subota, 12. srpnja 2025.

Poratna ukazanja u Kamenoj (II.)

SVJETLO RIJEČI - Piše: don Josip Mužić

U svojstvu župnika, fra Honorije je u Kamenoj ispovjedio umiruću bolesnicu Tereziju Puljić Vlahić, koja je pričala da joj se negdje u ogradama u Dubravi ukazala Gospa

*********

Vijest o ukazanjima se brzo proširila usmenom predajom i okupljali su se ljudi iz okolnih mjesta u sve većem broju. Nakon kratkoga vremena vlast zabrinuta razvojem dogadaja odlučuje se na represiju pa odvode Tereziju, oca joj i strica u Mostar na saslušanje. Dok su ih odvodili, milicioneri su vidjeli svjetlo na kući i prepali se.


Sudenje


Jedini slučaj za koji su se komunisti mogli uhvatiti bila je posjeta župnika umirućoj Tereziji koji ju je tada „opremio" odnosno ispovjedio, pričestio i dao joj bolesničko pomazanje. Ispovijed uključuje iznošenje grijeha pokornice te utješno obraćanje svećenika što su istražitelji iskoristili da odgovornost svale na župnika koji je jedini tada izravno čao s vidjelicom. Na temelju činjenice da je Terezija zbog bolesti vrlo malo jela te da se više molila Bogu iskonstruirali su optužbu da ju je fra Honorije nagovarao da posti i moli kako bi joj se ukazala Gospa. Ništa drugo nisu imali, ali to im je bilo dovoljno.

Na suđenju u Mostaru zbog Terezijine šutnje partizanka je poletjela s nožem na nju i ona je tada, iz straha za svoj život, prvi put progovorila uzviknuvši:

 „Ajme meni!"

 Nakon povratka kući u Kamenu, Gospa joj se ukazala još samo jednom i rekla da neće više imati videnja jer je progovorila. Ukazanja su sveukupno trajala nekih mjesec dana.


Župnik mučenik


Fra Honorije Čilić pok. Nikole rođen je 24. siječnja 1910. u Medugorju i bio je župnik u Blagaju od listopada 1945 do ožujka 1947.5 Tadašnje vlasti prije čile su svećenicima redovito pastoralno djelovanje. 

Fra Kamilo Milas koji je bio župnik od 1965. do 1978. piše:

srijeda, 4. lipnja 2025.

Poratna ukazanja u Kamenoj (I)

 Negdje početkom 1947. počela se širiti vijest o ukazanjima u Kamenoj (župa Blagaj - Buna) Tereziji koja je tada imala 10 godina.

(Terezija je sestra biskupa u miru, Želimira Puljića. Zanimljivo, biskup Želimir je u propovijedi na Bleiburgu govorio o Ivanu koji je također bio u toj davnoj "koloni smrti"... ne navodeći Ivanovo prezime, te da je to zapravo njegov otac (!)  Ivan je imao petoro djece, a među njima je i spomenuta Terezija. 


******************



Negdje početkom 1947. počela se širiti vijest o ukazanjima u Kamenoj (župa Blagaj – Buna) Tereziji koja je tada imala deset godina

Unastavku slijedi tekst o poratnim ukazanjima u Kamenoj. Kompletan tekst će biti objavljen u reviji Svjetlo riječi u tri dijela

Obitelj Puljić Vlahić

Prezime je Puljić a Vlahić je obiteljski nadimak koji potječe od pretka Vlahe koji je imao pet sinova. Najstariji sin Mato nastanio se u Luci kod Nevesinja i njegovih potomaka je tu do početka Drugoga svjetskog rata bilo petnaestak obitelji s osamdesetak žitelja, a nakon rata nije bilo više nikoga. Vlahin sin Martin odselio se u Dubrave. Tri Vlahina sina – Nikola, Filip i Vidoje Miško – ostali su u Kamenoj. Do Drugoga svjetskog rata njihovih potomaka je u Kamenoj bilo šest obitelji s oko devedeset žitelja. Vidoje Miško (ubijen od partizana 1944.) imao je šest sinova od kojih su dvojica (Stanko i Niko) nestala u Drugom svjetskom ratu a Martin i Nikola, skupa sa sinom jedincem Markom, bili su ubijeni od partizana 1944. Preostala su samo dvojica: Vido i Stjepan.[1]

„Ivan Puljić sin je Stjepana i Lucije, rođ. Jarak. Rođen je 1908. u Kamenoj, a 1934. vjenčao se s Anom Raguž s kojom je imao petero djece.”[2] Ana je imala izvrstan sluh i lijepo je pjevala a Ivan je bio vrstan svirač gusli i frule koji je znao narodne pjesme napamet.[3] Obitelj Puljić živjela je skupa u domaćinstvu s Ivanovim bratom Jozom koji je svaku večer predvodio molitvu, za Božić blagoslivljao kuću, štalu i njive te mirio ljude.[4] Imali su sveukupno dvanaest članova.

Ivan je kao civil, skupa s drugim muškarcima, u strahu od komunista, jer su u obitelji imali jednoga člana koji je bio u Hrvatskim oružanim snagama, pobjegao i završio u Austriji.[5] Njegov sin nadbiskup Želimir Puljić je u propovijedi na Bleiburgu 2003. godine spomenuo njegovo iskustvo.[6] „U toj koloni smrti bio je među ostalima i Ivan, koji je u svojoj bilježnici zapisao kako je preživio pokolj u Bleiburgu, izdržao muke i glad na Križnom putu te kako je dospio u Istočni logor u Mostaru. Ondje se svakoga jutra prozivalo skupinu zarobljenika koji su potom nestajali. Među logorašima se govorilo kako vjerojatno idu na rad u druga mjesta. A njih je zapravo noć gutala. Ivan je jednoga jutra u srpnju 1945. godine sa skupinom prozvanih zatvorenika imao biti likvidiran. Kad je njegov rođak Vido prepoznao vodnika, bivšega četnika, koji je prozivao zatvorenike toga jutra, upitao je kamo to vode njegova rođaka Ivana. A kad mu je ovaj drsko odgovorio: ‘Ta valjda on zna u kakvoj su ga vojsci zarobili’, Vido mu je odvratio da mu je poznato kakvu je kokardu on (vodnik) nosio prije nego što se preodjenuo u partizane. Tada je vodnik vratio Ivana i on je ostao živ.

