Propovijed na Okitu pred Božić, 1. dio

Živimo u vremenu koji teško razumije evanđelje, zato jer smo duboko uronjeni u grijeh, između ostalog i u grijeh nečistoće, a onda zamisliti da netko može biti djevica - to je već ludost i sablazan možemo reći u današnjem svijetu. A još da djevica može začeti po Duhu Svetomu, to je dvostruka ludost koja kojoj se ovaj svijet odupire. I doista kako netko koji je u grijehu može mislit da mu razum funkcionira normalno. Ne može. Razum je kako učí Crkva - kad je u teškome grijehu, onda je pomračen, onda ne može spoznati istinu. Zaslijepljen je.

Prema tome da bi mogli razumjeti evnđelje, trebali  bi se očistiti grijeha i trebali bi za to činiti pokoru znači da možemo jednostavno ući u jednu drugu dimenziju, u jednu drugu sferu. Ta druga sfera i ta druga dimenzija nije protiv čovjeka nego je za čovjeka.

Čovjek nije stvoren samo za zemaljsko, nego je stvoren i za nadzemaljsko stvoren je za ono onostrano, stvoren je za Božje. Prema tome, kadri smo da se degradiramo i živimo kao životinje, potpuno po osjetilima tijela ili kadri smo također da živimo kao poput anđela, kao djeca Božja, da živimo u milosti Božjoj i da onda

naše razumijevanje bude sasvim drugačije. Marija je prihvatila da bude Majka Božja. Josip se suočio sa činjenicom i sa istinom sa objavom koliko nikad nije dotad imao prije njega - da djevica može začeti po Duhu Svetom.

Pošto je bio pravedan, pošto je živio u milosti Božjoj, nije mogao to do kraja razumjeti, ali je mogao to prihvatit i on je to prihvatio s vjerom i to je bio njegov blagoslov. I to je naš blagoslov jer je po tome Isus dobio poočima i mi smo dobili zaštitnika duhovnog života.

Nemojmo htjeti da sve držimo pod svojom kontrolom razuma.

Naš razum je ograničen i jednostavno Božja otajstva ne možemo mi iscrpiti svojim razumom, možemo ih do neke mjere razumjeti, ali ne možemo ih iscrpiti. Ne možemo ih potpuno razumjeti i zato je potrebno da čovjek u svome pristupu životu, u svom pristupu svijetu, svome pristupu Bogu sačuva poniznost razuma da reče: evo.

“Moj razum je ograničen. Bože, daj mi da ono što ne mogu spoznat, da mogu prihvatiti kao sveti Josip u vjeri. Vjera nije protiv razuma, vjera nadograđuje razum.  

Mi se danas pripremamo na proslavu Božića ovdje na mjestu gdje je Bog posebno označio svojom prisutnošću i svojim zahvatom. Dakle, gdje je proslavio rođendan svoga Sina.

Božić je otajstvo koje traži da se saberemo da bi bi se mogli se doista radovati, ne darovima, ne dobrom dobrom jelu, niti dakle druženju, nego dakle doista činjenici

da je Bog postao čovjekom da nas spasi od vlasti sotone, da nas izbaví od grijeha i da nam otvorí put u raj u vječno zajedništvo s njim.

Mjesto koje je Isus izabrao za svoje rođenje -  Betlehem - nije slučajno. Pripremljeno je od proroštva. Kad kaže prorok:

Betlehem nije najmanji od gradova Judinih nego da će se u njemu roditi Mesija,  da će Mesija biti iz roda Davidova. A evo tu je rod Davidov, to su proroštvá koja pripremaju i koja pokazuju da se Isus mora na tom mjestu roditi. A zašto baš na tom mjestu? Evo između ostalog Betlehem znači:

Grad kruha - i doista Isus za sebe kaže “Ja sam kruh, živi i tko mene ne bude blagovao neće se spasit.” Evo to je otajstvo euharistije koje je naviješteno. On nam se daje i danas da ga blagujemo da bi po tome mogli živjeti život milosti, da bi mogli se suobličiti Bogu da bi mogli postati bogoliki i da bi se mogli nosit sa ovim svijetom izazovima ovoga svijeta.

