CIJEPIVO DA ILI NE? Prof. dr. sc. Don Josip Mužić i predavači – U VUKOVARU I VINKOVCIMA (5.1. i 6.1. 2022.)

 Nakon Zadra, Zagreba, Šibenika i Splita ovih dana predavanja na temu: "Cjepivo da ili ne?" bila su u VUKOVARU I VINKOVCIMA (5.1. i 6.1.), a potom i u Rijeci (7.1.) - o čemu će biti govora u drugom članku.

Ovi skupovi nisu samo predstavljanje knjige (gornjeg naslova) nego također prilika da progovore javno oni koji imaju drugačiji stav od onog koji se uporno promiče na svim glavnim medijima. Među predavačima su profesori, znanstvenici, liječnici, redovnici, svećenici i laici.

To je također način borbe za slobodu i za ljudska prava, kao što je istaknuo don Josip, jer ako se sada ne pokrenemo pitanje je hoćemo li se i što će se uopće moći napraviti kasnije, jer kako vidimo granice se polako ali sigurno pomiču prema djeci i prema obavezi cijepljenja.

VUKOVAR, 5.1.2022.

U Vukovaru je riječ imala najprije prim. dr. Neda Aberle, pedijatrica i rukovoditeljica službe za zaštitu zdravlja djece i mladeži.

Njen govor je utemeljen na znanstvenim studijama objavljenim u najelitnijim znanstvenim časopisima, a neki od njihovih zaključaka koje je navela jesu i sljedeći:

• Cjepivo ne smanjuje smrtnost
• 121 553 psihijatrijskih slučaja prijavljeno nakon cijepljenja
• Smrtnost muške djece porasla za 54 % nakon cijepljenja,
• Ozbiljno upozorenje: Cjepivo za COVID povećava rizik za infarkt
• Povećana učestalost miokarditisa kod adolescenata (U ispitivanju 42 milijuna cijepljenih ljudi od 12 do 40 ljudi) To također objašnjava veliku smrtnost sportaša: 169 sportaša je u ovo vrijeme umrlo od miokarditisa što je jako velik broj.
• Nema razlike u širenju infekcije kod cijepljenih i necijepljenih. (The Lancet) …
• Istraživanje na umrlima od Covida pokazuje kako cijepljenje blokira interferone (…) te onda brzo umiru (…)

Nakon dr. Nade riječ je imao dr. sc. Don Vitomir Zečević koji je ukazao na statističke podatke o tome koliko mediji utječu na javno mišljenje i koliko zapravo manipuliraju brojkama, zastrašuju narod i koliko je potrebno čuvati se takvih medija.

Don Marko Kljajić je progovorio i o svojoj knjizi „Kako je umirao moj narod“, a onda iznio neke podatke o smrtnosti u njegovoj župi u vrijeme korone. Prije korone par godina broj umrlih ponavljao se: 24, a u godini korone: 19. Kad su počela cijepljenja broj umrlih se povećao.

Na kraju ovog skupa u Vukovaru don Josip je posvijestio činjenicu da se i danas nalazimo u jednoj vrsti rata.

Ovdje možete pročitati don Josipove riječi u Vukovaru:

Sve vas srdačno pozdravljam. Zadovoljstvo mi je i čast biti s vama. Zahvaljujem predavačima. Neću govorit o knjizi, koga zanima može je pročitati. Više ću se osvrnut na neke stvari koje mogu služit kao dopuna onom što su rekli predavači.

Nalazimo se u jednom ratu kojega se može različito definirat, ali evo možda najkraći naziv: biološki rat, koji uključuje i razne dimenzije, između ostalih i medijsku. Ratuje se i preko obmana i preko laži. To je ono što ima duboke poveznice i s onim iskustvom prije 30 godina. Tada se ratovalo propagandom ne samo oružjem i tada su mnogi stradavali zbog propagande jer su vjerovali u lažno bratstvo i jedinstvo, nepropadljivost Jugoslavije i to smo onda platili životima.

Nalazimo se u gradu mučeniku, koji je simbol države koju imamo, stradanja našeg naroda u novijoj povijesti i možemo se pitat: kako je bilo moguće obraniti narod i državu? Da su naši branitelji rekli tada: Ja ću ići u obranu, ali ne smijem biti ranjen i ne smijem poginut. Pod tim uvjetima nas danas ne bi bilo ovdje.

Zato mislim da je vrlo važno ono što je u Evanđelju Gospodin rekao: Tko hoće ići za njim mora se odreći sebe. Tko nije spreman umrijeti za Krista, ako treba i na križu, on jednostavno ne može biti Kristov, jer će biti situacija kad će doći pred zid i morat će birat: ili će izdat ili će biti Kristov.

