DON JOSIP MUŽIĆ
Nadnaravna očitovanja su se nastavila. Neposredno nakon spaljivanja tijelesa širokobrijeških mučenika narod je primijetio da "miriše meso fratarsko". Miris se osjećao, kako svjedoče očevici, više dana i bio praćen dimom. "Peti dan dim je bio poseban, bijeli kao snijeg, kao vuna. I oko 9 sati otprilike izlazio je iz bunkera na malu rupicu pa se gori sve širilo i išlo u krug. Kad je to došlo gori, meni se učinilo blizu neba, to se raširilo kao... livak. I to je nestalo. Recimo, gori se širilo, širilo ko livak. Ovako je bilo bijelo. I najedanput se rastavi od bunkera. Rastavi se dim i ode, ode, ode... I mi smo gledali. I onda smo samo rekli ovako: Odoše u nebo." Miris mrtvih tijela poznata je pojava po kojoj Bog potvrđuje svetost dotičnih osoba. Dim je neuobičajeni fenomen, ali u ovom slučaju jasan znak nebeske proslave mučenika.
Čudesni znaci nad grobovima mučenika
"U toku tri mjeseca, dvaput tjedno, svake srijede i subote, kad je crkvu ponovno posvetio mostarski biskup dr. Petar Čule, mogli su se vidjeti ogromni plamenovi, što su izbijali ispred crkve." Drugi pak preciznije kažu: „Dolaze vijesti da se na grobovima mučenika već događaju čudesa. Zakleti svjedoci su potvrdili, da su nad skloništem u Širokom Brijegu vidjeli više puta stup svijetla, nad grobom spaljenih žrtava. Tada su se viđenja dogodila i u samoj širokobriješkoj crkvi i drugdje. Svjedoci govore o plamenovima odnosno vatri i o svjetlosti na grobovima.
Fra Mario Karamatić objašnjava za što se događaji sa svjetlom zbivaju uvijek u ista dva dana u tjednu. Na Širokom Brijegu uistinu čuda se događaju i to svake srijede i subote stup svjetla do neba. U srijedu fratri sprženi u bunkeru, a u subotu i jest Marijin dan. Drugi kažu da se svaki prvi petak duže vremena iz bunkera vidjelo svjetlo. "Nije to upaljeno, ni smo mi to svjetlo upaljivali, to je s neba svjetlo. To je se punim ustima pričalo."
Plamenovi ili stupovi svjetla bili su znak budućega Božjeg suda kojemu neće nitko umaći, upozorenje zločincima da odustanu od svojih opakih nauma i da se obrate. Koliko ih je to shvatilo ozbiljno i vratilo se otačkoj vjeri ne znamo, ali sigurno nije bilo bez učinka. Ujedno, imajući na umu vrijeme i mjesto događanja, ovo je javna rehabilitacija franjevaca koji su pogubljeni kao zločinci, da su nevini i da je njihova žrtva Bogu ugodna. „Bog običaje odlikovati takove svoje junake i na zemlji. Neće nam biti teško vjerovati, ako čujemo, da ih zbilja i odlikuje nadnaravnim znakovima kao što je čudesni stup svjetla nad mjestom, gdje su izgorjeli za svetu vjeru ili iskazivanjem posebnih milosti onima, koji bi ih tražili po zagovoru ovih fratara."
Vjerni puk je bio svjestan da su širokobriješki franjevci posvjedočili svojom smrću ljubav prema Bogu i da sada Bog njih proslavlja čudesnim znamenjima. To je razlog zbog kojega su se ljudi vrlo brzo počeli okupljati oko mjesta gdje su bili zakopani zemni ostaci njihovih pastira.
Vidjevši veliki broj ljudi koji je pridolazio iz cijele okolice komunisti su mnoge uhitili i odveli u zatvor. Jedan dobronamjerni partizan je tada dao narodu savjet: "Sada samo vi recite da niste, da ne znate i gotovo, jer što se bude više govorilo, oni će više ubiti." Ljudi su to prihvatili i tako spašavali živote. No nastavili su se sve usrdnije utjecati njihovu zagovoru i bivali su uslišani. Vicepostulatura postupka mučeništva "Sluge Božjeg fra Andrije Topića i 49 braće", čuva svjedočanstva o duhovnim zvanjima, ozdravljenjima, riješenim bračnim problemima. osnaženju u životnim protivštinama, mir i olakšanje.
