Pobožnost prema Gospi

Marija kao djeliteljica Božjih milosti

Marijino majčinstvo podrazumijeva puno toga, a konkretno da je ona djeliteljica Božjih milosti. Majka u obitelji je ona koja više osjeća iskazuje ljubav nego otac, preko nje na taj način dobivamo više, a tako je u odnosu sa Nebeskom majkom. 

Jednostavno Bogu se svidjelo da joj da da ona može raspolagati sa milostima koje su nam namijenjeni udjeljivat ih onako kako su nam potrebne. I zato se ona štuje pod nazivima: odvjetnica, braniteljica, pomoćnica, posrednica. Jer jedino Isusovo posredništvo ne isključuje Marijino posredništvo. Ono je podređeno, ali je posredništvo. Glavni cilj svake autentične marijanske pobožnosti je voditi vjernike Gospodinu Isusu Kristu. Marija nije krajnji cilj. Ona nije božica, ona je ljudsko stvorenje. Ona je među ljudima ima najuzvišeniji položaj zato jer je Majka Božja i zato ona nije krajnji cilj, krajnji cilj je Isus. Ona nas vodi do Boga. I jednostavno svojom majčinskom ljubavlju olakšava put do Spasitelja. 

Majčinska ljubav

Kad gledamo zašto je Bog stvorio muško i žensko vidimo da je to dragocjeno u obitelji, jer za djecu je potrebno i jedno i drugo. Dva različita prístupa. Potreban je onaj pristup majčinski koji daje ljubav, suosjećanje i slično, nježnost, a s druge strane potrebno je također i promišljenost i strogost koju daje otac. Tu se njih dvoje nadopunjuju. Marija kao posrednica olakšava svojom majčinskom ljubavlju put do Spasitelja.

Gospino proroštvo

Gdje je najavljena pobožnost prema Gospi? Tu vidimo da je sama Gospa prorokovala tu pobožnost kad je rekla: od sad će me svi naraštaju zvati blaženom, jer velika mi djela učini Svesilni. Po tome što je Bog učinio u njenom životu, u njoj, uzdigao ju je i učinio svojom majkom, to je ono što je čini da ima posebnu ulogu u spasenju ljudskog roda. Zbog toga kršćani moraju imati sinovsku svijest o Mariji. I ako je ona naša majka koja nam je dana kao takva od Isusa, a mi smo njezina djeca onda najbolje da živimo posljedice toga odnosa s njom. 

Zemaljsko i nebesko majčinstvo

Zemaljsko prirodno majčinstvo nam daje jednu sliku tog nebeskog majčinstva. Majka daje život svom djetetu jednom pri porodu, zatim njeguje i održava taj život brigom nekoliko godina, i više godina dok dijete ne postane samostalno. Zatim Marija nam neprestano daje božanski život za vrijeme cijelog našeg života zemaljskog. Njena briga za nas kako rastemo u životu milosti - raste. Tako postaje sve više naša majka, a mi sve više njezina djeca. 

Bez Marije - kao protestanti?

Neki praktički negiraju Marijino majčinstvo tvrdeći da su u redu milosti Bog i njegov Sin dovoljni. To je ono što vidimo u protestantizmu. Oni nemaju pobožnost prema Gospi; misle kao da bi ona mogla umanjiti, zasjeniti pobožnost prema jedinom Spasitelju, Isusu Kristu. Takvo eliminiranje, iako često nesvjesno, izuzetno je ozbiljno. Kad bi dijete gledalo na svoju majku kao da je ona prvotni izvor života, od nje bi napravilo idola i počelo u njoj gledati Boga. Ali kad bi dijete potvrđujući da život dolazi od Boga bilo bez svoje majke sigurno bi umrlo ili se barem ne bi pravilno razvijalo. Znači, sinovska, djetinja ljubav prema majci isključuje ljubav prema... jedno pretpostavlja drugo. 

Bog nam je htio dati Majku da nas vodi do pune zrelosti

Bog je htio da Marija bude za nas --- božanske milosti. I u tome kao i svemu trebamo ispitati stvari kakve jesu, kakvima ih je Bog htio i učinio. 

To znači da bez Marije ne možemo pravilno rasti kao djeca Božja. 

Ne možemo doći do punine kršćanskog identiteta, ne možemo dobiti potpuni odgoj, ne možemo doći do zrelosti. Sv. Pio X je rekao ... zavedeni obmanama đavla vjeruju da mogu bez pomoći Djevice. Jao onima koji napuste Mariju pod izlikom štovanja Isusa. Kao što je Bog predvidio da nam treba jedno i drugo, da nam treba i ova ženska figura u povijesti spasenja. također u kolektivnoj povijesti spasenja. 

Pravi odnos prema Mariji

Sveti Ljudevit Montfortski kaže da sinovski odnos prema Djevici karakterizira 5 odlika. koje nam daju da prepoznamo da je to autentičan odnos, a to je da taj odnos mora biti privržen, nježan, svet, ustrajan i nesebičan. 
Što bi značilo da mora biti... kao što vidimo odnosi mogu biti i površni, na društvenim mrežama, gdje se mnoga prijateljstva svedu na to da bi netko lajkao, ne-lajkao, To je dakle, jedna potpuno površna razina. ... Tako mi imamo poznanike kojima se javimo, pitamo ih kako su i sl. To je nešto izvanjsko. to je jedno iskazivanje poštivanja, uljudno ponašanje. Za pravi odnos potrebno je da postoji ova unutarnja dimenzija. To je važno i u našem odnosu prema Mariji. 

(nastavit će se)