Zanimljiv je detalj iz Ivanovih bilježaka kako su se ponašali ‘osloboditelji’ koji su preostale Hrvate oslobađali od svega što su imali, otimajući im stoku i imovinu i odvodeći ih na prisilne radove. Ivan se prisjeća kako je jednoga dana pošao s ocem u grad tražiti pravo glasa. Kad je to obrazložio jednomu oficiru kojega je otprije poznavao, čuo je ‘utješan’ odgovor: ‘Da ti tko glavu skine, nemaš pravo pitati pravo glasa!’ Ivan je tada shvatio u čemu se sastojalo to ‘oslobođenje’.”[7] Godine 2003. nadbiskup Želimir nije naveo prezime Ivana niti da se radi o njegovu ocu, nego je tek 2021. prigodom tiskanja iste propovijedi u jednoj bilješci, na nagovor svojih suradnika, otkrio o kome je riječ. Kako objasniti ovu šutnju koja traje kod tolikih Hrvata još sedamdeset godina nakon Drugoga svjetskog rata te više od trideset godina nakon dolaska demokracije? Komunisti, prerušeni u demokrate i antifašiste, nastavljaju veličati svoje zločince pa tako Tito, diktator i masovni ubojica, i dalje ima svoje ulice i trgove. A žrtve i njihova djeca, svjesni svoje obespravljenosti, odustali su od traženja pravde te i danas gromoglasno šute ili se ustručavaju govoriti o svojim stradanjima podržavajući tako ispisivanje izokrenute povijesti koja dobro proglašava zlim a zlo dobrim.

Ivan i Ana Puljić imali su petero djece: Fabijana, Tereziju, Maricu, Iliju i Želimira.[8] Marica je umrla 1947., iste godine kada se rodio njezin brat Želimir (nadbiskup zadarski u miru), najstariji brat Fabijan je poginuo 1983. u prometnoj nesreći, brat Ilija (rođen 26. srpnja 1941.) bio je franjevac koji je preminuo u Chicagu 2024.[9]

Događanja

Za vrijeme rata od 1941. godine Terezija Puljić Vlahić (r. 1937.) bila je u Križevcima s drugom manjom djecom koja su tu bila sklonjena po obiteljima i ostala je tu do završetka rata.[10] Negdje početkom 1947. počela se širiti vijest o ukazanjima u Kamenoj (župa Blagaj – Buna) Tereziji koja je tada imala deset godina. Ona se nije hranila s drugim članovima obitelji, nije jela ili je sasvim malo jela i drukčije od drugih.[11] U proljeće 1947. teško se razboljela pa 24. ožujka župnik dolazi ispovjediti „umiruću bolesnicu”.[12]

U obiteljskoj kući Puljićevih partizani su 14. lipnja 1944. ubili Terezijina prastrica Martina, koji je bio u Ustaškoj vojnici, pradjeda Miška i rođaka Marka koji je bio sin jedinac.[13] Ukazanja su bila na mjestu njihova ubojstva i kada bi na tom mjestu Terezija stavila sličicu, ona bi ostala stajati uspravno. Fra Kamilo Milas pak prenosi kako je Terezija „pričala da joj se negdje u ogradama u Dubravi ukazala Gospa”.[14] Moguće je da su ukazanja bila na oba mjesta odnosno u kući na početku, kada je bilo malo ljudi, a kasnije, s porastom broja sudionika, izvan kuće.

Rođak Ante Puljić, sin Vide, rođen 1942. bio je njezin glasnogovornik. [15] Nije pričala ni s kim nego preko Ante, koji je tada imao pet godina, ili tek pokoju riječ preko brata Ilije koji je tada imao šest godina. Preko Ante bi obznanjivala samo što treba raditi, kada moliti, kada Gospa dolazi.[16] U vrijeme teških tadašnjih komunističkih progona vjere ovo je bilo vrlo korisno i mudro jer su na taj način svi stariji bili zaštićeni, a djeca nisu mogla krivično odgovarati.

Znalo se točno vrijeme molitve i Terezija bi cijelo vrijeme od početka do kraja ukazanja gledala gore.[17] Ovakav čvrsto upravljen pogled uvis, prema Gospi, koju samo vidjelica može vidjeti karakterističan je i za ukazanja na drugim mjestima. Razumljiv je jer se tako uspostavlja vizualni kontakt dvoje sugovornika, a ujedno je pokazatelj drugima što se događa. Majka Božja bi tražila često od okupljenih da se ide na brdo, na groblje ili na druga mjesta u procesiji moleći „preporuke”.[18] To su bile molitve na nakane koje su ljudi molili inače po kućama a koje je poslije zamijenila krunica. Radi se o čisto vjerskim sadržajima, ali svejedno vlast se toga bojala jer je smatrala da to može imati političku dimenziju koja ih može ugroziti.

