanju su sudjelovali urednik i priređivač knjige prof. dr. sc. Josip Mužić, filozof izv. prof. dr. sc. Borislav Dadić, Branimir Stanić, glavni urednik Glasa Koncila u čijoj je nakladi knjiga objavljena, te povjesničar i publicist Marino Erceg. Promociju knjige moderirala je voditeljica Tiskovnog ureda Splitsko-makarske nadbiskupije doc. dr. sc. Silvana Burilović-Crnov. (ika.hm)

Ovdje je tekst don Josipova govora:

Ovo je neobična knjiga jer nije klasična autobiografija, a nije ni životopis napisan od nekog drugog, nego predstavljanje jedne osobe preko njegovih napisanih knjiga koje obrađuju teme koje su bile dominantne, kojima se on bavio kao povjesničar, protkan osobnim uspomenama koje omogućuju da se dobije slika o samom autoru.

Te su knjige izišle, kako je već rečeno, kao bibliofilska izdanja,  u malom broju primjeraka, 50 primjeraka, koje je on davao knjižnicama da ostanu za one koji se bave proučavanjem povijesti, i dijelio prijateljima i poznanicima.

To je bio dodatni razlog da se te knjige učine dostupnima javnosti,  ne bi li tako trud uložen u njihovo stvaranje donio pravi plod, a to je da budu poticaj i nadahnuće drugima.

Moj doprinos se sastojao u priređivanju ovog djela, pisanju predgovora i kratkih uvoda na početku svakog poglavlja, u cilju njihova povezivanja i dodatnog osvjetljavanja autora.

Neposredni poticaj za pisanje mi je došao od jedne karmelićanke iz zatvorenog samostana koja je s njim bila bliska zadnjih godina njegova života i izvrsno su se razumjeli, iako je od nje bio stariji nekih 50 godina bili su u bliskom kontaktu i ona ga je onda potaknula da bi trebalo nešto napraviti.

I onda su mi se stvari posložile pa sam došao na ideju da knjiga iziđe u ovakvom obliku na ovakav način. Neobičnost ove knjige odgovara i osobi autora komu je povijest bila ljubav, i radi koje je napustio odvjetništvo zarana. U prijevremenu mirovinu je išao sa malo više od 40 godina, sa nakanom da se posve posveti pisanju. Pisao je strastveno i predano, a ne po dužnosti kako se često događa po našim sveučilištima i takvo pisanje onda dovodi do inflacije riječi jalovih uradaka, koji donose profesorima potrebne bodove za napredovanje ali koje, praktički, nitko ne čita, skupljaju prašinu i ne otvaraju se. 2:38

On je tražio istinu i odgovore u prvom redu za sebe njega je to osobno zanimalo i tražio je da to raščisti, da njemu to bude jasno, i zato se upuštao u istraživanje, kupovao literaturu i slično. Dakle, nije ga motivirala zarada, pa je nabavljao literaturu o svom trošku ulagao potrebno vrijeme u pisanje, a da zato nije od nikoga primao plaću, sam je plaćao lektore, tražio izdavače, tiskare, i kad je mogao prikupljao donacije kako bi napisano moglo biti i objavljeno i cijelo to vrijeme – u medijskom bojkotu ili progonu okružen zavišću i ljubomorom režimskih intelektualnih najamnika pod nadzorom sigurnosnih službi, kako u komunizmu, tako i u demokraciji, kažnjavan zbog pisanja – suđenjem, zabranom rada, i zatvorom. Upravo zato mislim da zavrjeđuje da ga upoznaju mlađi naraštaji kako bi nastavili tamo gdje je on stao, ljubeći i boreći se za Istinu

Zahvaljujem Glasu Koncila i njihovu uredniku što su to prepoznali i podržali. Dvije su glavne odrednice njegova djelovanja.

