Razmatranje o Marijinu majčinstvu

 

Razmatranje o Marijinu majčinstvu pod Križem

U prvom razmatranju ću se zaustaviti samo na par redaka iz Evanđelja po Ivanu. Oni glase:

„Uz križ su Isusov stajale majka njegova, zatim sestra njegove majke Marija Kleofina i Marija Magdalena. Kad Isus vidje majku i kraj nje učenika kojeg je ljubio, reče majci: 'Ženo, evo ti sina!' Zatim reče učeniku: 'Evo ti majke!' I od toga časa uze je učenik sebi.“

Ove Isusove riječi s križa su temelj naše pobožnosti prema Gospi i smatranja Marije našom majkom. Kao što vidimo u Ivanovu evanđelju (posebno koje počinje bičevanjem i krunjenjem trnovom krunom), Isus u svemu tome ima stalni nadzor nad vlastitim životom. On je onaj koji odlučuje kad će se predati u ruke grešnika. U Maslinskom vrtu on stoji uspravno pod svim zlostavljanjima koja prolazi. On drži kontrolu nad svojim životom i nad svime što se događa oko njega.

Njegovo božanstvo je skriveno, ali se može naslutiti. To je bilo vidljivo u Maslinskom vrtu – kad on kaže: "Koga tražite?", a oni svi popadaše po podu. Tu se vidjelo da On ima vlast i da On sam odlučuje da se preda. Zato Isus kaže Pilatu: "Ne bi imao nad mnom nikakve vlasti da ti nije dano odozgo." To je ono što ukazuje da je Isus tempirao stvari sve dok nije došao njegov čas, nego – kad je došao njegov čas, onda se predao u ruke neprijatelja. Mogao je u svakom trenutku iskoristiti svoje božanstvo i osloboditi se, poraziti svoje neprijatelje i pokazati svoju moć, ali on to nije učinio.

Objava božanstva kroz odnos prema Mariji i Ivanu

U ovim riječima upućenim Mariji i upućenim Ivanu, On otkriva jednu duboku objavu Njegova božanstva. Otkriva svoju volju. Otkriva da to nije puko zbrinjavanje Marije (kako ćemo vidjeti, to nije bilo ni potrebno), nego nešto drugo. Mariju on ovdje zove: "Ženo!"

I na svadbi u Kani je tako oslovio Mariju. To je bilo na početku njegova javnog djelovanja, i sad na kraju oslovljava je na isti način. Tada znamo da je napravio prvo čudo, vodu pretvorio u vino, i kaže: "Moj čas još nije došao!" Čas na križu. U toj muci i smrti na križu tada se rađa Crkva i postaje njegova zaručnica. Ovaj naziv "Ženo" nije pogrdan naziv, nego ima jednu svoju ljepotu koja se na prvi mah ne vidi.

Ovim nazivom Isus otvara majčino srce drugom majčinstvu koje su predstavljene u osobi apostola Ivana, koji je stajao pod križem i koji je imao prisan odnos s Isusom. Učenik se ovdje ne predstavlja svojim imenom, ali on baš zato, jer se ne predstavlja svojim imenom, još lakše predstavlja svakoga od nas i sve njegove prave učenike. Nije samo da se radi o odnosu Marije i Ivana, nego Ivan predstavlja sve one koji su Isusovi učenici i onda Marija postaje majka svih nas, svakog onog koji je želi prihvatiti kao majku. Imamo još jedno značenje, a to je da Žena koju evanđelist nikad ne naziva pravim imenom (samo: Isusova majka), i Ivan apostol na kraju tako zove i Crkvu koju nalazimo u 1. i 2. poslanici te u knjizi Otkrivenja.

Nadnaravno majčinstvo i suvremeni svijet

Čini se da je Isus namjeravao povjeriti svoju majku nekomu u iščekivanju svoje vlastite muke. To je prvo što nam na neki način pada na um – da se htio pobrinuti i skrbiti za svoju majku. Nije više imala svetog Josipa, pa je morala na neki način biti zbrinuta. Kad malo bolje promotrimo, onda vidimo da su Isusove namjere bile drugačije.