I to je ono što Gospodin kaže: Tko mene zaniječe pred ljudima – zanijekat ću i ja njega pred Ocem Nebeskim. Takav se neće spasit nego će u vječnu propast.

Kakve to veze imaju te riječi s našom situacijom?

Mislim da je važno da čovjek ako je došao do argumenata i do svijesti, do uvjerenja da se neće cijepit, da onda za to uvjerenje mora ići do kraja, kao što oni koji nameću cijepljenje kako vidimo ne staju. Najprije su rekli 'samo rizične skupine', pa onda 'do određene dobi' – 'određene skupine', pa sve više spuštaju granicu, pa su sad došli dotle da cijepe djecu, i kad cijepe djecu šta će onda – možda će ići na to da cijepe djecu u majčinoj utrobi.  Tu očito nema kraja. I kad mislimo da je kraj onda će nakon četvrtog cjepiva reć – 'idemo do osmog, do dvadesetog' … Odgovor na to je jedino da smo spremni ići bezgranično, da ne postavljam sebi granicu do koje sam spreman ić za svoje uvjerenje. Drugim riječima, onaj tko je došao do uvjerenja da se neće cijepit on mora biti spreman za to uvjerenje i položit svoj život. To možda izgleda malo  bombastično, ali kad gledamo što se radi – navode nas malo po malo: „Ako se ne cijepiš nećeš imat slobodu kretanja kao što si imao dosad, pa nemoš putovat u druge zemlje“,  i kad misliš dobro, pa odreć ću se putovanja, e „onda nećeš moć izać na određena mjesta: kazališta i sl.“ Ok, neću izlazit. Onda dolaze veće ucjene: „Nećeš moć radit“. Bez rada je malo teže, jer od čega ćeš živit? Ne samo to, nego kad smo ti već oduzeli pravo da radiš, oduzet ćemo ti i slobodu, i kako vidimo postoje kampovi gdje zatvaraju one koji se ne žele cijepit. Za sad drže ih nekoliko tjedana ili nekoliko mjeseci, ali tko kaže da to neće preći u godine?

Kad gledamo kako oni zamišljaju novo normalno – „novi reset“ -  koji bi trebao doći preko korone i preko cijepljenja, oni zamišljaju da bi trebalo ukinuti privatno  vlasništvo, a ako misliš da ćeš se izvuć na temelju ušteđevine ili onog što su ti roditelji stekli i tu su doskočili - pa nećeš imat nikakvo svoje vlasništvo i šta ti ostaje – samo goli život. A onda ti mogu doć i reć: „E, ako se nećeš cijepit onda ćemo te mi jednostavno eliminirat.“ Prema tome, ajmo predvidit do čega sve može doć u tom pritisku i ucjenjivanju i doć do te zadnje točke: jesmo li spremni i za to najgore pa reć: nisam spreman cijepit se ni pod cijenu toga da mi se oduzme život. To je teška odluka, ali jedino ta odluka nam može dati potrebnu slobodu da se mi u slobodi možemo postavljat i osjećat se kao ljudi.  Kad gledamo zašto su naši branitelji polagali živote: iz idealizma. A što su oni branili? Branili su slobodu svoga naroda, branili su slobodu vjere. Ako se ja ovdje borim protiv ucjene i ne želim se cijepit i pod cijenu toga da me ubiju znači ja se tu opet borim za slobodu, za slobodu svoga izbora, za svoje dostojanstvo, kao osoba kao čovjek i borim se za dostojanstvo djeteta Božjeg, i Bog traži od mene da djelujem po svojoj savjesti. Ako su ljudi mogli za manje vrijednosti polagati živote tko sam ja da kažem: E ja neću, moj je život drugačiji,  moj život moram zaštiti pod svaku cijenu. Došli smo do toga da ispada da je zemaljski život toliko vrijedan da ga ni pod koju cijenu ne smijem izgubit, da čovjek ništa nije spreman žrtvovat, ispada da čovjek nema nikakvih ideala, nikakvih vrednota, da ne postoji onozemni vječni život, i onda moram stalno činit kompromise iz dana u dan, i na kraju što nam ostaje od ljudskih prava, od vjerničkih prava – ne ostaje nam ništa.

Poštujem odluku onih koji su se odlučili cijepit, ako su to učinili iz uvjerenja. Možemo onda diskutirat. Spreman sam branit njihovu slobodu da se cijepe. Međutim, koliko se puta tu radi o slobodnoj odluci? Koliko se puta radi o informiranom pristanku?