Betlehem je izabran ne samo zbog tog imena, nego i zbog druge činjenice da su da je to bilo mjesto gdje su se gojili jaganjci za pashalnu žrtvu u hramu. Dakle, to je bio glavni izvor prihoda: bili to janjci koji su se onda prodavali u hramu za žrtvu.

I kako vidimo Isus je jaganjac Božji i on kao jaganjac ispūnja proroštvo da mu ni jedna kost neće biti slomljená. Žrtvenom jaganjcu koji se prikazuju  u hramu ne smije biti že slomljená ni jedna kost i za to ih pastíri čūvaju po noći jer su oni tada janje i taman tamo u treći, četvrti  mjesec kad je Pasha, kad se oni

oni prikazuju za žrtvu, oni dođu uzrastu za žrtvu, ali moraju biti bez mene i oni, dakle, posebno se mogu povrijediti kod janjenja. Zato su oni čuvaní. Evo Isus i tu simboliku ispūnja. Dakle sve te žrtve do njega koje se prinose u hramu, preko jaganjca, On preuzíma na sebe.

I on je onaj jaganjac koji se prinosí za nas kao vječna žrtva i koja nas definitivno otkupljuje od grijeha.

00:07

 Svi mi poznamo pjesmu „Zdravo djevo“.  Evo tu pjesmu je spjevao isusovac otac Petar Perica kad je imao negdje oko 24 godina. On je rođen 1888. i računa se da je tu pjesmu napisao kao mladić, kao mladi isusovac 1904. ili pete, kad se slavilo točno 50 godina od proglašenja dogme Uznesenja blažene Djevice Marije. Ta pjesma je najpopularnija pjesma marijanska, možemo reći himna našeg naroda, marijanska himna. Kad je bio na liječenju u Njemačkoj posjetio je njemačku mističarku Therezu Noumann koja je 36 godina živjela samo od euharistije niti jela niti pila nego je primala samo Tijelo Kristovo, Pričest. I slali su joj razne znanstvenike i liječnike da je prate ispituju i slično i mogli su utvrdit samo da nema prevare i da se stvarno radiju čudu Božjem, o jednoj nadnaravnoj stvari.

00:08

Ona mu je prorokovala da će umrijeti mučeničkom smrću i to se je dogodilo. Kad su komunisti ušli, kad su partizani ušli

u Dubrovnik, onda su imali listu popis ljudi koji treba likvidirat to nisu bili vojnici nego su bili uglednici toga grada i to su imali praksu i drugim mjestima - Kad bi osvojili koje mjesto bez da izbjegnu procese sudske i ispitivanja i slično imali su označene ljude koje je trebalo pogubit odmah na početku da se stvari pojednostave.

I tu su dakle 53 Dubrovčana izabrali kao takve koje treba likvidirati. Među njima je bio i pater otac Petar Perica. Odveli su im na daksu, svukli su ih, mučili, streljali i bacili u jamu u zajedničku jamu. On je tražio da ga ne skidaju, oni su ga skinuli. Dakle i evo, tu je bio pogubljen i tu se ispunilo i to je bio. Razlog je bio da kvari mladež svojim.

vjerskim utjecajem tu se je ispunilo proroštvo Tereze N. Međutim, to proroštvo nije stalo na tome.

 Ona je njemu dala još 2 proroštva.

Drugo, proroštvo je bilo da će Hrvatska postati slobodna do kraja stoljeća. Znači ona je to njemu rekla 1932. , a znamo 41. je bila je proglašena na NDH.

očito nije mislila na to - to je bilo polovinom stoljeća, nego je mislila na Hrvatsku koju smo dobili '91.

Znači tu se ostvarilo proroštvo.