Ante Puljić kaže da je Terezija „znala sve”.[19] Kao primjer navodi kako partizanske kape, takozvane „titovke”, nije voljela a otjerala je nekoliko mladića koji su ih nosili. Isti mladići su stoga došli drugi put kada je bilo vrijeme molitve, ali su prethodno sakrili kape u žito i onda ušli u kuću da se pridruže drugima u molitvi. No Terezija se tada skočila, izišla vani, pronašla kape, pobacala ih niz strminu i nakon toga je još bacala kamenje po njima.[20] Može se zaključiti da je u viđenjima dobivala uvide i saznanja koja su joj bila potrebna a redovitim putem nedostupna. Uz to Ante navodi da je Terezija „viđala sve naše mrtve”.[21] Što bi značilo da je u stanju zanosa mogla uspostaviti komunikaciju s dušama pokojnih iz svoje obitelji među kojima su vjerojatno posebno mjesto zauzimali ubijeni od partizana. Ne čudi stoga što je ona znala i pohodila mjesta gdje su stradali i bili pokopani.

Gospa je Tereziju naučila molitvu Očenaš na nepoznatom jeziku na kojem ju je molio Isus.[22] Ta je molitva bila zapisana onako kako se izgovara i kružila je unutar obitelji Puljić. Razvidno je da je u ukazanjima Terezija dobivala savjete, upute i pouke odnosno jednu vrstu duhovnoga vodstva. Zahvaljujući tome, iako maloljetna vidjelica, imala je izoštren moralni osjećaj za raspoznavanje dobra i zla. Tako ne bi dozvoljavala da joj dolaze žene koje su nosile imalo kratke suknje pa su se one stoga prije susreta s njom pokrivale i zamotavale.[23]

Molio bih sve one koji imaju neka saznanja o ukazanjima nakon Drugoga svjetskog rata među hrvatskim narodom i njihovim komunističkim progonima da mi jave kako bih mogao prirediti opsežniji rad na ovu temu. Moja e-adresa je: jozo.muzic@gmail.com



[1] O rodu Puljića napisana je i knjiga: Ivica Puljić, Hrvatski rod Puljići, Crkva na kamenu, Mostar, 2025.

[2] Ines Grbić, „Predstavljanje knjige ‘Djeliteljima svetih tajni – prigodne propovijedi’ mons. dr. Želimira Puljića”, IKA, 18. lipnja 2020., na: https://ika.hkm.hr/novosti/predstavljena-knjiga-djeliteljima-svetih-tajni-prigodne-propovijedi-mons-dr-zelimira-puljica/, (25. ožujka 2025.).

[3] „Želimir Puljić – Božić moga djetinjstva”, LaudatoTV, 28. prosinca 2022., 12:6-13:38, na:

https://www.youtube.com/watch?v=TFM6t8q02lo, (25. ožujka 2025.).

[4] Ibidem, 4:54-10:15.

[5] Kazivanje nadbiskupa Ž. Puljića J. Mužiću 13. svibnja 2025.

[6] I. Grbić, nav. dj.; Želimir Puljić, „Bleiburg – simbol stradanja Hrvata”, u: Tomislav Markić (ur.), Bleiburg – poziv na dijalog i pomirenje. Zbirka biskupskih propovijedi iz Bleiburga 2003.-2020., Hrvatska biskupska konferencija – Glas Koncila, Zagreb, 2021., 34.

[7] Ž. Puljić, „Bleiburg – simbol stradanja Hrvata”, 34-35.

[8] Franjo Bertović, „Od Blagaja do Amerike: pastirski put fra Ilije Puljića”, Hrvatska matica iseljenika, 2. lipnja 2021., na: https://matis.hr/novosti/od-blagaja-do-amerike-pastirski-put-fra-ilije-puljica/, (24. ožujka 2025.).

[9] „Razgovor glavnog urednika Zadarskog lista s nadbiskupom Želimirom Puljićem”, IKA, 21. siječnja 2020., na: https://ika.hkm.hr/novosti/razgovor-glavnog-urednika-zadarskog-lista-s-nadbiskupom-zelimirom-puljicem/, (24. ožujka 2025.); „Preminuo fra Ilija Puljić”, Katolička Tiskovna Agencija, 18. veljače 2024., na: https://www.ktabkbih.net/hr/vijesti/preminuo-fra-ilija-puljic/118366, (24. ožujka 2025.).

[10] Kazivanje nadbiskupa Ž. Puljića J. Mužiću 13. svibnja 2025.

[11] Razgovor nadbiskupa Ž. Puljića s Antom Puljićem 11. svibnja 2025.

[12] Kamilo Milas, Od sjetve do žetve. Uspomenički zapisi, Ziral, Mostar – Zagreb, 2001., 60.

[13] Kazivanje nadbiskupa Ž. Puljića J. Mužiću 13. svibnja 2025. Markova oca Nikolu, skupa s hodžom Fazlićem, partizani su ubili dalje od sela.

[14] K. Milas, nav. dj., 60.

[15] Kazivanje nadbiskupa Ž. Puljića J. Mužiću 26. ožujka 2025.

[16] Razgovor nadbiskupa Ž. Puljića s Antom Puljićem 11. svibnja 2025.

[17] Ibidem.

[18] Ibidem.

[19] Ibidem.

[20] Ibidem.

[21] Ibidem.

[22] Ibidem.

[23] Ibidem.






nedjelja, 1. lipnja 2025.

Evanđelje o jedinstvu

  Uskrsno je vrijeme i evanđelje je o jedinstvu.


Za vrijeme opsade Turaka u Bosni
apostolski vizitator je rekao kako je bio zadivljen vjerom ljudi tamo, da nije nigdje vidio tako nešto i da ga to podsjeća na prvu Crkvu. Tu je vladalo jedinstvo  u Kristu.