Primjerice Talijan Federico Turlini doživio je obraćenje i postao praktični katolik kad je njegova majka drugi put molila devetnicu Širokobriješkim mučenicima. Ima i zabilježenih slučajeva dodatnih nadnaravnih događaja. Časne sestre u Mostaru doživjele su da im se fra Leo Petrović nakon svoje mu-čeničke smrti ukazao i zahvalio riječima: "Sirotište nas je spasilo", Dotična kuća je djelovala prethodno kao sirotište, a on ga je duhovno pomagao. Michael Lightner i Rock v. su prilikom posjeta radnom skloništu u Širokom Brijegu imali viđenje sebe kao franjevaca koji bivaju ubijeni, odvučeni u špilju i zapaljeni. Poslije su obojica postali svećenici.
Učinci
Nakon pada Širokog Brijega nadnaravni fenomeni u svetištu su prestali kada je biskup Čule ponovno posvetio crkvu. Od tada se u Gospinoj bazilici ponovno počela služiti sveta misa. Ne znamo sa sigurnošću, ali možemo pretpostaviti, da su komunističke vlasti dozvolile da se u crkvi može ponovno držati bogoslužje i pod utjecajem izvanrednih događaja kojima su svjedočili. Prvi franjevac koji se uspio vratiti u Široki Brijeg bio je fra Mirko Ćosić koji je stanovao na Lištici, a misu je služio na groblju.
Vijest o ovim nadnaravnim događajima se, od usta do usta, brzo prenosila među mještanima Širokog Brijega i okolici. Štoviše, izmučeni i potlačeni narod je svoje svjedočanstvo nezaustavljivo širio po cijeloj domovini, a i dalje. Tako je književnik Ivo Lendić u emigraciji doznao o ukazanjima u Širokom Brijegu. On konstatira o tome: Nastrojenost masa koje su u neobičnoj velikoj mjeri bile impresionirane. Komentator Glasa Koncila objašnjava dio Masuccijeva dnevnika o nadnaravnim događajima u Širokom Brijegu riječima da ta bilješka svjedoči o strahovima koji su se po nekim dijelovima zemlje već preobražavali nadom nadnaravnih zahvata.
Već se iz ovoga vidi da navedene događaje autor tumači prirodnim reakcijama straha i nade ljudi isključujući ikakvo nadnaravno tumačenje. U nastavku to još prisnažuje: „Rečenice koje slijede izraz su panike i nade prestravljenog naroda u izvanrednom vremenu". To znači da je vjerni puk, uslijed teških okolnosti u kojima se našao, umislio odnosno izmislio događanja. S ovim zaključkom bi se složili i komunisti, samo bi promijenili pobude rekavši da u pozadini stoji neprijateljstvo prema njima.
Ovakvo prizemno tumačenje koje unaprijed odbacuje mogućnost nadnaravnog ako bi se primijenilo na Objavu isključilo bi mogućnost i same vjere i svelo je na puki racionalizam.
Kako to ne odgovara dostupnim svjedočanstvima, radi se, u najboljem slučaju, o proizvoljnoj hipotezi. To je vidljivo već iz činjenice da su vidioci bili u prvom redu sami partizani kojima ni u kojem slučaju nije prihvatljivo nikakvo viđenje jer je nespojivo s njihovim materijalizmom i neizravno osuđuje njihove zločine. Istina je da je patničkom narodu ovo iskustvo dalo utjehu, vraćalo nadu i hrabrilo ga da se nastavi boriti za svoju vjeru. Tako su i u samom Širokom Brijegu revni katolici čim je bilo moguće, ne davši se zaplašiti, nastavili pohađati svoje svetište prepoznajući u njegovim ranama i svoje rane.