I rekla mu je još treće proroštvo koje se nije ostvarilo ili bolje reći koje se ostvaruje trenutno i koje se još treba ostvarit u budućnosti, a to je da je Hrvatska i hrvatski narod - izabrani da budu kralježnica Europe, da sačuvaju i obrane kršćanstvo u Europi. Sad zamislite što je to nama dano, jednom malom narodu. Koja je to zadaća i koje je to poslanje. Evo to je jedno proroštvo koji dijelom se ispunja jer vidjeli smo evo primjerice

Kad je bio papa Ivan Pavao II na hipodromu pa kad je bilo milijun Hrvata, svaki četvrti Hrvat kad je došao na tu misu - to je bila najveća misa, najveći skup oko pape u cijeloj Europi. (!)

 To je nešto što nam antikristi, masoni i sotonisti nisu ni do danas oprostili i to je nešto zašto plaćamo danas.

Tu se vidi da u ovome narodu

još ima vjere i da smo mi u daleko boljoj situaciji, negoli cijela zapadna Europa skupa.

Mi vidimo znakove obnove vidimo evo vječno klanjanje - glavni gradovi su pokriveni po Hrvatskoj, vidimo Hod za život u glavnih u većini gradova se događa, vidimo molitvu pred bolnicama, vidimo molitvu na trgovima.

Vidimo jedno buđenje odozdo iako su strukture odozgo često uspavane, mlitave i nikakve i kapitulantske često puta ili izdajničke kao evo što imamo u nekim slučajevima, ali vidimo jedan žar u narodu, vidimo jedan rast vjere i to je ono što se pokazuje da se Božje proroštvo ispunja, da Bog djeluje po nama.

I ne djeluje slučajno nego djeluje baš zato jer smo maleni jer smo nikakvi, jer smo pokradeni ekonomski, jer smo dakle okupirani politički jer smo opljačkani, jer smo teritorijalno srezani na što ja znam koliko, na petinu onoga,  kad gledate koji je to neprirodni oblik države,  to je kao luk. Koja država u Europi sliči na luk? Ni jedna.

Dakle, to je ono što imamo od Turske okupacije Bosne. To je naše stanje. Slabi smo, svakakvi smo, imamo domaćih izdajnika, imamo onih koji su je naučili uvijek biti slugani. Imamo, dakle oni koji su jednostavno zaboravili što to znači biti domoljub, što to znači staviti Boga na prvo mjesto.

koji su se prodali za judine škude. Imamo grijehe kolektivne našeg naroda. To je bogo-psovka,  to je pobačaj. Tu su tu, to su griješi koji vapiju pred Bogom, ali unatoč toga Bog nam je milostiv jer vidi da kod nas još ima vjere, da ima jedan ostatak ostataka od kojih se od kojega se može podić.

Kojim se On može poslužit da jednostavno donese blagoslov i pokaže put izlaza u ovoj propasti zapadnog svijetu.

 Pa evo, zato je na nama da ne gledamo na brojke nego da gledamo na poslanje koje nam je Bog namijenio, da smo pozvani za jednu veliku zadaču, da nas Bog nije slučajno odabrao.

00:15

Da nas je odabrao na temelju onih naših predaka koji su prolijevali krv za svoju vjeru, kroz stoljeća i protiv Turaka i protiv drugih okupatora. Svaki pedalj ove zemlje je natopljen krvlju mučenika. Jesmo li toga svjesni? Koliko smo toga svjesni i što je onda s nama? Ne možemo sebi dopustiti da budemo mlaki vjernici, da budemo nikakvi vjernici. Dakle, moramo biti opredijeljeni. Moramo biti Božji.

Moramo tražiti od Boga da nam da žara, ne možemo to sami sebi dati ali možemo to izmoliti odozgo: da nam da žara da izgaramo za Boga, da budemo upaljene svjetiljke koji će svijetliti u ovome mraku – kao što smo vidjeli evo  dok smo hodali do ovdje hodočastili, ona mala svjetla koja ste nosili osvjetljuju put.

Evo mi možemo bit ta svjetla.

Svatko u svojoj okolini na mjestu gdje se nalazi i možemo pomoći ljudima da se ne izgube, da se ne polome, da ne skrenu s puta i na taj način možemo okajat svoje grijehe. Jer tko spasi jednu dušu okajava mnogo grijeha svoga života. Bog mu ih više ne računa.