 U prvom redu to je DOMOLJUBLJE, koje nalaže da izađemo iz mentalne uškopljenosti i sluganstva što prvotno zahtjeva zbacivanje okova laži koji nas čine i dalje robovima, osuđenicima i krivcima za sva zla na ovim prostorima. Mi smo kao narod stalno na optuženičkoj klupi. Ustaše, Jasenovac,… Katolička Crkva – Stepinac, sve je razlog da nas se sudi, da nas se proziva i etiketira, i to se nastavlja i dan danas

S BOLESNIČKOG HODOČAŠĆA U VEPRIC

 I ove godine organizirano je bolesničko hodočašće u Vepric, za osobe sa invaliditetom,

 a već 20ak godina ide se i u LURD. 

Ovdje je kratka snimka od prošle godine, hodočašće u Vepric, kod Makarske. 

Ove godine hodočašće u Vepric bilo je danas, 16.2.2025. 

(snimka: Darko, 2024)

HODOČAŠĆE - IZLET 8. i 9.2. u LIKU

PLITVIČKA JEZERA

KORENICA - Crkva sv. Jure

..

LIČKI OSIK, 

Nedjeljna sv. misa u crkvi sv. Josipa

KARMEL Presvetog Srca Isusova

UDBINA - Crkva hrvatskih mučenika

SVIJEĆNICA

 Pozvani smo nositi svjetlo vjere u srcu 

i prenositi to svijetlo drugima

- rekao je u zaključku propovijedi don Josip Mužić.

O KRŠTENJU DJECE - propovijed

 

Druga je nedjelja kroz godinu i slavimo spomen na čudo koje je Isus učinio u Kani Galilejskoj. To je bilo Isusovo prvo javno čudo. Ne znamo je li činio čuda prije, ali na početku njegova javnog djelovanja ovo je prvo čudo. Ono što je znakovito jest to da se to događa, mogli bi reći protiv njegove volje, jer On nije imao namjeru činiti čudo. Išao je na svadbu s Marijom, sa učenicima, za njega se već čulo, ljudi znaju da ima moćnu riječ i da propovijeda na poseban način, ali nije želio čudo. To se se događa posredstvom njegove majke. Ona jednostavno konstatira: "Vina nemaju!“ Tu je sadržana cijela jedna poruka. Tom konstatacijom ga poziva da učini čudo. Ona zna da on to može riješit, zna da je on Bog, ima vjeru u njega, i traži da počne javno djelovat i to zato jer treba pomoći tim dvoje slavljenika. Isus to čini na jedan prirodan način. Kad kaže: "Nije još došao moj čas!", ona se na to ne obazire, nego kaže: "Sve što vam rekne - učinite! Što god vam rekne. Može izgledati čudan, nepriličan, ali – evo traži se povjerenje u Njega, iako ga ne poznate, iako držite da je običan uzvanik, traži se od vas da tu date više od sebe. Isus traži jednu stvar koju su navikli činit, da napune posude vodom, kao sluge, bili su zaduženi za takve poslove, ne traži se ništa novo od njih. No nakon toga, kad vidi da su to učinili, traži da to zagrabe i odnesu ravnatelju stola. Onome koji je zadužen da se sve odvija dobro i sve bude u redu. I to je nešto što od njih traži vjeru. Znaju da njemu voda ne treba pa mi mogao pomisliti da ga ne poštuju ili čak i vrijeđaju. No kako vidimo oni to čine, a kad se točno dogodilo čudo mi ne znamo. Možda tek kad su vodu stavili na stol. Oni idu s vjerom i ispunjaju što se od njih traži. Događa se da se voda jednostavno pretvara u vino ne samo prividno nego i u materiji i formi. 

Kako vidimo, drugo čitanje govori o tome da svi u Crkvi imamo različite funkcije. Bog nije učinio da svi budemo jednaki, da da imamo jednake darove, učinio nas je različitima prirodno ali isto tako, milosno – da svatko dobije darove odozgo i na taj način smo upućeni prirodno, društveno i milosno jedni na druge, da slupa činimo jednu cjelinu, jedno Mistično tijelo.