Znamo za krilatice o "bratstvu i jedinstvu", a to je počelo još sa francuskom revolucijom. Znamo za ono jedinstvo u gradnji kule babilonske i kako je završilo. Mi ne možemo prihvatiti takvo jedinstvo, bez obzira koliko ima pozitivnih elemenata. 

utorak, 27. svibnja 2025.

Blagdan sv Filipa Nerija

U propovijedi je don Jozo govorio o svjetskom poimanju jedinstva (globalizacija) kakvo je vladalo i u vrijeme kule babilonske.

Pozvao je vjernike na jedinstvo u Kristu, na koje nas je i Bog pozvao.

Spomenuo je uzrečicu "čovjek je čovjeku vuk" a koja vrijedi danas za  države koje se bore za premoć. 

Nas Bog nije pozvao na uspjeh nego da gradimo odnos s njim, u radosti. On je naš Otkupitelj. 

Današnji svetac je bio prorok radosti, apostol radosti. 

Netko se mora boriti protiv malodušnosti ali kao što se netko bori protiv bludnih misli tako se čovjek mora boriti i protiv malodušnosti. Ako treba neka napravi dobru ispovijed i neka živi u miru s Bogom i u radosti.

Nije naša radost u tomu da dobro pojedemo i popijemo, iako je i to potrebno čovjeku, nego smo prije svega pozvani na duhovnu radost, davati se za duše... kao sv. FILIP NERI.

..,..........

Umjetnik Milivoj Sedmak došao je danas iz Veliku Gorice i poklonio crkvi sv Filipa Nerija 

relikvijar sa relikvijama sv Filipa Nerija, sv. Jure i sv. Barbare)




(foto: V.D.)

srijeda, 21. svibnja 2025.

SVETI FILIP NERI, 1. i 2. dio

utorak, 15. travnja 2025.

Nova knjiga: Beskompromisna politika katolika

 Izvor: IKA - KNJIGA o djelovanju katolika u politici


„Beskompromisna politika katolika – Principi o kojima se ne pregovara“ nova je knjiga prof. dr. don Josipa Mužića objavljena u izdanju Glasa Koncila. U njoj se prvi put na hrvatskom jeziku donosi sažetak suvremenoga autentičnoga katoličkoga nauka o djelovanju katolika u politici.

Riječ je o teološkom djelu namijenjenom svim članovima društva i Crkve koji žele doznati koji su stvarni uzroci suvremenih društvenih i političkih kriza te koje korake vjernici u politici mogu poduzeti da bi zaživjelo opće dobro. Autor činjenično i znanstveno utemeljeno govori o gorućim problemima hrvatskoga društva.

Kroz devet poglavlja dr. Mužić analizira principe o kojima kršćani ne smiju pregovarati, sažimajući njima društveni nauk Crkve kao smjernice kršćaninova djelovanja u vlastitoj zajednici i društvu.

U prvom poglavlju upoznaje se čitatelja s razlozima i uzrocima koji su doveli do toga da se na svjetskom planu promiče ono što je od početaka zapadne civilizacije smatrano objektivnim moralnim zlom. Drugo i treće poglavlje donose usustavljen govor o principima o kojima se ne pregovara. Četvrto poglavlje donosi pregled vanjskih ugroza neodrecivih principa, dok su teme petoga unutarnje prijetnje. Velik dio kršćanskih načela i principa o kojima se ne pregovara katoličkim je vjernicima prilično poznat, no njihova primjena u redovitom vjerskom životu i obrana u društvenom kontekstu redovito izostaje. Stoga se u knjizi šesto poglavlje posvećuje upravo primjeni u tih principa u praksi. Tako autor komentira kršćansko glasovanje na izborima i propituje njegovu provedbu, donosi osvrt na osobno određenje političara te propituje oblik formacije kršćana i kršćanskoga društva. O izazovima političkog angažmana katolika piše se u sedmom poglavlju, osmo se usredotočuje na hrvatski kontekst prikazujući posljedice nepoštovanja neodrecivih principa u Hrvatskoj, dok u zadnjem poglavlju autor govori o izgradnji alternative. Kao prilog, na kraju se donosi rad o etici kao umijeću življenja, u kojem se osvjetljava potreba etike za osobno ostvarenje čovjeka.

Principi o kojima se ne pregovara (pravo na život, sloboda odgoja i obitelj kao jezgra i prvo prirodno okruženje pojedinca) temelj su kršćanskoga djelovanja koja nije izmislio čovjek nego su mu objavljena, jednako kao što čovjek nije sam kreirao moralni red nego ga je stvorenog zatekao. Na taj je način o principima prvi govorio papa Benedikt XVI. te se često na njih vraćao. No izvan Italije nauk o njima uglavnom je ostao nepoznat. Stoga je autorova želja približiti taj nauk i hrvatskim čitateljima kako bi im poslužio kao nadahnuće i putokaz u današnjim izazovnim okolnostima.

nedjelja, 13. travnja 2025.