Godine 1958. krenulo se u materijalnu obnovu crkve koja je trajala dvije godine i u kojoj je zamijenjeno 500 kamenih blokova. Ljubav puka prema Bogu i njegovoj majci odnijela je pobjedu i crkva je opet postala središte vjerskoga života Širokog Brijega i okolice. "Široki Brijeg zapravo je Gospin brijeg, brdo blaženstva Marijinih hodočasnika koji u život provode Radosnu vijest koju je navijestio Isus iz Nazareta. lako kao svetište nema dugu tradiciju, u njemu se osjeća Gospina nazočnost, a vjernici u njemu nalaze osobitu bliskost Majke Isusove. Tu ona upućuje hodočasnike i pobožnike svome Sinu: 'Što vam god rekne, učinite!" (Iv 2,5). Po djelovanju Božjega Duha, ona na Brijegu podiže klonule, tješi žalosne, odmara umorne, mekša otvrdnule. Širokobriješko Gospino svetište izraz je stoljetne pobožnosti vjerničkoga hercegovačkog puka prema svojoj Gospi. On ju prihvatio i čitavim bićem zavolio. Ljubav prema njoj nosi u dubini svoga bića i s koljena na koljeno prenosi na novi naraštaj. Živi ona tako i danas u srcu toga puka. A pod okriljem Marijinim osjeća se narod Božji velikom Božjom obitelji ne samo onih koje veže ista vjera nego i isti rod, i jezik. Molio se i moli puk Briškoj Gospi, njoj je hodočastio i hodočasti. Zato se u srcu hercegovačkoga katolika, i onoga u domovini i onoga u tuđini, duboko krije jedna velika želja: vratiti se još jednom na Brijeg i vidjeti svoju Brišku Gospu."
.........
1. LJ.Č- "Iskaz", 4.
2. LJ.Č- "Iskaz", 7.
3. LJ.Č- "Iskaz", 7-8.
4. G. Masucci, nav. dj., 209.
5. "Čudesni događaji na grobovima mučenika", hrvatski list i Danica hrvatska, 31. listopada 1945., 2.
6. Jozo Tomašević-Koška, Istina o ubijenoj gimnaziji, Vicepostulatura postupka mučeništva 'Fra Leo Petrović i 65 subraće' - Naklada K. Krešimir. Humac-Zagreb, 2010., 210.
7. Fra M. Karamatić, nav. dj., 1.
8. V. L. "Iskaz", 6. studenoga 2008, podaci poznati Vicepostulaturi postupka mučeništva "Sluge Božjeg fra Andrije Topića i 49 braće", 12-13.
9. Ibidem, 21.
10. "Upiti i odgovori", Hrvatski katolički glasnik, prosinac 1945, 368.
11. S.Č. "Iskaz", 7.
12. Ibidem, 21.
13. Federico Tarlini, "Vratio sam se molitvi i sakramentima", Stopama pobijenih, 1./2019, 44.
14. V.I. "Iskaz", 13-14.
15. Ibidem, 15-16.
16. Michael Lightner, "Ono što se meni i prijatelju dogodilo u spilji u Širokom Brijegu, obilježilo nas je zauvijek", Book.hr, 17. rujna 2021, na: MICHAEL LIGHTNER Ono što se meni i prijatelju dogodilo u spilji u Širokom Brijegu, obilježilo nas je zauvijek - Book.hr, (30. rujna 2025)
17. Andrija Nikić, „Pad Širokog Brijega. Svjedočenje fra Zlatka Sivrića", Stopama pobijenih, 2/2011, 47.
18. Ivo Lendić, Božji kotači. Otvoreno pismo msgr. Augustinu Juretiću, Laus, Split, 2001, 133.
19. Ibidem.
20. Ratni dnevnik vatikanskog diplomata u Zagrebu (9)", Glas Koncila, 5/4. veljače 1990, 5.
21. Ibidem.
22. Andrija Nikić, Gradnja širokobriješke bazilike 1905-2005, u: Ivo Čolak (ur.), Sto godina nove crkve na Širokom Brijegu 1905.-2005... Franjevački samostan, Široki Brijeg, 2006, 121.
23. Petar Lubina, "Marijansko svetište na Širokom Brijegu", u: I. Čolak (ur.), nav, dj., 83.
objavljeno u tiskanom izdanju - svijetlorijeci.ba