Zato se kaže da je Crkva mistično tijelo kojoj je Glava Krist. Na temelju te vjere događa se i krštenje

Prva Crkva nije običavala krstiti mali djecu već se tražilo se da osobe budu kadre prihvatit Krista. No, kako se događalo da je dosta djece umiralo nakon rođenja radi nedostatne zdravstvene skrbi onda se postavlja pitanje što se događa s njima, jer bez krštenja se ne možemo spasiti. Crkva se nije izjasnila po tom pitanju već je rekla da ta djeca ne idu u pakao ali kako će ući u raj to ne znamo. Bilo je jedno rješenje da djeca idu u limb, kao jedno među-stanje prije raja, i nije čistilište nego posebno stanje za njih, i tu čekaju da Bog nađe načina da ih Bog izbavi iz tog stanja.

Crkva je radi toga spustila dobnu granicu i rekla da se krštenje daje maloj djeci, nakon rođenja baš sa sviješću da treba imat na umu da treba olakšat odlazak u raj, i život s Bogom, no ostaje pitanje kako riješiti to što mala djeca ne mogu ispovjediti vjeru. To je onda ono što se traži da roditelji kum i kuma koji donose na krštenje da oni ispovijedaju vjeru. To znači da oni preuzmu odgovornost da će oni tu djecu odgajat i podizat u vjeri. Ako toga nema ako ne daju garanciju onda se jednostavno krštenje ne može dati. Oni daju garanciju da će podizati dijete da postane pravi kršćanin, pravi vjernik, Kako vidimo roditelji se trude da osiguraju ono materijalno, da mu daju odgoj, da mu ostave nasljedstvo, da mu riješe stambeni problem, ali ako se oni ne potrude da prenesu vjeru na svoje dijete, postoji mogućnost da postane potpuni bezvjerac, bez obzira što je primilo krštenje.

Da, događa se čudo da se briše Istočni grijeh, posljedice istočnoga grijeha, da dijete postaje dijete Božje, ali Bog traži da surađujemo s njegovom milošću, da roditelji obave svoj dio, da kum/a obavi svoj dio, da cijela Crkva bude mjesto gdje se to dijete podiže u vjeri. U životu na selu nekad su svi vodili računa o djeci. Iako to nisu bila njihova djeca. Vodili su računa da se djeca opomenu, da se ukaže roditeljima ako djeca čine nešto neprimjereno, tako je cijela mala zajednica sudjelovala svatko na svoj način, u odgoju djece. Djeca nisu rasla na ulici nego u zajednici. 

Na dan krštenja male djevojčice (Melani) sjetimo se onih koji su se potrudili nama prenijeti vjeru… i odgovornosti za one koji su nama povjereni.

Uzajamna podložnost u braku - Svjetlo riječi

Najopsežniji odlomak o braku u cijeloj Bibliji nalazimo kod Pavla kada piše Efežanima (Ef 5,21-33). Ovdje se objavljuje Božji naum za supružnike i zato ga treba pravo razumjeti kako bi ga se moglo dobro živjeti. Zaustavit ćemo se samo na prvom retku: Podložni budite jedni drugima u strahu Kristovu! (Ef 5,21). Ovo je opće načelo koje bi trebalo rukovoditi svim odnosima među kršćanima, a posebno vrijedi za obiteljski život. Obično se preskače i previđa jer kao da ne odgovara nikome budući da je toliko drukčije od logike kojom se svijet rukovodi. Podložnost se doživljava kao nužno zlo koje ako se već ne može izbjeći u društvenom životu i poslu, svakako treba izbjeći u privatnom životu.

Božji poziv

Obitelj je najprirodnije i najbolje mjesto za volju Božju koja traži i podložnost kao sastavni dio puta svetosti. Zato je obitelj temeljni i najrašireniji Božji poziv za ogromnu većinu vjernika u kojem trebaju pronaći svoje ostvarenje i postići vječno spasenje. To mora biti prioritet čemu je sve drugo podređeno: i posao i studij i karijera i mjesto stanovanja... Danas su pak stvari izokrenute pa se nametnulo uvjerenje da je život u svijetu izvan obitelji jedino ostvarenje te da svatko treba misliti samo na sebe. U takvom naopakom shvaćanju obitelj je tek privremeni dodatak, ostatak prošlosti i nepotreban teret koji treba zaobilaziti. U konačnici, posao je najvažniji i sebi podređuje sve ostalo.