GRIJEH I OBRAĆENJE, don Josip Mužić


Kroz ova tri susreta možemo vidjeti temu obraćenja i kako je to Krist rješavao 2:00 Imali smo čitanje o PRELJUBNICI nedavno. To je prvi ženski lik. To je put STRAHA od kazne, do Isusa. Taj grijeh se kažnjava smrću, kamenovanjem, Znala je da je bila otpisana. Nama je to danas teško razumjet jer živimo u vrijeme kad ne samo da se grijeh kažnjava nego se NAGRAĐUJE. Posebno se NAGRAUJU BLUDNI GRIJESI. Na razne načine se opravdava, promiče i sl. i zato je to nama strano i izgleda prestrogo, neljudski. A ne tako davno postojali su zakoni koji su kažnjavali preljub 3:45 Prije 50 god (čini mi se do '73.-e) se u Italiji GRIJEH PRELJUBA KAŽNJAVAO ZATVOROM (!) nama se čini da je to pradavno vrijeme... Dođe k sebi, otrijezni se. Kad čovjeka ne možeš drugačije uvjerit... ne jede, ne spava, ima puno vremena za razmišljanje, nema mobitel... prilika da se vrati na pravi put. To je bila pedagoška mjera. zadnji slučaj u Italiji biciklistički šampion koji je prevario ženu. .. 5:00 Mi to danas drugačije rješavamo: Nema ljubavi, neka se rastanu, neka imaju "otvorenu vezu", otvoreni brak... 5:24 Preljubnica kao osuđenica na smrt pred Isusom... 9:44 Isus joj daje oprost koji nije tražila: Ni ja te ne osuđujem. Idi i više nemoj griješiti 10:00 Isus sad traži da potpuno promijeni svoj život! Da iziđe iz smrtnog grijeha, da se založi za svoj brak i spasi obitelj. Promjena života je moguća. Nema nerješivih stvari. Netko kaže zaljubio sam se. Možeš se i odljubit: odmakni se od te osobe, čini pokoru... doć ćeš pameti... Nema kompromisa sa grijehom Isus je razotkrio što žele s tom ženom ali traži promjenu, da se živi BEZ TEŠKOG GRIJEHA... Izići iz smrtnog grijeha je svima moguće klonit se grešnih prigoda, Na prvi mah nemoguće - uz dobru volju postaje moguće Preljubnica je došla do Isusa preko svoga grijeha ... "sretnog li grijeha..." ... sretan li grijeh koji nas vrati Bogu, dovede do obraćenja... Bolje nego cijeli život biti mlakonja i nikad da se obrati ... 2) 13:38 Druga osoba, a isti grijeh: Samarijanka Nju ne dovode silom do Isusa - Isus dolazi do nje. Isus se nalazi u pustinji, na zdencu, vidi tu ženu koja dolazi i mogao je otići - jer Židovi ne pričaju sa Samarijancima a posebno ne sa ženama, ... Ona izlazi po vodu u podne - kad nitko ne izlazi - ona ima drugi ritam - produži spavanje ujutro - ne želi se susresti s tim ženama koje joj prigovaraju... Izbjegava normalne tokove života... Isus traži razgovor s njom. (...) 17:00 Ova mijenja muževe, nije u preljubu ko ona prije - ona je u stalnoj vezi, mijenja muževe... To mi imamo danas. Momak i cura žive skupa i to se smatra normalno. I onda promjene jednu, drugu, treću... sa svakom žive... eksperimentiraju... (...) Ako stupe u brak isto e se događaj u braku: Mjenjat će muževe kao i košulje... bez problema. Nekad je to spadalo na Holywood - Elizabet T promjeni pet muževa. nama je izgledalo da je to daleko, preko oceana, a sad se događa nama. To je bio CILJANI PROJEKT DA SE UNIŠTAVA BRAK I OBITELJ - .... Ako nemamo više muža i žene skupa - djeca rastu s jednim roditeljem... u pravilu s majkom... fali očinska figura ... 19:19 čudimo se što se feminiziraju, što muškarci ne znaju bit muškarci To je samo jedan od učinaka rastave braka - a da ne govorimo kad supruga nađe drugoga pa živi s njom u vezi i muž drugu ženu djeca vide te partnere i s njima moraju živjeti i onda se događa da to bude NAJČEŠĆA PRILIKA ZA ZLOSTAVLJANJE MALOLJETNIKA - to se događa od ovih partnera s kojima se skupa u kući živi... problemi se samo gomilaju... To je puno gore od preljuba. U preljubu se čovjek može opametit, ali kad on legalizira svoju vezu, i kad je to prihvaćeno od okoline... GRIJEH DOBIVA PRAVO GRAĐANSTVA - vrednuje se kao nešto dobro... U takvom grijehu ne smijemo sudjelovat. ako smo vjernici ne možemo sudjelovati u takvim GRAĐANSKIM CEREMENOIJAMA KOJE SU PARODIJE BRAKA - To se kosi s našom vjerom, ne možemo sudjelovat na takvom piru... očekuje se da roditelji dođu na takvo vjenčanje - ...To treba zaobiči... može se dogoditi da ne pričaju više s roditeljima, ali mi MORAMO BRANITI SVOJE SVETINJE inače smo sudionici tih grijeha... 22:50 - Samrijanka zaboravila na obzire ... navijestila drugima Mesiju... To je prisnažila svojim svjedočanstvom... da je živjela grešnim životom. Ljudi su vidjeli tu promjenu - da to nije objašnjivo osim da je Isus izvanredan lik koji zavrijeđuje pažnju pa su se i oni zaintresirali... Koliko je nju taj susret promijenio u kratko vrijeme Ona se štuje u istočnoj, grčkoj crkvi... postala apostol u svom vremenu Za nju se zainteresirao i car Neron i njemu je navijestila evanđelje... 27:00 3) Susret s Marijom Magdalenom...

subota, 12. travnja 2025.

Korizmeno zavjetno hodočašće - 7 crkava na Marjanu


 I ove godine, (od vremena korone), iz crkve sv. Filipa Nerija kroz subote u korizmi hodalo se u molitvi do 7 crkava na Marjanu. 


ponedjeljak, 31. ožujka 2025.