Sreo sam za vrijeme blagdana jednog bivšeg studenta koji radi u Beču, u jednoj državnoj firmi, i kaže: da bi održao posao on se išao cijepit. Momak ima 40 godina. I to se išao cijepit u katedralu, Bečku. Ona ima jednu kapelu koja je određena za cijepljenje. On je došao na cijepljenje i rekao im: „Evo ja se cijepim, ali vi mene prisiljavate, ja to nisam slobodno izabrao!“ Onda su se ovi sablaznili i htjeli su ga istjerat iz katedrale. On je sebi dao oduška i na taj način protestirao. Tu se postavlja pitanje, kad se vrše takve ucjene, kad to prelazi u jedan teror, dal je moguće da mi ne vidimo da konačni cilj nije suzbijanje virusa i rješavanje zaraze, nego da je cjepivo samo sredstvo u stvaranju jednog Novog poretka što se ne krije, da žele stvorit „Novo normalno“, u kojem će naše slobode bit svedene na minimum ili ih neće bit. Prema tome – za što su se borili naši stari pod Turcima, za što smo se borili za vrijeme komunizma, za što smo se borili kad smo dobili državu, ako ćemo to sve izgubit za vrijeme ove tri - četiri godine korona krize?

Zato mislim da u ovoj krizi ni jedan svećenik ne može ostat po strani jer se ovo ne tiče samo znanosti, ne tiče se samo zdravlja, ne tiče se samo medicine nego elementarnih ljudskih prava i vjerničkih prava. I ako mi zašutimo onda, kako kaže Isus u evanđelju – kamenje će progovorit. Potrebno je govorit, bez obzira šta nas cenzuriraju, bez obzira šta nije moguće doći u glavne medije, ali ono što ja kao svećenik mogu učinit je da ljudi počnu mislit svojom glavom, da koriste svoju slobodnu volju, da budu slobodni u donošenju odluka. Mislim da sam to dužan bez obzira na sve što se događa i što se to mnogima neće svidit. Istinu je potrebno donosit u zgodno i nezgodno vrijeme. Ja ne držim da sam u posjedu istine niti mislim da je itko u potpunom posjedu istine, ali mislim da se svi moramo borit za istinu. I jasno da moramo istinu donosit u ljubavi. I to je ono evanđeosko načelo: Donosite istinu u ljubavi. To je jedino što nam može sačuvat slobodu. Hvala.

VINKOVCI, 6.1.2022.

Nakon Vukovara uslijedio je dan u Vinkovcima. Tamo je prvo predavanje najprije imao dr. Dražen Švagelj. Na početku je autora knjige „Cjepivo da ili ne?“ predstavio kao svog prijatelja i vrsnog znanstvenika. Podsjetio je prisutne kao glasi Hipokratova zakletva koju polažu oni koji ulaze u liječničku struku. Cijepljenje je po definiciji zaštita od bolesti, rekao je profesor, a samo radi primjera navodi cijepljenje protiv tetanusa. Vjerojatno nitko nije čuo da je netko nakon cijepljenja dobio blaži oblik tetanusa. Ovdje je to drugačije.  Podsjeća kako svaki bolesnik ima pravo izabrati kako će se liječiti i biti upoznat sa rizicima.

Nakog toga riječ je imala prof. Snježana Majdančić-Gladić, glavna urednica portala „Vjera i djela“. Snježana je napomenula je kako postoji medijska blokada koja ne dopušta ljudima da dođu do istine, ali da unatoč tomu ljudi koji traže uspijevaju pronaći neke izvore, kao što je npr. i hvale vrijedna emisija „Sjaj istine“ na Radio Mariji gdje je don Josip od početka korona krize imao emisije na tu temu te su bile objavljivane i na portalu Vjera i djela.

Prof. Mate Šimundić, koji je angažiran u politici (predsjednik je skupštine SDŽ) pristupio je temi s drugačijeg stajališta ukazujući na to da se polako stvara kineski model društva. Mate je izlaganje započeo navodeći riječi svog sada pokojnog oca koji je rekao: „Sinko da su se komunisti sjetili ovoga – još bi bila Jugoslavija.“ Ističe činjenicu da se svako drugo mišljenje od onog glavno-strujaškog progoni i ismijava, što se najbolje može vidjeti na primjeru znanstvenika Gordana Lauca koji je izbačen iz znanstvenog savjeta.

***

Napomena: Nakon što je ukinut kanal Vjerni Bogu, jutros je na meti cenzure i kanal "Vjerni Bogu II", pa će poveznice za video snimke s ovih predavanja biti dodane naknadno, za par dana.