Za privatni život potrošačko društvo umjesto obitelji nudi nadomjestak u takozvanoj zabavi čiji je sastavni dio i brzo mijenjanje veza. U skladu s time odgaja se ljude da budu podijeljene osobe. S jedne strane savjesni radnici koji se na poslu rukovode razumom i voljom, a u privatnom životu da budu nezrele pubertetlije koje se povode samo za osjećajima. Takve osobe, kojih je nažalost sve više, ako se uopće odluče na brak, ne shvaćaju i ne prihvaćaju svoju ulogu u obitelji, ne preuzimaju odgovornost, ne uspijevaju nadići svoju sebičnost i darivati se drugima.

Služenje

Podložnost je stanje onoga koji se nalazi pod nečijom vlasti, podčinjava mu se. Priznaje mu vlast i dragovoljno se njoj podvrgava iz uvjerenja bez ikakve prisile. Kao svjesni i slobodni izbor u skladu je s dostojanstvom čovjeka i bitno je različita od pokornosti roba kojemu je njegovo stanje silom nametnuto. Svi smo nekom podređeni bilo da se radi o vlastima, nadređenima ili starijima u obitelji. No podložnost je više od toga jer prihvaća podređenost i pretvara je u krepost poslušnosti Bogu čija se volja očituje u legitimnim traženjima ljudskih autoriteta. Podložnost ne znači slagati se u svemu s drugim niti odreći se korištenja svoga razuma. Ne znači ne pokušati savjetovati ili utjecati na drugoga ili živjeti i djelovati u strahu. Podložnost nije ni stavljanje volje drugoga ispred volje Božje.

Pravu podložnost Isus pokazuje svojim primjerom i naukom. Apostolima koji i pred navještajima muke ostaju usredotočeni na to tko će među njima biti prvi Isus kaže: „Ako tko želi biti prvi neka bude od svih posljednji, i svima poslužitelj!" (Mk 9,30). Daje im praktičnu pouku za nasljedovanje kada im pere noge na posljednjoj večeri što je bio jedan od najnižih poslova koji su činili sluge i robovi (Iv 13,12-17). A uz to im ostavlja uzor trideset godina svoga skrovita života u kojima je bio podložan Josipu i Mariji (Lk 2,51).

Sukladno Kristovu nauku vjernici se ne trebaju natjecati tko će imati bolji položaj, nego tko će bolje služiti iz ljuba vi prema Bogu i bližnjemu. Kad bismo tako činili, većina naših problema u međuljudskim odnosima bi nestala. Doista, glavni čimbenik remećenja odnosa je povrijeđena taština jer osoba doživljava da je bila umanjena u važnosti i tako ponižena. Varijanta na istu temu je zavist, ako je drugi u nečemu bolji, i ljubomora na tuđe dobro. Velika moć kreposne podložnosti ogleda se u činjenici da je ona bila jedan od čimbenika kojim je kršćanstvo uspjelo ukinuti robovlasništvo.

Uzajamnost

Uzajamna podložnost izgleda proturječno i neostvarivo jer je obično jedan u većoj poziciji od drugoga sukladno naravnom hijerarhijskom poretku. Ovakva podložnost ukazuje na jednako dostojanstvo muža i žene u braku koje se nadovezuje na ono Pavlovo: „Nema više: Židov - Grk! Nema više: rob - slobodnjak! Nema više: muško - žensko! Svi ste vi Jedan u Kristu Isusu!" (Gal 3,28). U Kristu se ukida bilo kakva nejednakost i diskriminacija: nacionalna, klásna i spolna. Vjera ne smije biti izli- ka za omalovažavanje žena a uzvisivanje muškaraca ili obrnuto.