LJUBAV MUŽA, Svjetlo riječi, ožujak 2025

Da bi muž ispunio svoje poslanje prema ženi potrebno mu je vrijeme, zauzetost, razmišljanje te poznavanje nauka i zapovjedi Božjih. Kako se neprestano mijenjamo, to je zadaća cijeloga života u kojem treba biti angažirano srce

***



Muževi, ljubite svoje žene (Ef 5,25). Lijepo je čuti ove Pavlove riječi, ali se preko njih lako prelazi kao preko nečega što se podrazumijeva jer uostalom zašto bi se netko ženio ako ne iz ljubavi? No shvaćanje ljubavi danas je puno zabluda koji je svode na osjećaj, romantiku, strast ili nešto slično. Zaboravlja se da ljubav treba biti ljudska što znači da treba uključivati prvenstveno sposobnosti vlastite čovjeku, a to razum i volja.

Naravna ljubav

U naravi žene je da se ona spontano dariva svojoj obitelji do kraja dolazeći tako preko ispravnoga življenja do ispravnoga shvaćanja ljubavi. Kod muškarca je redoslijed drukčiji jer je težište na ispravnoj spoznaji ljubavi iz koje onda proizlazi ispravno djelovanje. Zato je zadaća muža da prednjači u razumijevanju istinske ljubavi, dovodi osjećaje u red i s uvjerenjem se velikodušno dariva svojoj ženi nadilazeći sebeljublje.

Muževi služe ženi i djeci uglavnom radeći izvan kuće te djelima pokazuju i potvrđuju ljubav. Što im onda nedostaje? Manjka im pokazivanje osjećaja i pažnje koje ženama tako puno znače. To je dobrodošlo i potrebno, ali ipak je samo dio veće zbilje. Muževima je potrebno aktivno čuvati i aktualizirati ljubav prema svojoj ženi jer je on više izložen utjecaju svijeta pa se zbog ljudske slabosti to lako može zaboraviti. Kad nema budnosti polagano i neprimjetno se preokrenu prioriteti pa ispred žene dođe posao, uspjeh, bogaćenje, slava, društvo pa čak i sport. Kako je u naše vrijeme i žena prisiljena raditi izvan kuće te kako je svijet preko ekrana ušao u obitelj i nju snalazi ista muka da se treba boriti za nepodijeljeno srce.

Za muškarce je važan i ispravan način u postupanju sa svojom suprugom. Ljubav je nešto uzvišeno što traži obazrivost i finoća u ophođenju. Zato Pavao, drugom zgodom, veli: Muževi, ljubite svoje žene i ne budite osorni prema njima?" (Kol 3,19), U teškim trenucima muž je u napasti da bude pasivan ili grub. Žena treba od njega jakost koja se hrabro suočava s poteškoćama i ujedno je blaga. Apostol Petar dodaje: Tako i vi, muževi, obazrivo živite sa svojim ženama, kao sa slabijim spolom, te im iskazujte čast kao subaštinicima milosti Života da ne spriječite svojih molitava." (1 Pt 3,7). Obazrivost je drugo ime za nježnost, a iskazivanje časti svojoj ženi je oblikovanje i razvijanje viteškoga duha muškarca. Žena se tada osjeća kao princeza koja je pažena, cijenjena, vrednovana.

subota, 22. ožujka 2025.

KAJANJE - Sjaj istine, don Josip Mužić, 22.3.2025.