Da je Isus mislio samo na to kako će zbrinuti svoju majku, onda bi jedino obraćanje bilo ono svetom Ivanu. Umjesto toga, on se prije obraća Mariji povjeravajući joj Ivana. U prvom planu ima Crkvu koju predstavlja sveti Ivan. Zbrinjava je na taj način da je povjerava Mariji. Tek nakon toga se obraća učeniku i traži od njega da prihvati taj dar Marijina majčinstva. I to je ono što se traži od svakog od nas – jer Marija je svakom od nas ponuđena za majku, ali svatko od nas je može prihvatiti za majku ili ne prihvatiti.

Često nailazimo na nerazumijevanje u pobožnosti prema Gospi, u majčinskom odnosu prema nama i našeg sinovskog odnosa prema njoj. Majčinstvo je poremećeno na više načina. Poremećeno je time da je stvorena takva "kultura smrti" da žene sve teže vide svoje ostvarenje u majčinstvu. Vidimo da je pobačaj učinio jednu drugu stvar: više se majčinska ljubav ne podrazumijeva. I onda je zbog toga teže razumjeti Marijino majčinstvo i teže ga je prihvatiti. Zato, kako vidimo, tu nastaju poteškoće. Uvijek su stvari vezane: nadnaravno pretpostavlja naravno. Ako nema naravne osnove, puno teže će nadnaravno djelovati. Onda milost nema zapreka za djelovat. Zato tamo gdje je zdrava narav – u zemljama Trećeg svijeta – lakše je evangelizirati jer oni žive jednu prirodnu moralnost i nije problem. Dok u razvijenim zemljama to je drugačije i vidimo da je problem višestruk.

Zašto baš pod Križem?

Iz ovoga vidimo da Isus želi prije svega zbrinuti Ivana. Evanđelje nekoliko puta govori o Isusovoj braći (koji se semitski nazivaju braćom), i u toj kulturi patrijarhalnoj, gdje se drži do obiteljskih veza, Marija nema nikoga. Skrb spada na njezinu najbližu rodbinu i oni bi tu dužnost preuzeli, ne bi zakazali.

Nadalje, ovdje se ne može raditi o jednostavnoj oporuci, obznaniti svoju volju i osigurati Mariju materijalno. Mogao je to učiniti već na početku javnog djelovanja. Zato je nelogično da bi Isus čekao do samog trenutka svoje smrti da to obznani. Isus je čekao ovaj čas jer ovo povjeravanje nije jednostavna oporuka, nego je čin koji je usko povezan sa otajstvom otkupljenja. Zato se ovo povjeravanje nije moglo dogoditi nigdje drugdje nego pod Križem.

Također smo vidjeli da Isus Mariju zove "Ženom". Kako je to učinio u Kani, i kao što je javno djelovanje označio prisustvom Gospinim, tako je i kraj njegova djelovanja/života na Golgoti označen prisustvom Marijinim. Nije bila vidljiva u javnom djelovanju – kad je bio popularan, slavan, Marije tu nije bilo – ona je bila u pozadini. A onda kad je bilo najpotrebnije – u vrijeme njegove muke – ona je tu. Pod Križem Marija je dala Crkvi koja se rađa kao majka u mesijanskom smislu.

To povjeravanje se nije moglo dogoditi nigdje drugdje jer Crkva nije mogla biti povjerena Mariji osim u trenutku njezina rođenja, odnosno kako kaže Ivan – pod Križem. Isto tako, tek u trenutku njezina rođenja Crkva može osloviti Mariju sa riječima: "Majko!". Također treba uočiti da Marijino majčinstvo dobiva jedan novi vid, jer je predodređena za sina koji nije fizički rođen od nje. Ovo majčinstvo nadilazi ono zemaljsko... Ivan nije rođen od nje, nije joj čak ni njezin rođak i nije joj u bliskom srodstvu.

... ...