Jednako tako uzajamna podložnost ukazuje na potrebu uvažavanja komplementarnosti muža i žene koji u braku imaju različite uloge, sposobnosti i područja djelovanja. Bit odnosno glavna poruka je ista za oboje da se podlože jedno drugome, odnosno da umru sebi što se posebno primjenjuje u odupiranju želji da sve kontroliramo i budemo glavni. Najbolje ostvarenje toga imamo u Svetoj obitelji u kojoj se isprepliće skladno međusobna podložnost Isusa, i Josipa.

Podložiti se znači biti svjestan svojih sposobnosti, darova i s njima povezanom moći te izabrati ne zloupotrebljavati ih i koristiti ih dobro. Veću tjelesnu snagu muškarac neće koristiti da nadjača svoju ženu, nego da je štiti i pomaže joj. Bolje razumijevanje međuljudskih odnosa žena neće koristiti za manipulaciju mužem, već da ga osnaži i pomogne mu da bude što bolji u vođenju obitelji, služenju u svijetu i Crkvi. Međusobno služenje ispunjava radošću jer proizlazi i izgrađuje ljubav.

Uspjeh

Svijet umjesto podložnosti nudi uspjeh koji se predstavlja kao potvrđivanje sebe, a u stvari se svodi na uzdizanje iznad drugih. U tome je uključeno podređivanje drugih sebi jer što mi više ljudi služi to bolje. Tako se završava opet u neizravnom opetovanju pobunjeničkoga usklika palog anđela: neću služiti!

Prava istina je da se tada više ne služi Bogu, ali se služi svijetu koji je daleko zahtjevniji i nudi samo kratkotrajna i prividna zadovoljstva. Svjetovni se uspjeh svodi na izrabljujući i iscrpljujući rad motiviran strahom za egzistenciju i egoizmom koji se hrani častima, slavom, novcem i užitkom. Kršćanski uspjeh se pak sastoji u požrtvovnom i spokojnom služenju bližnjemu, prvenstveno u obitelji, motiviranom ljubavlju i altruizmom koji se očituje u nesebičnosti i traženju tuđe sreće.

Duhovni napredak na koji nas Bog zove je neusporedivo važniji od materijalnoga u kojem se zgrće „blago na zemlji" jer donosi „život u izobilju" (Iv 10,10) i nadasve njime se zgrće „sebi blago na nebu" (Mt 6,19-20). Preko življenja kreposti, među kojima je podložnost jedna od najkorisnijih, čovjek surađuje s milošću u svom duhovnom rastu. Tako je upravo Isusova podložnost Josipu i Mariju bila jedan od važnih čimbenika koji je pogodovao njegovu ljudskom napredovanju „u mudrosti, dobi i milosti kod Boga i ljudi" (Lk 51-52).

U strahu Kristovu

Na koncu od kršćana se traži da njihova uzajamna podložnost ne bude bilo kakva, nego da se vrši u strahu Kristovu. Kako je uopće spojiv strah s Kristom koji je ljubav? Sjetimo se da je on Bog kojemu pripada najveće poštovanje moguće i zato je strah Božji dobar jer nas čuva, ako zakaže ljubav, da vrijeđamo Boga grijehom. Kristu je uz to pri- držan i sud nad svakim čovjekom nakon smrti i nad cijelim čovječanstvom na kraju svijeta.

Ne može se živjeti kršćanski brak bilo kako, nego kao otajstvo prema kojemu se ophodimo kao sa svetim što on i jest jer je sakrament. Zato tu dolazi do izražaja i strahopoštovanje koje čuva od banaliziranja i grijeha te štiti i promiče ljubav.

Bogobojaznost osim na sveti način življenja međusobnih odnosa ukazuje i na važnost motiva da se ne svede samo na supružničku ljubav, nego da bude radi Krista kako bi se nadnaravna ljubav nadograđivala na naravnu. Bitno je također da podložnost u strahu Kristovu upućuje na potrebu da se, preko duhovnoga života, uzajamni odnosi razvijaju po Kristu, odnosno da se aktivno računa na njegovu pomoć koja osposobljava za međusobnu savršenu ljubav. |