Čini nam se poznata tema, a to je ključno za nas duhovni život, valjanost ispovijedi, o tome ovisi OPROŠTENJE GRIJEHA. Ispit savjesti; spoznati što smo sagriješili... Ne možemo voljeti što ne poznajemo, a tako ni mrziti što ne poznajemo: konkretno - grijeh Tek kad smo svjesni težine grijeha - možemo ga odbaciti. Nužan korak prije nego dođemo pred svećenika. Ispit savjest je jedna POKORA RAZUMA, jer nam to zbog našeg sebeljublja, oholosti ne pada lako Razum je potreban da bi netko sagriješio, moramo znati da je nešto zlo Brižno ispitati savjest... potrebno je uložiti neki trud da se prisjetim Ne možemo sve ispitat; ispovjediti ono čega se možemo sjetit Nakon što smo posvijestili grijehe sad dolazi - kajanje Kajanje, ispovijed i zadovoljština - najzahtjevnije je ono prvo. Ispovjediti se donekle i lakše Učiniti zadovoljštinu isto je manji problem, ali - KAJANJE - onaj najvažniji i najnužniji čin pokore, a) BOL DUŠE zbog počinjenog zla i b) ODLUKA više ne griješiti Dva lica jednog iskustva 6:04 Dobar primjer: Marija Magdalena se odlučila, ona se pokajala, ali i cijeli njen kasniji život je bio u znaku pokore Tako je pokazala da je sastavni dio kajanja i ODLUKA da se potpuno promijeni život i da se dade zadovoljština za grijehe koje je učinila Čovjek se može ispovjediti i bez kajanja 6:41 NEVALJALA ISPOVIJED - BEZ KAJANJA Ako se ispovjedimo, ali se ne kajemo za te grijehe i dobijemo odrješenje od svećenika - stvarno ne kajemo: ne dobivamo odrješenje od grijeha Svećenika možemo prevariti ali Boga ne možemo U tom slučaju nismo dobili oproštenje - ispovijed nije valjana I možemo onda poslije te ispovijedi ići na pričest pa počiniti još jedan grijeh - svetogrđe 7:33 KAJANJE DA BI BILO ISTINSKO - IMA 4 ODLIKE 1 - NAJVEĆE: Svijest da smo uvrijedili BOGA koji je najveće Dobro Mi ne možemo doći do takvog kajanja - najvećeg... ali možemo ... posvijestiti sebi ono što je bilo loše ... Vidjeti grijeh kao najveće zlo... Tko misli da nema takvo kajanje: neka uzme potrebno vrijeme za razmišljanje... (i malu djecu se stavi u kut da razmisle, da sebi posvijeste pa da se poprave) jedna mjera disciplinska da se djete izolira i razmišlja - to im pomaže da posvijeste i promijene ponašanje... To se koristi i u vrtićima... ) 2 - Kajanje mora biti i NUTARNJE - Nije dovoljno samo izreći molitvu kajanja; To mora biti izražaj našeg stava nutarnji stav... 10:00 Treba li osjećati bol? 11:20 Ne traži se da osjećamo bol - ali je dobro, ako jesmo. Razlozi pokajanja: grdoba grijeha to je nadosjetne naravi, duhovno, nedostupno našim osjetilima... Ono što se traži i što je u našoj moći je - PROMJENA MIŠLJENJA; to zahtjeva napor - raskidanje sa grijehom - ... grijeh nam donosi određeni užitak... Svjestan je da to nije lako Npr kad netko gleda pornografiju ona steče neku naviku ... Poduzet će nešto, ostaviti mobitel... Za koji sam grijeh još emotivno vezan? Mogao sam doći do velike zarade? ili sl... Čovjek može biti i emotivno vezan za neki grijeh (da mu je u srcu žao što to nije nešto učinio... ) Mora žalit što se to dogodilo.. U svijetu vlada kultura smrti/ grijeha... grijeh se vrednuje kao nešto dobro, a krepost se prezire... i tada nas grijeh ne boli, ne žalimo zbog grijeha, što možemo poduzet da nas grijeh boli... Posvetiti vrijeme razmatranju MUKE KRISTOVE... POST... Neko drugo ODRICANJE... Da dođemo do toga da bi radije pretrpjeli bilo koje zlo nego počinili grijeh Dobri razbojnik je imao neku krivnju; i on se rugao Isusu, no kad je vidio kao Isus umire - to je nešto što može ganuti i najtvrđe srce... uronit u Isusovu muku... post.. Kad izgubim dragu osobu žalim... a kad izgubim Boga...? Kao da je svejedno što ću izgubiti Boga za cijelu vječnost... 3. KAJANJE mora biti OPĆENITO - tj. obuhvaća sve grijehe ili makar sve smrtne grijehe... pokriva sve smrtne grijehe... pokriva sve lake i smrtne... Dovoljno je da se čovjek ne kaje za jedan smrtni grijeh i nije dobio oproštenje Kad je izvršen atentat na Ivana Pavla II on je oprostio svom atentatoru - nije izišla vijest da se atentator pokajao - Dok se on ne okaje Bog mu neće oprostit... A i papa nije tražio da ga se pusti iz zatvora - jer tamo čini zadovoljštinu za svoje grijeh... On mora odradit kaznu. Čovjek može prevariti svećenika i naizgled dobiti oproštenje, ali nema učinka ako se ne kaje (!).. Nije dobio oproštenje od Boga Komunistički zločinci ili bilo koji drugi, koji su mučili ljude... Mi smo kao kršćani pozvani dati oprost da Bog nama oprosti, ali Bog im neće oprostit ako se ne kaju Reći Žao mi je... činiti javnu pokoru ako su javno griješili... Mi se moramo truditi oko spasenja te duše da ne završi u pakao, da se spasi Ako netko ispovijeda lake grijehe, ali mu nije žao ni za jedan - onda isto ne dobiva oproštenje... potrebno je tada da se sjeti barem jednog iz prošlosti zbog kojeg mu je žao 4-kajanje mora biti NADNARAVNO - Što vrijeđam BOGA... savršeno, i nesavršeno kajanje Moliti se za milost pravog pokajanja

nedjelja, 16. ožujka 2025.

Bolesničko korizmeno hodočašće u Sinj, propovijed don Josip Mužić


16.3.

U TEŠKOĆAMA I RADOSTIMA - ZAHVALIMO BOGU

Druga korizmena nedjelja, evanđelje o Isusovu preobraženju na gori - Na vrhu brda Isus se preobrazio; Što su tu učenici vidjeli? Djelić slave koju ima kao Bog - vide da nije samo učitelj, prorok nego sam BOG - To dolazi dok Isus MOLI - Isus to ne čini pred mnoštvom (kod umnažanja kruha 5000 ... 10 000 ljudi to bi izazvao oduševljenje... ali on to nije prihvatio... kao što nije prihvatio ni onu kušnju Zloga, (da se baci pa da ga anđeli uhvate) - da svi vide... Nije htio da ljudi budu sigurni da je Bog nego ostavlja prostor za VJERU Zli dusi znaju tko je - ali su se okrenuli protiv Njega Zašto izabire tu trojicu; oni su i u Maslinskom vrtu - i tamo moli - tamo se ne vidi slava već sva slabost... u jadnom izdanju... na križu nije bila vidljiva duševna patnja, to je bilo već u Maslinskom vrtu I u našem životu imamo trenutke kad nam se sve čini lijepo i lako a imamo trenutaka kad padnemo, kad nam se čini da je Bog daleko a u vjeri znamo da nas On ne napušta, no osjećamo se suhi i jadni Kako dalje? I jedno i drugo stanje je za naše dobro - i stanje milosti - i to je potrebno, pohraniti i prebirati to nas osvjedočuje da smo nezasluženo primili Božje darove, da nas Bog voli kad dođu teški trenuci to nam da snage.... - S druge strane moramo računati i na križ Duhovni život nije samo traženje vlastitog zadovoljstva, osjećaja... kad Bog da zahvalimo, primimo i idemo dalje - da je Bog to pripustio za naše dobro ... koje dobro? Bog nas uči da se ne vežemo na darove nego da tražimo Darovatelja da se naučimo nesebičnoj ljubavi, nešto podnosit za Gospodina pokazat mu da Ga doista ljubimo da je naša ljubav spremna da se da razapet sv Ivan uspoređuje sliku majke i dojenčeta kojeg majka privikava na tvrdu hranu To je za dijete bolno ali je to za njegovo dobro Bog kao dobar roditelj - stalo mu je do nas više nego nama do sebe Ona molitva koju izričemo u suhoći ima veću vrijednost nego kad nam je dana utjeha i imamo zadovoljstvo u tome Tko voli Boga Bog mu sve okreće na dobro Tražimo Božju brižnu ljubav i gore srca Patnje naših bolesnika služe za neko veće dobro Bog izrađuje svoju Crkvi i danas Patnici čine da Bog drži na životu ovaj svijet odvraća Božju srdžbu i kaznu Budimo zahvalnu onima koji za nas prikazuju svoje patnje jer to je blago neprocjenjive vrijednosti... Neka nas zagovor Majke Božje prati ...i da ono što nam je dano bude blagoslov za nas i naše bližnje. Amen
Izvor videa: facebook Čudotvorna Gospa Sinjska -

