Čudo je događaj izvan i mimo prirodnih zakona ili uzroka
koji je moguć samo Bogu kao stvoritelju i svemogućem držitelju
svega. Đavao ne može stvarno učiniti čudo, nego ga mole samo
oponašati, što i čini s ciljem da čovjeka prevari. Kako posjeduje veću
inteligenciju i znanje nego ljudi, može prikazati kao čudo ono što naša znanost
još nije otkrila. Đavao također može i stvoriti privid čuda slično kao što to
čine mađioničari. Bog je prvi uzrok čuda, no time nije
isključena mogućnost sudjelovanja čudotvorca, koji radi kao
suradnik Božji. Primjer je Jošua koji je svojom moli tvom dobio od Boga
produžetak dana kako bi mogao poraziti neprijatelje (Jš 10,12-14) i
zaustavljanje Jordana kako bi narod na suhu mogao uči u Obećanu zemlja
(143).
Nevjernici isključuju mogućnost čuda kao
takvoga, dok vjernici prihvaćaju stvarnost čuda, ali se razlikuju u pristupu
istom. Općenito uzevši u naše vrijeme, pod utjecajem sekularizacije, među
vjernicima se pristup nadnaravnom bitno promijenio. Ako su vjernici bili skloni
lakovjernosti i brzom proglašavanju nečega čudom, danas su im čuda često
nepoželjna i to se očituje u raznim stavovima koji se po našem mišljenju, mogu
svesti na tri glavna.
Ignoriranje
Vjernici racionalisti ne usuđuju se izričito tvrditi
da se čuda ne događaju, ali se ponašaju kao da ne postoje. No
tako upadaju u nerazumnost jer praktično niječu očite
činjenice koje svjedoče milijuni ljudi u svim vremenima. Razumijevanje
nije uvijek nužan uvjet za znanje pa tako možemo nešto znati što ne znamo
objasniti kao u slučaju nadnaravnoga događaja. Ignoriranje nadnaravnoga, pa i protiv dokazanoga
iskustva, dovodi do hotimične sljepoće. Takvi stoga ne primjećuju
čuda koja se događaju pred njihovim očima niti ih ona zanimaju.
Primjerice sveti oganj se čudesno pali svake godine na
Kristovu grobu u Jeruzalemu i prolazi nezapaženo. Ne pridaje se
važnost ni onome što je znanost proglasila čudima kao Torinsko
platno koje svjedoči lsusovu muku i uskrsnuće, nerukotvorena slika
Gospe Guadalupske u čijim zjenicama je trinaest ljudskih likova, Lanciano gdje
i nakon trinaest stoljeća imamo sačuvano meso i krv nastalih od hostije i
vina... Posljedica ovakvoga shvaćanja jest današnje rašireno
prešućivanje čuda u Crkvi iako, zahvaljujući modernim medijima i
prijevoznim sredstvima, nikad nisu bila dostupnija. Tako se
više u našim svetištima ne prikuplja dokumentacija o čudesnim
uslišanjima molitava. Iznimke su tek Lurd i Medugorje dok
je prije praktički svako veće svetište to imalo. Ne izlažu se više zavjetni
darovi ili svjedočanstva o primljenim milostima kao što su štake,
slike, makete brodova i slično. To obeshrabruje ljude da se obraćaju
Bogu u svojim potrebama za čudesna uslišanja kojih onda i ima
sve manje. Ubrzano se gube sjećanja na čuda iz prošlosti, relikvije i
na Božje ugodnike po kojima su se događala. Povezano s time sve se teže
prepoznaju čuda iz sadašnjosti. Bog se nije promijenio, ali mi
jesmo jer se naša vjera smanjila.