nedjelja, 23. veljače 2025.

O IVANU MUŽIĆU & knjiga SVJETLO U BEZAKONJU



Knjiga „Svjetlo u bezakonju“ autora Ivana Mužića (1934.-2021.) predstavljena je u četvrtak, 20. veljače, u Domu kulture Zvonimir u Solinu.

Na predstavljanju su sudjelovali urednik i priređivač knjige prof. dr. sc. Josip Mužić, filozof izv. prof. dr. sc. Borislav Dadić, Branimir Stanić, glavni urednik Glasa Koncila u čijoj je nakladi knjiga objavljena, te povjesničar i publicist Marino Erceg. Promociju knjige moderirala je voditeljica Tiskovnog ureda Splitsko-makarske nadbiskupije doc. dr. sc. Silvana Burilović-Crnov. (ika.hm)

Ovdje je tekst don Josipova govora:

Ovo je neobična knjiga jer nije klasična autobiografija, a nije ni životopis napisan od nekog drugog, nego predstavljanje jedne osobe preko njegovih napisanih knjiga koje obrađuju teme koje su bile dominantne, kojima se on bavio kao povjesničar, protkan osobnim uspomenama koje omogućuju da se dobije slika o samom autoru.

Te su knjige izišle, kako je već rečeno, kao bibliofilska izdanja,  u malom broju primjeraka, 50 primjeraka, koje je on davao knjižnicama da ostanu za one koji se bave proučavanjem povijesti, i dijelio prijateljima i poznanicima.

To je bio dodatni razlog da se te knjige učine dostupnima javnosti,  ne bi li tako trud uložen u njihovo stvaranje donio pravi plod, a to je da budu poticaj i nadahnuće drugima.

Moj doprinos se sastojao u priređivanju ovog djela, pisanju predgovora i kratkih uvoda na početku svakog poglavlja, u cilju njihova povezivanja i dodatnog osvjetljavanja autora.

Neposredni poticaj za pisanje mi je došao od jedne karmelićanke iz zatvorenog samostana koja je s njim bila bliska zadnjih godina njegova života i izvrsno su se razumjeli, iako je od nje bio stariji nekih 50 godina bili su u bliskom kontaktu i ona ga je onda potaknula da bi trebalo nešto napraviti.

I onda su mi se stvari posložile pa sam došao na ideju da knjiga iziđe u ovakvom obliku na ovakav način. Neobičnost ove knjige odgovara i osobi autora komu je povijest bila ljubav, i radi koje je napustio odvjetništvo zarana. U prijevremenu mirovinu je išao sa malo više od 40 godina, sa nakanom da se posve posveti pisanju. Pisao je strastveno i predano, a ne po dužnosti kako se često događa po našim sveučilištima i takvo pisanje onda dovodi do inflacije riječi jalovih uradaka, koji donose profesorima potrebne bodove za napredovanje ali koje, praktički, nitko ne čita, skupljaju prašinu i ne otvaraju se. 2:38

On je tražio istinu i odgovore u prvom redu za sebe njega je to osobno zanimalo i tražio je da to raščisti, da njemu to bude jasno, i zato se upuštao u istraživanje, kupovao literaturu i slično. Dakle, nije ga motivirala zarada, pa je nabavljao literaturu o svom trošku ulagao potrebno vrijeme u pisanje, a da zato nije od nikoga primao plaću, sam je plaćao lektore, tražio izdavače, tiskare, i kad je mogao prikupljao donacije kako bi napisano moglo biti i objavljeno i cijelo to vrijeme – u medijskom bojkotu ili progonu okružen zavišću i ljubomorom režimskih intelektualnih najamnika pod nadzorom sigurnosnih službi, kako u komunizmu, tako i u demokraciji, kažnjavan zbog pisanja – suđenjem, zabranom rada, i zatvorom. Upravo zato mislim da zavrjeđuje da ga upoznaju mlađi naraštaji kako bi nastavili tamo gdje je on stao, ljubeći i boreći se za Istinu

Zahvaljujem Glasu Koncila i njihovu uredniku što su to prepoznali i podržali. Dvije su glavne odrednice njegova djelovanja.

 U prvom redu to je DOMOLJUBLJE, koje nalaže da izađemo iz mentalne uškopljenosti i sluganstva što prvotno zahtjeva zbacivanje okova laži koji nas čine i dalje robovima, osuđenicima i krivcima za sva zla na ovim prostorima. Mi smo kao narod stalno na optuženičkoj klupi. Ustaše, Jasenovac,… Katolička Crkva – Stepinac, sve je razlog da nas se sudi, da nas se proziva i etiketira, i to se nastavlja i dan danas